Ovo su najčešće posljedice za djecu koja su odrasla uz roditelje koji su perfekcionisti

Prilikom odrastanja svako dijete doživljava kritiku, što je prirodan i neizbježan proces, ali stručnjaci navode da pojedini roditelji odlaze predaleko u perfekcionizmu, odgajajući djecu u uvjerenju da ništa što urade nije dovoljno dobro.

Ovakav roditeljski stav ostavlja trajne posljedice, zbog kojih se djeca kada odrastu bore s osjećajem da nikada nisu dovoljno dobra, piše YourTango.

Moguće je da su roditelji govorili da tuga i ljutnja nisu prihvatljive emocije, a vaše reakcije proglašavale su se pogrešnima. Također, moguće je da su vam uskraćivali ljubav ako niste neprestano nizali uspjehe. U takvom okruženju dijete se ne osjeća sigurno jer je ljubav uslovljena poštovanjem proizvoljnih pravila, a ne samim postojanjem.

Stručnjaci navode da je prvi i najčešći simptom odrastanja uz perfekcionističke roditelje sklonost potiskivanju ličnih emocija. Ukoliko je riječ o tugi, ljutnji, frustraciji ili ljubomori, emocijama koje se etiketiraju kao negativne, osobe će vjerovatno imati poteškoća da ih istinski prožive. To ne znači da te emocije ne postoje, već da im je teško pristupiti. Hronično potisnuta osjećanja vremenom se mogu pretvoriti u anksioznost, depresiju ili dugoročno dovesti do ozbiljnijih bolesti.

Uz to, što je osoba više odvojena od svojih osjećaja, to je vjerovatnije da će neprijatne emocije okrenuti protiv sebe. Potiskivanje emocija, sram i samopoštovanje su isprepleteni i često vode u depresiju. Odrastanje u domu u kojem ništa nije bilo dovoljno dobro, uz bezbroj pravila o tome šta je dobro, a šta pogrešno je izuzetno iscrpljujuće. Također, ne postoji savršen način odgoja i svaki roditelj na neki drugi način ostavlja psihološke ožiljke na svojoj djeci.

Ako stalno pokušavate da sve u životu radite ispravno, uvijek ćete se osjećati napeto, iščekujući narednu grešku. Svaka greška tada pojačava osjećaj neadekvatnosti, tjerajući vas da se još više trudite da budete savršeni, sve dok se taj obrazac ne prekine.

Kada vam neko u odraslom dobu uputi konstruktivnu kritiku, bit će vam teško da je prihvatite. Ton te osobe može vas podsjetiti na roditelje zbog čega ćete se osjećati napadnuto.

Stalni pokušaji da živite prema strogim standardima roditelja stvaraju osnovu za život u kojem neprestano udovoljavate drugima.