Ovo su najčešći obrasci ponašanja osoba koje su imale teško djetinjstvo: Mogu se odraziti na roditeljstvo

Osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim porodicama često u odrasloj dobi pokušavaju svojoj djeci pružiti stabilno i sretno djetinjstvo kakvo sami nisu imali.

Psihologinja Samantha Rodman Whiten pojasnila je da je mnogim osobama to jedan od glavnih životnih ciljeva, a ujedno i težak zadatak jer je teško stvoriti nešto što nisu imali. Zbog toga mnogi u roditeljstvo nesvjesno prenose određene obrasce ponašanja i osobine iz svog djetinjstva.

Osobe koje su odrasle u odnosima bez jasnih emocionalnih granica često se bore s uspostavljanjem granice i u odnosu sa svojim djetetom. Kada se dijete uznemiri, roditelj može osjećati tjeskobu ili paniku, a ne samo empatiju, piše YourTango.

Ukoliko su roditelji u njihovom djetinjstvu živjeli samo kroz ulogu roditelja ili nisu imali zdrave granice, odrasloj osobi može biti teško da pronađe ravnotežu između roditeljstva I svog života.

“Ako je osoba odrastala uz konfliktan ili emocionalno udaljen brak, može joj biti teško da procijeni koliko vremena i pažnje treba posvetiti partneru, a koliko djeci. Pojedinima je neugodno pokazivati nježnost prema partneru pred djecom ako to nisu vidjeli u svojoj porodici”, navela je psihologinja.

Također, osobe koje su odrasle u porodicama gdje se novcem loše upravljalo, ili se o njemu nije razgovaralo, mogu osjećati nesigurnost kada trebaju planirati finansije za svoju djecu. To može uključivati troškove obrazovanja, aktivnosti ili svakodnevnih potreba.

Ukoliko su roditelji u djetinjstvu bili izolirani zbog depresije, ovisnosti, anksioznosti ili drugih problema, odrasloj osobi može biti teško stvarati društvene veze za svoju djecu.

Osobe koje su odrasle u porodicama gdje je jedan roditelj vladao strahom, nasiljem ili krivicom često nemaju primjer zdravog discipliniranja djece. Ako je osoba odrasla u anksioznom okruženju, može joj biti teško da dopusti djetetu da učestvuje u aktivnostima koje uključuju određeni rizik. Svim roditeljima koji se suočavaju s ovakvim obracima, terapija može biti koristan korak.

“Individualna terapija može pomoći u razumijevanju djetinjstva i razvoju zdravijih roditeljskih strategija. Promjene u načinu roditeljstva često mogu utjecati i na ponašanje djece, što roditeljima daje dodatnu motivaciju za rad na sebi”, poručila je psihologinja.