Potresne priče preživjelih: Bio je dijete, pronašli smo samo nekoliko kostiju

Omer Dudić brata i njegovu suprugu, bračni par u ranim dvadesetim godinama, posljednji put je vidio prije 23. godine, kada su se razdvojili hodajući u koloni. Nijazija i njegova Remzija zajedno su ubijeni i zajedno će otići na posljednji počinak.

“Ovo za mene znači veliku tugu i radost jer sada znam gdje su. Rastali smo se na jednom mjestu, Remzija nije mogla hodati. Bila je u šestom mjesecu trudnoće. Ja sam hodao brže u koloni. Od tada ih više nisam vidio. Nađeni su blizu Vlasenice, u Rašića Gaju ove godine. Otišao sam u Tuzlu da ih identifikujem. Znao sam po odjeći da su oni. Ima dosta kostiju, bili su na površini zemlje, ali tijela nisu kompletna”, ispričao nam je Omer svoju porodičnu tragediju.

Remzija Ibrić danas će se konačno rastati od svog sina Hasana, dječaka, 15-godišnjaka. Prilikom njihovog posljednjeg susreta Hasan je bio živ i zdrav, pobjegao je strahujući da će biti zaklan u Potočarima. Strijeljan je u Kravici.

“Teško je, ali šta ćemo. Živjeti se mora. Bio je dijete, nikoga nije povrijedio. Rastali smo se u Srebrenici pored benzinske pumpe. Otišao je sa starijima. Ja mu vičem: ‘Hajde, sine, sa mnom u Potočare’, a on meni govori: ‘Ne smijem ja majka, oni će mene zaklati, i tebe će’. Otišao je, a u Bukvi je bila zasjeda. Oteo se od starijeg brata i pobjegao. Žene mi dugo nisu rekle. Strina ga je vidjela ranjenog. Nisam znala dugo. Nakon četiri godine sam saznala da su ga našli. Ima samo 7-8 kostiju. Ne mogu više čekati, htjela sam ga ukopati. Neće se više ništa od njega naći, sve je isječeno kao testerom”, kazala nam je Remzija.

Klix.ba