Prof. dr. Esad Bajtal: “Trojka” mora proširiti front i naći radikalno drugačijeg kandidata za budućnost

Bilo bi dobro da od više od 100 stranaka koliko ih je u BiH, da se nekih dvadesetak  u tom građanskom frontu nekako dogovore, zajedno sjednu  i da naprave izbor unutar onoga čime same raspolažu . Unutar tih kandidata, ljudi, tih struktura, kako obrazovnih, tako političkih, dakle širina je nešto što ne može škoditi. Jer, kvantitet uvijek daje šansu kvalitetu, ocjenjuje Bajtal

PIŠE: Semira DEGIRMENDŽIĆ

Opći izbori u BiH planirani su za oktobar naredne godine, a stranke su, naravno, već u predizbornoj kampanji koja u BiH zapravo nikad i ne prestaje. U javnosti se već licitira s imenima kandidata za članove Predsjedništva BiH, naročito iz nacionalnih stranaka, koje ni ovaj put ne nude ništa novo, računajući na podršku svoje glasačke mašinerija koju čine desetine hiljada kadrova zaposlenih u budžetskim institucijama. Međutim, pravo je pitanje ko će biti protukandidat ili protukandidati onima koji skoro tri decenije čvrsto drže poluge vlasti?

Očigledno je da „trojka“ koju čine SDP, NiP i Naša stranka još uvijek nisu pronašli zajedničkog kandidata koji će izaći na megdan, sve je izvjesnije, Bakiru Izetbegoviću, koji je najavio da će on biti taj kojeg će za ovu funkciju predložiti SDA.

Esad Bajtal, politički analitičar u razgovoru za Fokus kaže da u BiH nije problem naći boljeg kandidata od onih koji  su na vlasti u poratnom periodu, ali ističe da bi „trojka“ u potrazi za najboljim morala proširiti front i ne bi se smjela, kako on kaže „zatvarati“.

– Ovi koji su bili do sada su toliko loši da nije uopšte teško  naći bolje. I nije problem ima li boljeg, nego ima li onog koji će zaista kompetentno, stručno sa sposobnošću i znanjem, moći da se  uhvati u koštac sa svim problemima kojima je ova zemlja izložena. Dakle, problem je naći adekvatnu ličnost, a ne bolju od  postojećih. I to je zadaća „trojke“. Pri tome ona ne smije da se zatvori u sebe. „Trojka“ se mora proširiti, ona mora biti samo istureni odjel jednog šireg fronta, da sad iskoristim taj vojni izraz, neko istureno odjeljenje. I moraju biti potpuno otvoreni mentalno, politički, programski, pa i idejno, za mogućnost traženja adekvatne, sposobne ličnosti  koja će moći da se nosi s jednim takvim zadatkom kao što je obavljanje funkcije član Predsjedništva BiH.  Čim se zatvorite i suzite kvantitet ne možete dobiti  potencijalni kvalitet. Jedno je izabrati između milion ljudi, govorim figurativno, a jedno je izabrati između deset ljudi. Među milion ljudi lakše ćete naći mnogo pametnijih, obrazovanijih, poštenijih, ma koji humanistički kriterij da uzmete, nego među onih deset. Nisu najpametniji stali u te tri stranke. Bilo bi dobro da se napravi jedan  široki front, stranački, idejni, politički, ma kako se to zvalo i da se zajednički nastupi, a neka „trojka“ bude ono simbolički istureno mjesto koje će koordinirati  aktivnosti tog širokog fronta. Mislim da bi bilo dobro da se tako postupi.  Uzmimo najbanalniji primjer iz sporta, recimo. Jedan nogometni klub podrazumijeva 11 igrača na terenu. Ali, taj klub nema samo 11 igrača koji vječito treniraju i vječito igraju. Oni zapravo imaju po 20 i više igrača koji zajedno treniraju, uče, stalno se trude, a onda se od utakmice do utakmice odlučuje koji su najspremniji. Prema tome i ovdje bi bilo dobro da od više od 100 stranaka koliko ih je registrirano u BiH, da se nekih dvadesetak  u tom građanskom frontu nekako dogovore, zajedno sjednu  i da naprave izbor unutar onoga čime se raspolaže. Unutar tih kandidata, ljudi, tih struktura, širina je nešto što ne može škoditi. Jer, kvantitet uvijek  daje šansu za kvalitet- ocjenjuje Bajtal.

NIJE TEŠKO NAĆI BOLJE

Kada je „trojka“ u pitanju do sada se se u javnosti kao potencijalni kandidati spominjali Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Denis Zvizdić. Govoreći o Konakoviću i Zvizdiću, koji su dugo bili i istaknuti članovi SDA, Bajtal kaže da je na „trojci“ da razmisli o tome, da li ljudi koji su promijenili stranački dres promijenili i politički kurs.

– Na njima je da razmisle. Može li neko ko je sastavni dio jedne vladajuće inercije 20-30 godina, preko noći  promijenit kurs?  Znate 30 godina živjeti u nečemu, to prelazi u naviku, u inerciju. Navika je druga priroda, a onda  nas psiholozi i psihologija uče, da se priroda jako teško mijenja. U  tom smislu oni moraju pokazati jedan stepen kritičnosti, a možda i sami kandidati jedan stupanj samokritičnosti pa da kažu :“Da mogao bih se ja nositi s tim, ali nisam jedini, ima još sposobnih ljudi” i da izađu sasvim konkretno u javnost i kažu : „Izvolite evo i ja pozivam  da zajedno tražimo nekog boljeg, sposobnijeg, adekvatnijeg” – kaže Bajtal.

Odgovarajući na pitanje, da li on vidi među aktuelnim političarima nekog ko je potencijalni zajednički kandidat šireg fronta stranaka, Bajtal kaže da on vjeruje da u BiH postoje kvalitetni kadrovi koji bi mogli biti najbolji izbor za recimo Predsjedništvo BiH, ali da on ne želi „ni u koga upirati prstom“.

–  Čovjek sam koji gleda sa stanovišta društva koje je ugroženo,  koje je degradirano, disfunkcionalno, koje je prevareno, lagano, koje je i izdano od onih koji ga vode, a tom društvu se obećavalo mnnogo toga. Dakle, uvijek sam kritički raspoložen, ja po definiciji stvari i kritičkog uma smatram da uvijek postoji nešto  bolje. Prema tome od i ovog što je raspoloživo i što se spominjalo postoji nešto što je bolje, znatno bolje. Na kraju krajeva  demokratski princip je princip smjenjivosti, smjenjivost  bez krvi, bez nasilja, bez sile. U tom smislu vrijeme je da se mijenjaju ovi koji su već dugo bili na sceni, a koliko vidimo nisu nam dali mnogo, da ne kažem ništa. Dakle, ima boljih, ko bi bio taj nije moje da upirem prstom, jer bi time izdao svoju poziciju  neutralnog  posmatrača, ne i neangažavanog, ne i neizainteresovanog, ali neutralnog da. Ovo društvo je društvo inteligentnih obrazovanih ljudi i ima kandidata samo se treba potruditi, pošteno prići cijelom problemu i zaista ponuditi najboljima jednu takvu mogućnost- kaže on.

Profesor Bajtal prokomentirao je i činjenicu da mnogo mladih, sposobnih i uspješnih ljudi u BiH ne želi imati nikakvog dodira s politikom.

– To su razočarani ljudi, povučeni, ne vjeruju više nikome. Imamo iskustvo ljevice, koja nekoliko posljednjih izbornih ciklusa i pored silnih obećanja  i pored angažmana nekih ljudi i iz tog intelektualnog kruga  nisu uspjeli u pokušaju da ih ujedine.  Ne mora to biti ujedinjenje  pod jednim imenom, pod jednom kapom, ali neki front koji bi bio zajednički i čija bi širina bila dovoljno velika da se mogu  praviti izbori da se može dobiti na šarenilu kandidata. Budući da se to nije dogodilo, da  je javnost svjedočila neuspjehu takvih pokušaja, uvezivanja, povezivanja, udruživanja, naravno  da su ljudi postali skeptični. I vi znate da to iz Historije filozofije, iz Historije povijesti i društva, najumniji ljudi su uvijek najkritičniji, a to znači  najskeptičniji. Skepsa  to je sumnja, to znači sumnjati, propitivati, pitati to je svrha nauka, to je svrha inteligencije. Međutim, takve ljude oni neće u svojim redovima. Oni se boje  samokritičkog i kritičkog pitanja koje se tiču njihove vlastite prakse, onda naravno da se izbjegava, da se zatvaraju u sebe i da smatraju da sve može riješiti iz vlastitih krugova. A, ne može. Mora se biti društveno otvoren i mora se pošteno odnositi prema građanima. Ovo društvo ima i pismenih i inteligentnih i obrazovanih i poštenih ljudi. Poštenje je kategorija koju baš ne srećemo u etno politikama. Ne samo da je ne srećemo, nego je ona sistemski odbacivana. Umjesto poštenog odnosa prema svijetu, građanima i životu  mi imamo taj nepotizam, namještaljke, podobnost imate sve samo nemate znanje, sposobnost i umijeća kao kriterij biranja najboljih među nama. Sposobnost je elementarni problem ove zemlje. Podobnost je natkrilila sve moguće sposobnosti. Ovdje su sposobni u zaboravu, na periferiji, ovdje su sposobni na biroima nezaposlenosti, a nesposobni, oni koji su u porodičnim stranačkim vezama vezani za moć i vlast su tamo gdje nipošto ne bi smjeli da budu. Čast izuzecima, ali većina je takva, kakva je. U tom smislu bilo bi dobro istražiti obrazovnu strukturu  zaposlenih i nezaposlenih u ovoj zemlji, a vidjeli bi, kakav bi rezultat  dobili  – ističe Bajtal.

SPOSOBNI I PODOBNI

Profesor Bajtal osvrnuo se i na to koliko se promjena vlasti u pojedinim dijelovima BiH, naročito u Kantonu Sarajevo nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora odrazila u realnosti.

– Došlo je do neke djelimične promjene vlasti, u užem krugu koji se zove Sarajevo, dogodilo se još ponegdje, uglavnom su to bile personalne promjene. U Kantonu Sarajevo izgleda da je došlo do promjena i u jednoj idejnoj ravni su se pojavile stranke čiji je način razmišljanja, političke filozofije, pogled na život i budućnost  radikalno drugačiji od onoga s čime smo imali posla do sada  i da su tim svojim gledanjem na život  i politiku uspjeli da dobiju jedan dio građanstva koji je rekao:“Da izvolite, evo vam Kanton Sarajevo na upravljanje.“ Dogodila se promjena  na jednom uskom prostoru gdje bi mi građani voljeli da je to bilo i znatno šire na nivou BiH, ali ovu čitamo simptomatski kao mogućnost da je počelo političko buđenje, ljudsko buđenje, demokratsko buđenje i da u skladu s tim možemo očekivati nešto širi obim  i radijus promjena na narednim izborima 2022. godine. Dakle, to se dogodilo. Naše nade, želje, očekivanja još uvijek su tu. Ovi novi koji su dobili tu poziciju vidi se da nešto rade, čujemo i neke kritike, ne znamo stepen njihove zasnovati, to bi trebalo ispitati vrlo konkretno, metodološki korektno  pa vidjeti šta je u pitanju. Ipak, iz onoliko koliko se medijski može dokučiti neke promjene se ipak odvijaju. Da li je idealni tempo, da li je to dobar tempo, da li je dovoljna brzina tih promjena, o tom potom, ali dakle nešto i ova riječ je vrlo važna, nešto se događa – ocjenjuje Bajtal.

Na našu opasku da je Vlada KS-a obezbijedivši za sebe tajnu vakcinaciju  u to vrijeme traženim Pfizer vakcinama protiv Covid 19, koje su jedno vrijeme bile rezervisane samo za privilegirane izazvala ogorčenje kod građana , Bajtal kaže da je to jedan od pokazatelja kako se ne smije i ne može ponašati.

-Ako već mijenjate politički kurs, onda ga morate radikalno promijeniti. Ne smijete ponavljati ono što smo već iskusili, a to su  taj nepotizam, te stranačke veze… Jer, bilo šta drugo što smo već imali, mi više nećemo.  Obećali su promjene, moraju mijenjati stvari. Nikakva opravdanja koja su dolazila i koja mogu doći  ne vrijede ništa. Sve se može pravdati, dakle to pravdati je trajni glagol, ali ne može se opravdati ponavljanje već viđenog. U tom smislu građani su  su bili potpuno u pravu, kritički su im prigovorili i očekujemo da su nas čuli i da će u budućnosti ići jednim sasvim drugim putem i drugom logikom od te ponavaljajuće- zaključuje profesor Bajtal.