Političari nastavljaju koristiti obrazovne institucije kao sredstvo za isticanje moći

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini objavila je danas izvještaj u kojem procjenjuje stepen nazadovanja i naglašava neophodnost suočavanja s praksama isključivanja u vezi sa školskim nazivima, simbolima i manifestacijama.

U ovom izvještaju dat je osvrt na situaciju u vezi sa školskim nazivima, simbolima i manifestacijama u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini. Izvještaj nudi nove informacije o stanju u pogledu inkluzivnog obrazovanja u BiH, to jeste, njegovog odsustva. Saznanja se zasnivaju na praćenju dešavanja u više od 2.000 centralnih i područnih škola širom BiH.

U dokumentu se ističe da je 2002. godine potpisan Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika (Privremeni sporazum). Entitetska i kantonalna ministarstva obrazovanja naknadno su potpisala detaljniji Plan provedbe privremenog sporazuma o zadovoljenju posebnih potreba i prava djece povratnika. Sva ministarstva su imenovala predstavnike u Odbor za kordinaciju provedbe Privremenog sporazuma (Koordinacioni odbor).

Navedeno je nekoliko primjera provedbe sporazuma, ali i kršenja sporazuma iz 2002. godine.

“Naprimjer, u Republici Srpskoj, naziv OŠ ‘Đorđije Kovačević Đoja’ u Osmacima promijenjen je u OŠ ‘Aleksa Šantić’, dok je naziv OŠ ‘Milan Jović’ u Ugljeviku promijenjen u OŠ ‘Filip Višnjić’. Kovačević i Jović su bili komandanti Vojske Republike Srpske tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, dok su Šantić i Višnjić bili poznati srpski pjesnici porijeklom iz BiH. Ove su izmjene bile u skladu s utvrđenim kriterijima”, stoji u izvještaju.

Dodaje se da su vlasti u Novom Travniku promijenile naziv škole SŠ “308. slavna brdska brigada” u MSŠ “Novi Travnik” jer je riječ o vojnoj jedinici ARBIH u Novom Travniku. Isto tako, navodi se primjer naziva OŠ “Jozo Gadžić Čupo”, koja je promijenila naziv u OŠ “Fra Marijan Šunjić”, jer je Jozo Gadžić bio član HVO-a.

“Neke škole i dalje nose nazive određenih bitaka iz rata (naprimjer, OŠ ‘Lipanjske zore’ u Višićima, Čapljina) ili datuma vojnih pobjeda (naprimjer, OŠ ’13. rujan’ u Jajcu), a i dalje postoje i drugi nazivi koji podsjećaju na rat u BiH, pale vojnike i vojnikinje”, stoji u izvještaju.

Osim toga, nazivi nekoliko škola po spornim historijskim ličnostima još uvijek nisu promijenjeni.

“Ovdje je riječ o simpatizerima nacizma ili ličnostima poznatim po političkim ili vojnim sponama s fašističkim režimom u toku Drugog svjetskog rata. Naprimjer, OŠ ‘Husein ef. Đozo’ u Goraždu dobila je naziv po SS oficiru visokog čina i imamu iz 13. oružane SS Handžar divizije iz Drugog svjetskog rata”, navodi se.

S obzirom na tijesnu vezu između vjere i etničke pripadnosti u BiH, većina škola nazvanih po vjerskim vjerodostojnicima tako predstavlja samo jednu etničku grupu – onu većinsku.

“U RS-u, 22 škole nose ime Svetog Save, srpskog pravoslavnog sveca i zaštitnika obrazovanja. U dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), gdje su Hrvati većina, nekoliko škola također nosi nazive prema vjerskim ličnostima, kao što je, naprimjer, kardinal Stepinac, osporavani zagrebački nadbiskup iz perioda Drugog svjetskog rata”, piše u Izvještaju.

Dodaje se da su vlasti u Kantonu Sarajevo 2016. godine izglasale promjenu naziva OŠ “Dobroševići” u OŠ “Mustafa Busuladžić” prema izrazito kontroverznoj ličnosti Drugog svjetskog rata. Iako je kantonalna skupština poništila 2018. spomenutu odluku, škola i dalje nosi isti naziv.

“Katolički križevi u školama uobičajena su pojava u nekim dijelovima BiH, a naročito u mjestima u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Kantonu 10 i Zapadnohercegovačkom kantonu. Katolički križevi obično se nalaze u učionicama, salama, hodnicima, kao i kancelarijama škole”, ističe se.

Autori izvještaja naglašavaju da su pravoslavne ikone česta pojava u RS-u te da su više puta izazvale oštre reakcije pripadnika nesrpskog stanovništva.

“Lik Rastka Nemanjića (kasnije Sveti Sava) i dalje predstavlja posebno osjetljivu temu. Ova historijska ličnost ima dvojaku ulogu u srpskoj tradiciji – kao glavni prosvjetitelj i kao osnivač autokefalne Srpske pravoslavne crkve (čiji je bio prvi arhiepiskop). U školama se, međutim, često ne pravi razlika između ova dva djelovanja Svetog Save“, navodi se.

Ističe se da političari i političarke nastavljaju koristiti obrazovne ustanove kao sredstvo za obilježavanje teritorije, isticanje političke moći i oblikovanje historijskih i kulturnih narativa u zajednicama.

“Škole u BiH predstavljaju eklatantan primjer iskorištavanja javnog prostora u političke svrhe. Kao što nastavni programi i udžbenici direktno utječu na to šta učenici i učenice uče u školama, tako i školski nazivi, simboli i manifestacije utječu na oblikovanje svijesti mladih ljudi. Kod učenika i učenica većinske etničke grupe na datom prostoru, školski nazivi, simboli i manifestacije često služe jačanju njihovog smisla pripadnosti i identiteta. S druge strane, učenicima i učenicama koji ne pripadaju dominantnoj etničkoj grupi, istim tim elementima van nastavnog programa i udžbenika također se naglašava ono što oni često uče u učionici, to jeste, da njihova viđenja i uvjerenja nisu jednako vrednovana”, stoji u zaključku Misije OSCE-a.