Prof. dr. Piljić: Zašto sve više mlađih i osoba srednje životne dobi imaju teške kliničke slike i umiru od COVID-19

Nema pravila kod obolijevanja od COVID-19. Svi su u riziku, mnogi koji imaju 30, 40, 50 godina života i koji su naizgled zdravi bez ikakvih hroničnih bolesti, imaju teške kliničke slike, a zabrinjavaju i brojke smrtnih ishoda.

Saznajemo da na Klinici za infektivne bolesti Univerzitetsko kliničkog centra u Tuzli, koja je pretvorena u COVID-bolnicu, u posljednje dvije sedmice, dvije trećine pacijenata, među kojima su i mlađi te osobe srednje životne dobi, imaju teške do kritične forme bolesti.

Imunološka odbrana uništava samog “domaćina”

Prema riječima prof. dr. Diliste Piljić, infektologinje na ovoj Klinici, za mnoge od njih nema podataka o ranijim zdravstvenim tegobama.

– Po izbijanju pandemije nije se puno znalo o virusu i njegovom djelovanju na zdravlje ljudi. Kako mjeseci odmičnu učimo iz iskustva. Zna se da u rizičnu grupu spadaju osobe sa dijabetesom, hipertenzijom, kardiovaskularnim i bolestima respiratornog sistema, bubrežni i neurološki pacijenti, oni sa autoimunim bolestima ili su na nekoj imunosupresivnoj terapiji zbog raznih drugih oboljenja. No, ono što ja, kao neko ko je od samog početka pandemije na prvoj liniji sa bolesnicima od COVID-19 mogu kazati, a što naravno nije naučno potkrijepljeno, jer se do sada ozbiljno istraživanje na tom polju sigurno nije radilo, jeste da mnogi od tih nazovimo ih „zdravih ljudi“ nisu ni svjesni da imaju neki od komorbiditeta ili da imaju neki od problema sa svojim imunitetom. Pa pođimo od toga, kod koliko se ljudi godišnje na sistematskim pregledima otkriju neke bolesti!? Postoje ljudi koji godinama žive sa visokim pritiskom, ali to ne znaju prepoznati – ističe Piljić.

Kaže kako je za sve virusne infekcije, uključujući i COVID-19, opće poznato da kod najzdravijih ljudi mogu prouzrokovati veliki imunološki odgovor, tzv. “citokinsku oluju” koja se javlja i kod oboljelih od gripe.

– Toliko je imunološki odgovor snažan da imunološka odbrana uništava samog “domaćina”. Virus je parazit, a ulaskom u ćelije počinje da se razmnožava, mijenja karakteristike same ćelije nakon čega ih organizam ne prepoznaje kao svoje, nego reaguje kao na „agresora“. Sav taj imunološki odgovor, koji je upućen prema “agresoru”, u ovom slučaju virusu, uništava i tu ćeliju koja je zaražena. Zamislite koliko se tim imunološkim odgovorom uništi ćelija, prevashodno plućnih, ćelija srčanog mišića, jetre, mozga. Svi vitalni organi bivaju narušeni i dolazi do tzv. multiorganskog zatajenja, zatajenja vitalnih organa bez kojih je život nemoguć. Nakon ovoga možda nekima bude jasno – zbog čega “zdravi ljudi” imaju teške kliničke slike i umiru od COVID-19!? Mislim da postoje dva razloga za to. Prvi je što ljudi ne znaju da imaju neke bolesti, ali i zato što SARS-CoV-2 ima tendenciju da izazove hiperinflamatorni odgovor, kako se to u medicini zove, koji osim virusa, narušava i sam organizam – objašnjava Piljić.

Dodaje da nije nepoznato da virusi, pa i virus gripe, izazivaju tromboembolijske incidente, dok je SARS-CoV-2 u tom segmentu puno potentniji.

– Razlog što mnogi koji preminu, a ne dođu u fazu multiorganskog zatajenja, upravo su te embolije koje se stvaraju u plućima, na srčanom mišiću, mozgu i izazivaju hiperkoagulabilnost, a to je pojačavaju zgrušavanje krvi. S druge strane, embolije oštećuju endotel malih krvnih sudova koji snabdijevaju sve te organe. Stvara se začarani krug u kojem dolazi do opstrukcije cirkulacije krvi kao u slučajevima svakog infarkta – naglašava Piljić.

Primarna zdravstvena zaštita treba kvalitetnije pratiti oboljele

Naša sagovornica dotakla se i načina rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kako kaže, taj se nivo podhitno mora bolje organizirati na način da se prestane sa razmišljanjem “kako je COVID-19 bolest koju trebaju liječiti samo infektolozi, odnosno tercijarni nivo zdravstvene zaštite”.

– Ako pacijenta adekvatno i uredno pratite od samog početka, po smjernicama koje su svima poznate i na dohvat ruke, na nalazima pronađete početnu upalu pluća, neki inflamatorni odgovor, povišene markere, takvu osobu morate za dva, do tri dana, a po potrebi i ranije, ponovo kontrolisati. To je neophodno da bi se na vrijeme poduzele mjere i da bismo izbjegli hiperinflamatorni odgovor. Naravno, postoje situacije kada se nikakvim lijekovima to ne može zaustaviti, ali ako pacijenta pratite od samog početka i utvrdite da on ide prema progresiji bolesti, trebate ga ranije uputiti na nivo tercijarne zdravstvene zaštite gdje će se poduzeti sve što je moguće. No, moramo biti svjesni da još nemamo etiološkog lijeka niti vakcinu, ali postoje načini liječenja koji mogu prevenirati hiperiflamatorni odgovor, pa i “citokinsku oluju”. Nažalost, kod nas je slika na terenu skroz drugačija. Pacijenti sa teškom kliničkom slikom šalju se kući sa nekim antibioticima, pa nam ljudi deseti dan dolaze sa “citokinskom olujom” kada se gotovo više ništa ne može uraditi kako bi im se spasio život – kaže Piljić.

Ističe da se najteže komplikacije kod oboljelih događaju od petog do osmog dana od razvoja simptoma.

– U tom periodu pacijenta treba najviše pratiti jer baš tada najčešće dolazi do komplikacija kada bolesnik može doći u fazu u kojoj mu se teško može pomoći. Ponavljam, mi još uvijek nemamo lijeka koji djeluje na virus, ali imamo načine da djelujemo na efekte koje on proizvodi u ljudskom tijelu – zaključila je Piljić.

Faktor

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE