3 30
AUTOR: H.D.
DATUM: stu 23, 2021 @ 14:30
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
FIXGEHALT

Ugledni “Politico” je objavio osvrt Ivora Robertsa, koji je bio britanski veleposlanik u Jugoslaviji, Irskoj i Italiji i bivši je predsjednik Trinity Collegea u Oxfordu. 

NER FIT

Međunarodna zajednica – ili, tačnije, Evropska unija i Sjedinjene Države – bile su u nevolji proteklih 26 godina, otkako je Daytonski sporazum okončao krvavi rat u BiH.

Dayton je trebao biti superljepilo koje je stvorilo državu od prethodno zaraćenih etničkih krhotina. Ali svakih nekoliko godina se podsjetimo da se ne drži.

Još jednom, u takvoj krizi upravo sada, jer pregovori o članstvu u EU sa zemljama Zapadnog Balkana su u zastoju, a Milorad Dodik, politički vođa bosanskih Srba, prijeti povlačenjem iz zajedničkih državnih institucija — uključujući vojsku — i de facto otcjepljenjem. 

Tekst se nastavlja nakon reklame

Ali ovoga puta možda samo gledamo kraj Daytona i ignoriramo glavni uzrok.

Separatističke akcije

Nakon Dodikove najave, nije dugo trebalo da Christian Schmidt, nedavno imenovani visoki predstavnik za BiH s iznenađujuće jakim ovlastima da nadzire provedbu Daytonskog sporazuma – svali krivnju na Dodika .

U svom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a, Schmidt je primijetio da se Bosna suočava sa svojom najvećom “egzistencijalnom prijetnjom u poslijeratnom razdoblju”, ako međunarodna zajednica ne obuzda separatističke akcije bosanskih Srba. 

Također je pozvao na (i dobio) produljenje vojne snage EU u regiji.

No, važno je ne zanemariti da su Dodikove prijetnje došle i kao difrektan odgovor na odluku Schmidtova prethodnika Valentina Inzka u odlasku. 

Inzko je u posljednjim danima svog 13-godišnjeg mandata odlučio nametnuti zakon po kojem je poricanje da je masakr u Srebrenici bio genocid, zločin za koji je zaprijećena kazna do pet godina zatvora.

Zaustavimo se na trenutak da budemo sasvim jasni: masakr u julu 1995. s pravom su potvrdili Međunarodni sud pravde i UN jeste genocid. Ništa ne može, niti smije umanjiti težinu zločina.

No, nakon svoje odluke, Inzko je rekao dvije zanimljive stvari. 

Prvo je rekao da zna kakve će biti posljedice njegove odluke – odnosno kako će Dodik reagirati. 

I drugo, rekao je da je svojom odlukom da negiranje genocida proglasi zločinom Bosnu i Hercegovinu jednostavno uskladila s evropskim normama.

Samit Zapadnog Balkana

O prvoj tački, Inzko u biti kaže da je po njegovom mišljenju vrijedilo pokrenuti najveći sukob u Bosni od rata kako bi se ovaj zakon zaživio. Kao neko ko je bio sudionik i svjedok brutalnog rata u Bosni i sudionik teško se slažem s pregovorima koji su doveli do Daytona.

Što se tiče druge tačke – to je sve u redu. Ima smisla da se zemlja uskladi s normama EU jer će uskoro postati članica EU – osim što neće.

Ovogodišnji summit Zapadnog Balkana, održan na šarmantnom slovenskom imanju Brdo pored Kranja, zapravo je prekinuo nade da će se zemlje Zapadnog Balkana uskoro pridružiti EU. 

EU je zasladio pilulu blagim ohrabrujućim izjavama i izdašnim ekonomskim i investicijskim planom od 9 milijardi eura. Ali čelnici regije i njihovi narodi prepoznaju da im se vrata zalupe pred licem kad ih vide.

Brdo je zapravo okončao nade cijele generacije, nade koje su prvobitno bile potaknute na još jednom summitu u Solunu 2003. – to je prije osamnaest godina – kada je u službenoj deklaraciji stajalo: “Budućnost Balkana je unutar Europske unije.” 

I upravo je smjelost ponude EU-a iz 2003. omogućila regionalnim političarima da svojim ljudima pruže tačku na horizontu kojoj će težiti.

Što je najvažnije, za regiju u kojoj su etničke grupe tek nedavno podijeljene novim granicama, obećavao je povratak u vrijeme kada su te granice imale malo značenja.

Ova vizija omogućila je političarima da iskoriste određena ponašanja inače mrzovoljnih i nestalnih birača. Lišeni narativa o članstvu u EU nakon osamnaest godina iščekivanja, ovim političarima ne preostaje puno obećanja.

Bosnu i Hercegovinu, izgledi za članstvo u EU obećali su da će ublažiti etnički sukob koji se nastavlja od potpisivanja Daytona. 

I na tom nivou, Dayton je bio golem uspjeh: očuvao je mir, postignuće za koje su mnogi mislili da bi bilo nemoguće. Osim toga, zemlja je također uspjela reafirmirati bosanski identitet na koji je većina ponosna.

Ipak, realisti su uvijek prepoznavali da je Dayton bio dobar način za okončanje rata, ali loš način za izgradnju države. 

Mnogo je razloga zašto to nije uspjelo, ali važan je taj što je Dayton, za razliku od ranijih mirovnih sporazuma je predložio multietničku kantonalnu strukturu, zapravo učvrstio podjelu Bosne na dva etnička bloka s visokim stupnjem autonomije u decentraliziranoj zajedničkoj državi.

Nedovršen posao

Visoki predstavnici, prije svega pokojni Lord Ashdown, pokušavali su tokom godina revidirati Dayton stvaranjem jačeg centra, a bosanski Srbi su se opirali na temelju toga da to nije ono što su potpisali. 

Dakle, postojao je i postoji trajni sukob između centralizacijskih poriva visokog predstavnika i insistiranja bosanskih Srba na decentralizaciji.

U osamnaest godina od Soluna, Bosna i Hercegovina je išla dalje, podnoseći trvenja među etničkim grupama u očekivanju na članstvo u EU . Ali EU ne može imati oboje. Ne može šefovski nametati evropske norme preko neizabranog guvernera, iako te europske norme nikamo ne vode.

Nasuprot tome, američki predsjednik Joe Biden vidi Bosnu i Kosovo kao nedovršeni posao i već je signalizirao da su SAD spremne uključiti se u rješavanje ovih dugotrajnih kriza. 

Pametni i predusretljivi Eskobar

On ima izuzetno iskusan tim stručnjaka za Balkan u State Departmentu i već je poslao jednog od njih, pametnog i predusretljivog Gabiela Escobara, u Bosnu da ugasi vatru, brzo maknuvši vodeću ulogu iz mlohavih ruku Evropljana.

Izuzetno je da je na SAD-u da ublaži krizu unutar same Evrope. Ova epizoda jako šteti prestižu i autoritetu EU-a, a SAD nije jedina globalna sila koja će zakoračiti u taj vakuum.

Ako je EU-u stalo do mira i stabilnosti u Bosni onoliko koliko kaže, trebala bi se prestati boriti protiv simptoma problema i pozabaviti se uzrokom, dajući Bosni i drugim zemljama u regiji jasnu kartu puta koji će nagraditi teške izbore.

Možda ćemo tada jednog dana otkriti da je ljepilo stvrdnulo.

LIDER