Optuženici odlučuju o 5,5 milijardi KM državnog novca

Švedska ministrica trgovine Maria Borelius dala je ostavku nakon što su otkrili da je tokom devedesetih zaposlila dadilju nacrno. Zamjenica premijera Švedske Mona Sahlin bila je upletena u aferu “Tobleroni” nakon što je koristila službenu kreditnu karticu za kupovinu sitnica.

Bivša francuska ministrica vanjskih poslova Mišel Aliot-Mari (Michele Alliot-Marie) podnijela je ostavku jer se s godišnjeg odmora u Tunisu vratila privatnim avionom.

Zbog ovakvih stvari visoki funkcioneri u razvijenim državama podnose ostavke. To vam može izgledati prerigorozno, posebno ako stvari posmatrate iz bh. ugla, gdje je normalno da se protiv najviših funkcionera vode procesi za višemilionski kriminal, a da oni i dalje zadrže svoje funkciju.

Tako se, u ovom trenutku, za kriminal i pronevjeru novca tešku 10,5 miliona KM vodi krivični proces protiv premijera Federacije Fadila Novalića i dopremijerke Jelke Milićević, no oni će i dalje biti najodgovornije osobe za upravljanje i potrošnju 5,5 milijardi KM godišnjeg budžeta FBiH. Šef OSA-e Osman Mehmedagić također je na optuženičkoj klupi, i to zbog zloupotrebe resursa institucije koju vodi, a nakon što mu je poništena diploma zbog koje nema ni kvalifikacije da bude njen čelnik.

Delegat SDP-a u Domu naroda Parlamenta FBiH Aner Žuljević ističe da je ovakva praksa neprihvatljiva.

-U uređenim društvima ostavka se podnosi zbog pogrešnog parkinga, a kod nas, nažalost, borac zbog tri metra drva dobije ekspresno šest mjeseci zatvora, dok su “lopovi u kravatama” postale elite našeg društva – navodi Žuljević.

Ivana Korajlić iz „Transparency Internationala“ navodi kako zakon u BiH ne zahtijeva nikakve sankcije prema optuženim političarima sve dok se ne donese pravomoćna osuđujuća presuda.

– Dok je proces u toku, uvijek se ide na presumpciju nevinosti i tako generalno i zakonski okvir regulira i upravo zbog toga sada imamo takvu situaciju. U BiH nema razvijene svijesti i demokratske kulture o tome kako bi se nosioci funkcija trebali ponašati. Kada bismo se vodili tim načelima, gotovo niko ko je trenutno nosilac vlasti u BIH ne bi trebao obavljati svoju funkciju – objašnjava Korajlić.

– Najgore je da sve ovo vodi do nepovjerenja ozbiljnih investitora, građana u institucije i često vidimo da ljudi kojima je povjereno provođenje zakona ovlasti koriste da bi sebi i povezanim osobama priskrbili prednost ili korist na koju nemaju pravo. Stvorena je klima svojevrsne legitimacije bezakonja – upozorava Žuljević.