Post u itikafu ima srčanu dimenziju, to je najviši nivo posta

Muslimani poste zadnju trećinu  ramazana u kojoj su brojne blagodati, duhovne nagrade i posebnosti, a  praksa Božijeg poslanika Muhammeda a.s. je bila da ovih 10 dana provodi u itikafu, osamljivanju, kako bi se u potpunosti posvetio molitvi.

O blagodatima posta, posebno blagodatima zadnje trećine ovog mubarek mjeseca, za Fenu govori šejh Nakšibendijske tekije Olovo hadži Nijaz Džindo, koji je ukazao na to da post ima tri razine.

Prva razina posta, pojasnio je,  ima tjelesnu, materijalnu dimenziju, potom, postoji post duše koji se ogleda u postu organima preko kojih duša ima svoju zadovoljštinu, treći nivo posta je post srčane dimenzije i on je vezan za kontrolu misli, razmišljanja i želja, odnosno da se posti od svega onoga što odvraća od sjećanja na Allaha. Ovo je najviši nivo posta.

Prva trećina ramazana je milost, druga magfiret, oprost grijeha, a treća spas od vatre. U trećoj trećini ramazana se pristupa ulasku u itikaf, a to je povlačenje od svijeta, obično u džamiju u kojoj se klanja pet vakata, zadnjih deset dana ramazana.

– Itikafom bi zapravo trebali da pristupimo trećoj razini posta, jer ona upravo znači čišćenje srca od svih prljavština koje se tu nalaze i koje su se nakupile – kaže šejh Nijaz.

Podsjetio je da se oslobođenjem Mekke 21. ramazana Ka’ba potpuno očistila od kipova.

Smatra da je naš najveći kip naše „ja“, ego, izgrađeni lažni identitet, koji se može srušiti samo postom na nivou srca, a rušenje tog kipa je ustvari rađanje čovjekovog stvarnog „ja“ koje je do sada bilo zastrto, prekriveno lažnim identitetom.

– Rađanje toga autentičnog identiteta je naš lejletu-l-Kadr, a trenutak u kojem mi spoznajemo sebe je Bajram. Upravo završetak ramazana proslavlja se i zove se ‘idu-fitr, što bismo u slobodnom prijevodu preveli kao povratak izvornoj naravi – navodi n.

U kur’anskoj suri Merjem, podsjeća Džindo, opisuje se događaj osame hazreti Merjeme  „kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla, i jedan zastor da se od njih zakloni uzela“.

Itikaf je, naglašava, upravo osamljivanje u posebnoj sobici u džamiji i prekidanje komunikacije sa svijetom.

– Sljedeći nivo jeste stupanj zastiranje od svojih čula i organa koji su tvoja čeljad, što ukazuje na svojevrsnu meditaciju i zikir – pojašnjava Džindo.

Osoba koja je u itikafu, kaže, treba uglavnom da provodi vrijeme u ibadetu i zikru, „osama, šutnja, gladovanje i bdijenje su četiri osnovna elementa za pristup u viši duhovni svijet“.

– Sobica s vratima na kojima je sedam brava si ti sa svojih sedam organa. Kada oni budu u stanju posta tada će se Zekerija starati o tvojoj opskrbi, a on simbolizira akli selim – čisti, zdravi um.

Ustezanje od jela i pića otvara kapije duhovne opskrbe, znanja, spoznaje i mudrosti što je simbolika hrane koju bi Zekerija zaticao kod Merjeme, a to su naduhnuća (varidati) od  dragog Allaha.

– Lijepo se podsjetiti da je naš hazreti Pejgamber, s.a.v.s. u osami pećine Hira, imao susret s melekom Džibrilom koji ga je obavijestio o tome da je on Resulullah, i dostavio mu prve riječi Objave. To je bilo u ramazanu, 27. noć mjeseca ramazana, u noći Lejletu-l-Kadr – ističe.

Ovu praksu u zadnjih 10 dana  ramazana nikada nije napustio i ovo su neki od plodova itikafa.

Blagodati  ramazana su nebrojene, ali Džindo smatra da u vrijeme informatičke ere, doba konzumerizma i agresivnog materijalizma, ljudi su okrenuti pojavnom, vidljivom, tjelesnom, ali  o unutrašnjim dimenzija svoga bića ne znaju ništa ili gotovo ništa.

Mišljenja je da živimo u vrijeme u kojem sve znamo o drugom, a ništa o sebi. Riječ je o apsurdu, jer mi smo sa sobom 24 sata, a ne poznajemo se, ali druge ljude, koje čak nismo ni sreli ni upoznali, „poznajemo izuzetno dobro.

– Mjesec ramazan bi trebalo da bude jedna vrsta generalnog servisa za vjernika – zaključio je Nijaz ef.Džindo.

Autor: Fena