Pronašao parfem u smeću, a u njemu bio otrov koji je ubio njegovu voljenu

Noćna mora Charlieja Rowleyja počela je onog dana kada je podigao ono što je izgledalo kao obična bočica parfema.

Bilo je ljetno poslijepodne u Amesburyju u Engleskoj. Dok je pretraživao kontejner za humanitarnu pomoć, ugledao je malu kartonsku kutiju. Unutra se nalazila posuda umotana u plastiku, s oznakom Nina Ricci. Uvjeren da je neko bacio bočicu skupog francuskog parfema, odnio ju je kući kako bi iznenadio svoju djevojku Dawn Sturgess.

Pronalaženje zanimljivih stvari među odbačenim predmetima bio je jedan od njegovih omiljenih hobija. Godinama je pronalazio televizore i druge kućne potrepštine. Ali tog dana u junu 2018. godine nadao se da je neko možda bacio prsten koji bi mogao iskoristiti za prosidbu.

„Često je govorila kako bi voljela dobiti zaručnički prsten… safirni prsten“, rekao je za CNN u nedavnom intervjuu.



Nije znao da se u bočici nalazio isti nervni otrov za koji istražitelji vjeruju da su ga ruski operativci koristili tri mjeseca ranije kako bi otrovali bivšeg špijuna u obližnjem Salisburyju.

Ono što je uslijedilo bio je razoran niz događaja koji je doveo do smrti Sturgess i hospitalizacije Rowleyja, nevinih žrtava međunarodne špijunske afere povezane s pokušajem ubistva dvostrukog agenta.

„Mislio sam da je to pravi, lijep poklon i ona je bila sretna što ga je dobila. Ali sve je tako tragično krenulo po zlu, tako brzo“, prisjetio se.

„Poprskala se njime, pomirisala ga i nanijela na zglob. Nedugo zatim rekla je da se osjeća čudno. Žalila se na glavobolju… a onda više uopće nije reagovala. Pokušao sam je oživjeti. Sve se odvijalo kao usporeni film.“

Kasnije tog dana Rowley je bio obliven znojem, ljuljao se naprijed-nazad i nerazgovijetno govorio dok je otrov – kasnije identificiran kao Novičok, ruski nervni agens – počeo djelovati i na njega.

Pao je u komu i sedmicama je bio u bolnici, a u početku se gotovo ničega nije sjećao, rekao je. Nakon što je pušten kući, doživio je moždani udar, zbog čega je ponovo završio u bolnici na dužem liječenju.

Ova tragedija uvukla je nesvjesnog Rowleyja u sukob između ruskih i britanskih obavještajnih službi.

„Ko je znao da u Salisburyju živi špijun? Bio je to šok“, rekao je Rowley. „Ko bi pomislio da će se otrov ponovo pojaviti u jednoj bočici?“

Osam godina kasnije i dalje mu je teško riječima opisati ono što se dogodilo.

U novom dokumentarnom filmu CNN Filmsa „The Salisbury Poisonings: A Spy Next Door“, koji se prikazuje u nedjelju, Rowley dijeli svoju priču zajedno s drugim ljudima čiji su životi zauvijek promijenjeni tim napadima.

https://youtube.com/watch?v=wFB2TbRBeHs%3Fsi%3DLCF6r4q6Ibd71pHz

Često zastane usred rečenice, dok mu se oči pune suzama.

„Pokušavao sam to potisnuti negdje u pozadinu. Nisam očekivao da će se ovo dogoditi meni ili Dawn“, rekao je za CNN. „I stvari od tada više nisu iste.“

Primijetio je nešto neobično na bočici

Par je bio zajedno oko godinu dana nakon što su se upoznali u ustanovi za osobe bez doma, gdje je Sturgess živjela.

Rowley se upravo preselio u novi stan i pripremao ga je za njen dolazak. Njihov život se vrtio oko jednostavnih zadovoljstava, uključujući i stvari koje je Rowley pronalazio u humanitarnim kontejnerima ispred javnih objekata.

„Nosilo je to određenu stigmu kada bi me neko vidio kako kopam po kontejneru“, rekao je.

„Ali uglavnom bi se isplatilo. Uvijek bih pronašao nešto, bilo veliko ili malo. Sve lijepe stvari koje bih pronašao išle bi pravo… Dawn. Uvijek bih kopao do dna, samo u slučaju da pronađem taj prsten.“

U slobodno vrijeme par je slušao muziku i gledao filmove. Sturgess je voljela Boba Marleya i akcione filmove.

„Nije baš voljela romantične filmove“, rekao je Rowley. „Ponekad, kada bi u grad došao vašar, otišli bismo tamo, šetali između štandova i smijali se.“

Zatim je jedan pažljiv gest odveo njihov život putem koji nisu mogli ni zamisliti.

Dana 28. juna, dva dana nakon što je Rowley pronašao kutiju u kontejneru, poklonio ju je Sturgess.

Bila je subota oko podneva, a gledali su televiziju nakon što su prethodnog dana proveli vrijeme u Queen Elizabeth Gardens, zelenom parku uz rijeku s pogledom na katedralu Salisbury, čiji se toranj uzdiže iznad drveća i najviši je u Velikoj Britaniji.

Prepoznala je marku odmah i djelovala uzbuđeno, rekao je.

Sjeća se da mu je bilo čudno što je nastavak za raspršivanje bio odvojen i nije bio pričvršćen za bočicu, već ga je morao sam postaviti.

Sturgess je poprskala parfem, pomirisala ga i nanijela malo na zglob.

Imao je masnu teksturu i nije imao nikakav miris.

„Veoma čudno – parfem bez mirisa“, prisjetio se da je pomislio.

Ubrzo nakon toga rekla mu je da se ne osjeća dobro i otišla u kupatilo, gdje je čuo udarac.

Pronašao ju je bez svijesti u kadi i pozvao hitnu pomoć.

„Jednog trenutka razgovarao sam s Dawn, a sljedećeg trenutka više nije bila ista, nije reagovala. Uhvatila me panika“, rekao je.

„Nisam znao šta da radim.“

Hitna pomoć je odmah prevezla Sturgess u bolnicu. Ne znajući da je otrovana i da je slučaj povezan s ruskom špijunažom, Rowley je odlučio obaviti nekoliko obaveza prije nego što joj se pridruži u bolnici.

„Volio bih da sam otišao s njom. Planirao sam joj spakovati malu torbu, neke sitnice, odjeću, šminku ili nešto slično što bi ponijela u bolnicu. Ali sve se dogodilo tako brzo“, rekao je.

Dawn Sturgess više nikada nije vidio.

Pet sati nakon njenog pada u nesvijest, hitna pomoć se vratila na istu adresu zbog Rowleyja, koji se također razbolio nakon što se vratio kući poslije obavljenih obaveza.

Sturgess je preminula deset dana kasnije, dok je Rowley još uvijek bio u komi. Imala je 44 godine.

Mala bočica sadržavala je dovoljno otrova da usmrti 10.000 ljudi, rekao je Neil Basu, bivši šef britanske protuterorističke policije, u dokumentarnom filmu.

Bivši špijun otrovan u blizini

Sa oko 44.000 stanovnika, šarmantni i slikoviti grad Salisbury izgleda kao mjesto koje pripada razglednici, a ne kao centar međunarodnog špijunskog skandala.

Slučaj je izgledao poput priče iz špijunskog filma.

Jednog hladnog poslijepodneva u martu 2018. godine, dvije osobe pronađene su kako nepomično sjede na klupi u vanjskom trgovačkom kompleksu u centru grada.

Istražitelji su utvrdili da se radi o Sergeju Skripalju, bivšem ruskom vojnom obavještajcu optuženom da je špijunirao za britansku službu MI6, i njegovoj kćerki Juliji, koja je doputovala iz Moskve.

Policajac koji ih je prvi pronašao također je završio u bolnici.

„Imali smo špijuna u Salisburyju“, rekao je Rowley, kao da i osam godina kasnije jedva vjeruje u to.

„Salisbury je imao svoje tajne.“

Britanski istražitelji su nekoliko dana kasnije utvrdili da su otac i kćerka otrovani nervnim agensom Novičok, otrovom koji je razvijen u Sovjetskom Savezu.

Istražitelji su saopćili da su dva operativca ruske vojne službe putovala u Veliku Britaniju pod lažnim imenima, nanijela otrov na ulazna vrata Skripaljeve kuće, a zatim se ukrcala na let nazad prema Moskvi.

Forenzički istražitelji u zaštitnim odijelima preplavili su srednjovjekovne ulice Salisburyja.

Policija je blokirala parkove, pubove i restorane dok su timovi tragali za ostacima smrtonosnog nervnog agensa.

Svaki put kada bi se neko razbolio, među stanovništvom se širila panika da je Novičok ponovo udario.

Jedan crkveni vođa čak je čistio grad svetom vodom kako bi umirio uznemirene stanovnike.

Nakon nekoliko sedmica u kritičnom stanju, otac i kćerka preživjeli su napad.

„Od samog početka bilo mi je jasno da ovo nije samo trovanje, već pokušaj atentata“, rekao je za CNN Mark Sedwill, tadašnji britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Tri mjeseca kasnije grad je počeo vraćati osjećaj normalnog života.

A onda je, oko 13 kilometara sjeverno od Salisburyja, Rowley nesvjesno pronašao odbačenu bočicu koja je korištena za prijenos otrova.

Noćna mora počela je iznova.

Pitanja bez odgovora

Amber Rudd, tadašnja ministrica unutrašnjih poslova Velike Britanije, rekla je da su trovanja otvorila brojna zabrinjavajuća pitanja.

„Javnost ne želi čuti da zapravo nismo sigurni šta je ovo, odakle je došlo ili šta bi još moglo biti“, kaže ona u filmu.

„Žele znati da će njihova vlada… učiniti sve da ih zaštiti.“

Odustao je od borbe za pravdu

Neuspjeli pokušaj atentata na Sergeja Skripalja neki su vidjeli kao veliki udarac za predsjednika Vladimira Putina, koji je odbacio tvrdnje da je Rusija stajala iza trovanja, nazivajući ih „besmislicama“.

Nakon opsežne operacije dekontaminacije, vlasti su godinu dana kasnije proglasile Salisbury oslobođenim od nervnog agensa.

Skripalj i njegova kćerka, prema izvještajima, žive skriveni pod novim identitetima kako bi zaštitili svoju sigurnost.

Ali za Rowleyja, iskušenje nije završilo.

Probudio se iz kome s vrlo malo sjećanja na ono što se dogodilo.

Ljekar mu je saopćio da je otrov ubio njegovu djevojku.

„Bio sam u šoku jer je to bila ona bočica koju sam dao Dawn kao poklon“, rekao je.

„Osjećao sam se užasno, strašno krivim zbog toga… i s tim se i danas teško nosim.“

Rowley i dalje živi blizu Salisburyja, okružen podsjetnicima na trovanje.

Nakon napada imao je problema s ravnotežom i vidom, a izgubio je funkciju lijeve ruke.

Godinama kasnije kaže da mu se pamćenje nikada nije potpuno vratilo.

„Pripisujem to Novičoku“, rekao je, „ali ne znam je li ostavio trajne posljedice.“

Ruski agenti su identificirani, ali nikada nisu uhapšeni.

Oni su tvrdili da su u Salisbury putovali kao turisti kako bi posjetili poznatu katedralu.

Godinu dana nakon napada Rowley se sastao s ruskim ambasadorom u Londonu, nadajući se da će dobiti odgovore o onome što se dogodilo.

„Želio sam to čuti direktno od izvora… i dobiti odgovor“, rekao je.

„Nisam zapravo dobio nikakav odgovor, samo je izgledalo kao izgovori i prebacivanje odgovornosti.“

Rekao je da je odustao od očekivanja pravde za ženu koju je izgubio.

„To više nije u mojim rukama“, rekao je. „Ne mogu ništa učiniti.“