Prof.dr. Skelić: Isključenost, izoliranost i otuđenost je veliki problem današnjice. Budite tu jedni za druge, zagrlite se barem jednom dnevno

Nakon što je 15-godišnja djevojčica sebi oduzela život vješanjem, javnost je po ko zna koji put ostala zatečena. Nažalost, ovo nije prvi put da se jedan mladi život ugasio na tako tragičan način. Tim povodom oglasili su se i iz Vijeća roditelja Kantona Sarajeva, koji su naveli kako su kao roditelji zabrinuti jer smatraju da im se djeca teško nose sa pritiscima.

Tim povodom kontaktirali smo profesora psihologije, Dženana Skelića, koji se za portal Source.ba osvrnuo na to u kakvom svijetu danas žive tinejdžeri, sa čim se sve nose u odnosu na ranije generacije te da li za današnju mladež život nosi previše izazova? 

“Vidite, iznimno je teško sa distance, bez adekvatnog uvida u porodičnu anamnezu, hereditarnu opterečenost, socijalnu i opštu anamnezu stanja koje je na mikro i makro životnom planu, bilo kontekstualno, bilo situacijski, prethodilo samom završnom činu suicida! Sve ili gotovo sve što se sa ovakve distance može iznijeti, više ima formu nagađanja nego ozbiljne procjene”, upozorava profesor Skelić na samom početku te dodaje: 

“Ono što uošteno možemo reći, ne mora se ni u kom slučaju pokazati dijelom ove priče, jer kako je uobičajeno, svaka tragedija je specifična na svoj način, bez obzira na svekoliku sličnost koja najprije upada u prvi plan. Period kraja puberteta i početka adolescencije u kojem je nesretna djevojčica bila prema svojoj hronološkoj dobi, iznimno je rovit period, doba pretjerane osjetljivosti, nesigurnosti, traganja za svojim mjestom u društvu. To je period našeg razvoja u kojem su sve naše potrebe pojačane, osjetljivije nego u drugim fazama i lako ugrozive. To je period raličitog intenziteta unutarnjih emocionalnih, socijalnih, seksualnih i generalno psihičkih previranja jedinke, pri čemu evidentiramo nagle skokove u emocionalnim nabojima te još naglije i iznimno česte promjene rapoloženja, interesovanja, ambicija i motivacija. Ovo je period, kada se upravo na temeljima te visoke preosjetlivosti, često manifestiraju naznake određenih patoloških sklonosti koje jedinka nosi u pozadini, ali i razvoja kliničke slike određenih hereditarno opterećenih psihopatologija, poput shizofrenije.” 

Česta ekperimentiranja

Također, profesor Skelić upozorava kako razvojni period omladine, često nailazi i na brojna eksperimentisanja i sa opojnim supstancama, čega roditelji moraju biti posebno svjesni. 

“Ovo je također razvojni period u kojem su česta ekperimentiranja sa drogama, traganja za alternativnim paradigmatskim okvirim objašnjenja smisla i postojanja, koketiranja sa spiritualnim, zanimanja za paranormalne fenomene, približavanja ili inicijacije u određena zatvorena, polutajna ili tajna društva, bratstva, sestrinstva, banede, gangove i slično”, navodi Skelić. 

Emocionalna nezrelost kao posebna opasnost 

Osim toga, prof. Skelić upozorava kako emocionalna nezrelost kod mladih ljudi može predstaljati također veliki psihološki problem. 

“Postoji veća spremnost za preuzimanje rizika u istraživanju novoga i nepoznatoga, kako u društvenom, tako i emocionalnom i seksualnom smislu te riječi! To traganje za modelom ulaska u svijet odraslih, ponekada rezultira iskoracima za koje jedinka niti iz daleka nije emocionalno zrela, niti stabilna u dovoljnoj mjeri, da se izbori sa konsekvencama, koje su vjerojatni negativni ishodi. Ovo se posebno odnosi na konzumaciju droga, alkohola, duvana, seksualna istraživanja i prakse, devijantna i delikventna ponašanja, koketiranje sa kriminalom i učeđće u često iznimno opasnim inicijacijskim procesima pri pridruživanju nekim subkulturama”, navodi Skelić na Source.ba. 

“Mlada osoba u ovom razvojnom periodu često je pojačano sugestibilna, njome se lako manipulira preko njene potrebe da bude shvaćena ozbiljno i tretirana kao odrasla. Zbog ovakvih opštih karakteristika kojima se lako upravlja jedinkom u željenom pravcu, ove mlade osobe su idealne mete za različite vrste seksualnih predatora, manipulatora, psihopatskih struktura koje imaju potrebu da se poigravaju drugima i njihovim sudbinama”, kazao je Skelić. 

Faza razvoja koja je iznimno osjetljiva

“Radi se dakle o fazi razvoja koja je iznimno osjetljiva na unutarnje i vanjske faktore, pri čemu moderni način življenja u koje su djeca uglavnom visoko otuđena od svojih roditelja i drugih značajnih bližnjih, te su izložena velikom rasponu potencijalno opasnih sadržaja i iskustava kroz umrećavanje, i globalizaciju putem neta, a prije svega nekontroliranih društvenih mreža i dark sadržaja. Ovakvi okolinski činbenici u interakciji sa nekim unutarnjim predisponirajućim faktorom i često banalnim situacijskim okidačem mogu, kod već ozbiljno alijenizirane osobe kakvi smo obično danas a pogotov mladi, bez referentne tačke koja bi slutila na postojanje konekcije ka nekoj vrsti sigurne baze, relativno lako mogu tu mladu, nezrelu, lako povredljivu mladu osobu dovesti u kontekst beznađa, bezizlaznosti, besmislenosti i promišljanja o posljednjem činu.

Teatralnost kojoj su adolescentni skloni samo dodatno doprinosti tijeku misli koje časkom skrenu u područje nekontroliranog i spremnosti na realizaciju, do tada samo zamišljanog, pa zatim vizualizrianog i u konačnici izvedenog suicida”, upozorava profesor Skelić, uz zaključak: 

“Osnovna potka oko koje se sva ova scena montira i realizira je isključenost, izoliranost, otuđenost, te je stoga važan preventivni momenat, čak i kod slučajeva koji su u okvirima psihoza, povezivanje članova obitelji, njihovo zbližavanje i stvaranje osjećaja prisutnosti, brižnosti i raspoloživosti jednih za druge.

Budite dakle jedni za druge tu, zagrlite se barem jednom dnevno, recite jedni drugima da se volite, razgovarajte tako da doživite jedni druge. Budite obitelji kakve su bile obitelji naših predaka, obitelji sa snažnim unutarnjim vezama!” 

Source.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE