Pjevači su poput političara, uzimaju sve i traže još

Dragan Stojković Bosanac prekinuo je svoj godišnji odmor na moru, pecanje ribe na Neretvi, samo da bi se pojavio na „Večeri sevdaha“ u okviru Baščaršijskih noći na Ilidži. Odmah je bio raspoložen za razgovor, a kada smo ga upitali da prokomentariše proteklu sezonu „Zvezde Granda“, rekao je:

-Ma, ne moramo uvijek o tome da pričamo. Sezona je završena, po meni bila je veoma uspješna i gledana. Pobijedio je najbolji, a ostalo manje više. Sve je bilo pošteno i kako treba. Ima dosta toga o čemu bismo mogli razgovarati. Pričajmo o Neretvi u kojoj pecam ribu, kupam se dok je ovaj vruć talas, odmaram, jedem ribu, i uz ribu jedem salatu.

Iako si muškarac u godinama ipak imaš odličnu liniju, da li paziš na ishranu?

-Pa, moram i počeo sam malo više da ishrani pridajem značaja. Prestao sam da jedem hurmašice, baklave, tulumbe, torte, sladolede … Dakle sve to što život čini slatkim, sem ponekih stvari, koje čovjek mora upražnjavati zbog gena. Moram zaista svemu tome da odolim, jer me ponekad baš muči kiselina, pa su mi ljekari rekli da smanjim slatko i slatke doživljaje. Savjetuju me da se urazumim u mojim godinama, pa šta ću, morao sam da ih poslušam.

Ko je „kriv“ da postaneš virtouz na harmonici?

-Nije niko, ja sam. Moj otac je vidio kako ja kutiju od cipela držim i sviram kao harmoniku i onda kupio jednu malu harmoniku od nekih dvadesetak centimetara. Bio sam sasvim mali. Sve instrumente koje sam nekad svirao od gitare, bubnjeva, bas gitare, klavira… Harmonika je najveća moja ljubav, zbog toga što je to nešto što može da da dušu, što da harmoniju, ritam i što tebe kao muzičara može kompletno da ispuni.

Pomenuo si muzičare, da su mnogo vrijedniji od pjevača, a dok pjevači imaju drugačije mišljenje?

-Dobro, to je već sada biznis. Pjevači su ljudi koji nose taj neki biljeg određene pjesme, određene popularnosti, i narod identifukuje pjesmu koju pjeva sa njim, pa misle da je to pjevačeva pjesma. A, drugi koji prate i koji su u drugom planu, oni drže muziku, a pjevači uzimaju to što uzimaju. Ja nemam ništa protiv, već je najgore kada se pjevači zaborave, baš kao i političari. Pored toga što imaju sve i uzimaju sve, traže još i status, a status se dobija malo drugačije, ne samo pjevanjem i politikom u javnosti, nego činjenjem jedni za muziku, a drugi za narod.

Po tebi, ko je najbolji harmonikaš mlađe generacije?

-Kvalitetan i pravi muzičar je naš Damir Galijašević, a od solista izdvojio bih Harisa Kaltaka, dugo vremena se nije pojavio jedan takav harmonikaš solista kao on. On divno svira, malo stilski, muzički treba da se doradi, imao sam par kontakata sa njim i dobar je kao osoba, kulturan , fino vaspitan. Zaista bih njega od srca pohvalio. Od drugih koji dolaze, koji je po stilu, znanju, naslijedio Šerbu, to je Dinko Mujanović, a on je jedna najkompletnija ličnost u BiH što se tiče znanja sevdalinke i načina interpretacije. Molim te, ovo mi je vrlo važno da ovako preneseš, jer ja nemam nikakvog interesa od svega toga, ali mi je bitno da narod zna moji iskreno mišljenje.

Od pjevača sevdaha koga cijeniš?

-Svi koji vole da pjevaju sevdalinku ja cijenim i poštujem, naravno neprikosnoveni su svojevremeno bili Isović, Zaimović, Đezić, a od ove neke generacije poslije njih po meni je fenomenalna Hasiba Agić. Ona fantastično to nosi, sa jednim šmekom, modernog načina, a zadržala je izvornost. Meni je žao što Šaban Šaulić nije više snimao tih pjesama, ali sa druge strane to pokazuje njegov karakter, nemoj mnogo da snimiš, ali ono što snimiš i ostaviš, onda „poderi“. Sevdalinku odlično pjeva Ferid Avdić, Šerif Konjević… To su pjevači koji imaju personalitet, svoj neprikosnoven pečat.

Imaju neki novi pjevači, neke nove grupe koje na svoj način prezentiraju sevdalinku?

-Meni je to kao OK, ali bih kod njih volio prvo da čujem temu kako treba, pa onda na temu tu razradu na priču popa, džeza, etna…. Postoji tema, razrada teme i zaključak . Ja ne znam kako oni vladaju sa osnovnom melodijom u smislu ukrasa, ornamentike, svega toga što čini tu pjesmu poznatom, e onda dodaj kako ti misliš. Ja bih im savjetovao stanu malo u baru, pa vidi kakva je barica, pa onda nastavi da hodaš. Mislim da preskaču baricu, pa uskaču u firmirane cipele.

Sreli smo te na „Večeri sevdaha“ na Ilidži. Koliko ti znači ovaj nastup, da na bini budeš sa istinskim pjevačima sevdaha?

-Mene prije svega raduje što imam priliku da sarađujem sa jednim divnim orkestrom kojeg sačinjavaju mladi i izuzetno talentovani ljudi. Ja inače malo više cijenim muzičare nego pjevače. Muzičari su ljudi koji čuvaju muziku, a pjevači rade uz pomoć muzike. A, što se tiče ovog mog nastupa, ja nisam mogao da ga odbijem jer sam prije svega blizu, u Konjicu sam, a drugi razlog je taj, što sam ovaj nastup negdje u mojoj podsvijesti posvetio mojim pokojnim roditeljima, mojoj majci i mom ocu. A, evo i zbog čega. Dok sam bio mali, ili dok sam bio momčić, tamo nekih sedamdesetih godina, kada sam ja bio školarac, a u Jugoslaviji je grmjela Ilidža, moji su otac i majka govorili: “E, i naš će Dragan kao rođeni Sarajlija zasvirati na Ilidži“. Zbog toga ovaj moj nastup poklanjam mojim pokojnim roditeljima, jer su željeli da budem kao i svi velikani tadašnjeg doba, kada su bili dio Ilidžanskog festivala. Ovo prvi put pričam, dijelim sa vama, publiku ne bih tom pričom sada zamarao. Željeli su da budem kao Buca Jovanović, Radmila Živković i drugi njima slični bardovi harmonike.

Express

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE