Od šahovske elite do ruba propasti: Šah u BiH je teški bolesnik kojeg održavaju entuzijasti

Doktor Mulić je šah počeo igrati prije više od 50 godina zahvaljujući nastavniku Abdulahu Adiju Kosovcu koji mu je približio ovaj sport. Iako je bio regionalni prvak, sebe smatra šahovskim zaljubljenikom kojem je šahovska igra hobi. Na početku našeg razgovora Mulić ističe kako šah u BiH ima dugu i bogatu tradiciju, a što se tiče trenutnog stanja, šah u našoj zemlji i danas trpi posljedice rata i postratnog stanja koji su usporili i zaustavili cjelokupan razvoj ove igre. Kao i većina stvari u našoj zemlji, i šah je podijeljen, pa tako u BiH djeluju tri šahovska saveza i jedna krovna šahovska organizacija – Šahovska unija BiH. Međutim, Mulić ističe kako je zbog utjecaja politike rad Šahovske unije BiH danas skoro potpuno zamro.

“Ne održavaju se sjednice najvišeg organa više od dvije godine, nema programa rada, reprezentacija nema kapitena, nema selektora i nema trenera. Od zajedničkih takmičenja još uvijek održavamo Premijer ligu BiH u obje konkurencije, zatim državna kadetska prvenstva. Posljednje pojedinačno prvenstvo BiH za muškarce održano je davne 2010. godine, a prvenstvo BiH u ženskoj konkurenciji je održano samo dva puta, posljednji put 2008. godine. Sve ovo navodi na zaključak da šah u BiH i dan danas trpi posljedice rata i postratnog stanja koji su usporili i zaustavili cjelokupan razvoj ove igre, što je naročito vidljivo kod vrhunskog šaha, mladih šahista i u ženskom šahu”, objašnjava nam naš sagovornik.

On smatra da su organizacijske promjene šaha u državi dovele do stagnacije šahovskog života te da klubovi sve više postaju okupljališta penzionera pojačavajući besmislenu predstavu o šahu kao igri za stare ljude.

Krivci su Šahovska unija i resorno ministarstvo

Govoreći o stanju ovog sporta u BiH, Sulejman Mulić kaže kako su rezultati nerada vidljivi, jer su bh. šahisti sve manje u vrhu evropskog i svjetskog šaha, sve rjeđe nastupaju na važnim takmičenjima, a jedino su na šahovskim olimpijadama među šahovskom elitom.

“Krivci za ovakvo stanje su u Šahovskoj uniji BiH koja nije prstom mrdnula da osigura odlazak naše reprezentacije na prvenstvo, a krivci su i u Sektoru za sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH koji nisu osigurali za to potrebna sredstva. Iako je Zakon o sportu usvojen još početkom 2008. godine, njegova primjena je ostala mrtvo slovo na papiru, a to se direktno i jasno odražava i na ovom primjeru”, rekao je Mulić.

Naša zemlja ima veliki šahovski potencijal o čemu jasno govore postignuti pojedinačni i ekipni rezultati u proteklom periodu. Predrag Nikolić je 2004. godine bio seniorski viceprvak Evrope, Borki Predojević je kao kadet osvojio dvije titule prvaka Evrope, a 2004. godine bio je svjetski šampion za kadete u konkurenciji do 16 godina. Šahovska reprezentacija BiH je najveći uspjeh ostvarila na Olimpijadi u Moskvi 1994. godine osvojivši 2. mjesto, što je uz sjedeće odbojkaše najveći uspjeh bh. sporta uopšte.

Trenutno najbolji bh. šahista na svjetskoj FIDE listi je Borki Predojević na 169. mjestu u svijetu, a to znači tek 120. mjesto u Evropi. Nažalost, ističe Mulić, perspektivni mladi šahisti uspjeli su uglavnom zahvaljujući entuzijazmu i finansijskoj pomoći svoje porodice, uz malu ili nikakvu pomoć društva.

Govoreći o popularnosti ovog sporta u BiH, Mulić kaže kako danas ima 128 klubova u kojima je registrirano blizu 6.000 igrača i igračica. Od toga, u ŠSFBiH postoji 61 klub i blizu 3.000 igračica i igrača.

“Problem rada s mladim šahistima nije riješen. Zbog izostanka potpore u vidu kvalitetnih trenera i stipendija, najuspješniji mladi šahisti Bosne i Hercegovine postižu uspjehe do određene starosne dobi, ali nakon toga slijedi zastoj i oni ostaju na skromnom nivou kada nastupaju s vršnjacima na takmičenjima u inozemstvu. Napredak izrazitih talenata mora biti odgovornost saveza”, rekao je Mulić.

Po uzoru na druge zemlje, učenje šaha bi se trebalo uvesti u škole

On ističe i da je za dobre rezultate, uz druge potrebne uvjete, presudna uloga kvalitetnih trenera, kao i šahovskih kampova za mladiće i djevojke. Osim toga, snažan poticaj za razvoj šaha među mladima treba biti osiguranje stipendija najboljim igračima.

U 30-ak država u svijetu šah se uči i igra u osnovnim školama i Mulić smatra da
Šahovski savez mora biti inicijator različitih aktivnosti na uvođenju šaha u škole.

“Dužnost Šahovskog saveza je da ‘gura’ ovu inicijativu u Federalnom Ministarstvu obrazovanja i sporta, ali i u kantonima i općinama u kojima postoje mogućnosti i raspoloženje za uvođenje šaha u škole”, rekao je Mulić i dodao kako, nažalost, ne postoji sistem, tj. program i plan rada s različitim kategorijama mladih, niti sistem prepoznavanja šahovskih talenata i rada s njima.

Kaže kako u Šahovskom savezu i klubovima postoje i snage koje žele da žive od šaha, a ne da žive za šah te da je zbog toga teško ostvariti bilo kakav napredak.

Igranje šaha pomaže u intelektualnom razvoju

Šah je vrlo zanimljiv sport, a prednosti njegovog igranja su brojne. Posebno djeca bi trebala što češće igrati šah zbog velike koristi za njihov intelekt, uravnoteženi razvoj i funkcionisanje cjelokupne ličnosti. Mulić nam objašnjava kako je dokazano poboljšanje na planu pamćenja, vizuelnih sposobnosti, numeričkih vještina, opšte inteligencije, kao i drugih sposobnosti.

“Zahvaljujući ovoj igri djeca vide da njihova djela imaju posljedice, što im pomaže da ne reaguju previše impulsivno. Ispitivanja pokazuju da se uz šah poboljšava sposobnost rješavanja problema, poboljšava koncentracija, a uz ovu umnu aktivnost djeca postaju i kreativnija. Igrajući šah, na porazima djeca nauče šta znači biti dobar gubitnik, koliko je važno dostojanstveno podnijeti poraz. Na početku i na kraju igre protivnici se rukovanjem uče respektirati jedan drugog. Šah jača vještine rješavanja problema, povećava koncentraciju i ustrajnost na zadatku. Šahovska igra zahtijeva sposobnost predviđanja mogućih poteza i pozicija pa pomaže u razvijanju vizuelnih i specijalnih sposobnosti. Posebna korist igranja šaha ogleda se u mogućnosti vježbanja u samostalnom donošenju brzih odluka pod vremenskim pritiskom te ukazuje na potrebu kontinuiranog vrednovanja različitih mogućih poteza i odabira najbolje opcije”, objašnjava Mulić.

Za kraj našeg razgovora, naš sagovornik ističe kako je poseban problem medijska blokada i nezainteresiranost medija za ovaj sport. Smatra da je u programima javnih RTV servisa i printanih medija šah zastupljen malo ili nikako. Kako kaže, uglavnom se prenosi međunarodni, a ne naš domaći sport, a šaha nema nigdje. Rječnikom karakterističnim za nekog ko dolazi iz medicinske struke, doktor Mulić šah u BiH opisuje kao “teškog bolesnika u kritičnom stanju”.

Klix.ba