Posljednji glas Srebrenice i stihovi koji i danas bude emocije: Nino Ćatić nije zaboravljen

Srebrenički novinar Nihad Nino Ćatić ostao je upamćen po svom posljednjem radijskom javljanju iz Srebrenice 10. jula 1995. godine, uoči genocida. Osim što je putem radioamaterske veze svijetu prenosio informacije o dešavanjima u opkoljenom gradu, bol i stradanje svojih sugrađana pretočio je i u poeziju.

Izvještavao je o teškim uslovima 

Ćatić je rođen 1969. godine u Srebrenici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij je nastavio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a u rodni grad se vratio 1992. godine povodom Bajrama. Tamo ga je zatekao početak rata.

Od tada pa sve do jula 1995. godine, putem radioamaterske veze izvještavao je o teškim uslovima života i ratnim dešavanjima u Srebrenici.

Njegovo posljednje obraćanje, emitirano 10. jula 1995. godine, dan prije pada zaštićene zone i genocida, ostalo je jedno od najpotresnijih svjedočanstava iz tog perioda. Taj apel, ispunjen strahom i očajem, postao je simbol posljednjeg vapaja stanovnika Srebrenice upućenog međunarodnoj zajednici i Ujedinjenim nacijama.

Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno doneseno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici. Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, Boutros Ghali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu više neće biti bitno”, kazao je tada Nino.

Njegova majka je ranije ispričala kako je 10. jula uvečer došao i rekao da se ona i njegov otac spreme za Potočare, a da će on zajedno sa drugovima preko šume do slobodne teritorije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nino je otišao s drugovima, a Hajra i Junuz Ćatić u bazu UN-a u Potočarima. Pripadnici Vojske i MUP-a RS odvojili su Hajru i Junuza. Ona je stigla u Tuzlu, a posmrtni ostaci Junuza Ćatića pronađeni su, identifikovani i pokopani 2005. godine.

Nino nije pronađen. Hajra je preminula u novembru 2021. godine.

Opisao ratna stradanja

Tokom ratnih godina Ćatić je drame, ali i poeziju, a u nekoliko pjesama opisao je ratna stradanja Srebreničana. Među njima je i ona naziva “Čežnja za slobodnom Bosnom”.

“Čežnja za slobodnom Bosnom”

Tamni vilajet –

Tepaše ti pakosni!

I svi Đerzelezovi putevi,

sad se s našim susreću.

Tvoji nemiri

i duh Zmaja Gradačanskog

još u nama žubori.

I Drine i Neretve –

Stupaju tvoje nemani.

Tamni vilajet –

Pakosću odzvanja Tamo daleko?!

Visovi licemjerni –

Kao da šapuće Lijepa Naša!

Vjera u Kuduza;

U plamen, u prkos;

Neće Oni pokolebati.

Zbog Tvoje planinske prirode;

I mog Grada od Srebra;

Iskrica života još venama mili.

EX PONTO mi ne da zaspat’;

Lelek za Tobom u meni cvili.

Plači majko, plači kćeri;

Nek’ Vaše suze Drinu obuzmu.

Ti, Posljednja si granica naša –

Naših snova i postojanja.

Moj Grad od Srebra

Tukle su avetinjske kiše…

Oazo naša;

Al’ sjaj Ljiljana u Tebi diše.

Posljednja granica;

I kao da te vode nizvodno…

Al’ Ferman će stići;

I mač će njihov u užarenom kotlu Tvom se rastopiti!!!

avaz