Prvi bosanski satirični list zvao se “Bismilah”, ko ga je pokrenuo i uređivao

Pokretač prvog bosanskohercegovačkog časopisa bio je fra Ivan Frano Jukić. Prva tri broja njegova Bosanskog prijatelja štampana su u Zagrebu 1850, 1851. i 1861, a četvrti, kojeg je uredio fra Antun Knežević, 1870. godine u Sisku. Time prvo mjesto u povijesti bosansko-hercegovačke periodike pripada bosanskim franjevcima.

Na drugom mjestu u povijesti bosanskohercegovačke periodike nalazi se također bosanski franjevac, fra Frano Momčinović sa svojim satirično-polemičkim listom Bismilah, piše magazin Stav.

On je kao kapelan u Ponijevu (Novi Šeher) 1864. godine počeo izdavati rukom pisani list pod nazivom Bismilah. Može se samo nagađati otkud taj naziv u Osmanskoj Bosni za satirični list kojeg izdaju nemuslimani.

Prvi broj lista Bismilah objavljen je 3. septembra 1864. godine, a kao mjesto izdavanja navedeno je “Rovinje nad Novim Šeherom” (lokalitet u selu Ponijevo gdje se su nalazile kapelica i župna kuća).

Adresa uredništva označena je kao “uredništvo nad oborenim ćošetom” i “na četveronogom stolu među pećim i pendžerom”. Kao glavni urednik Momčinović se potpisuje imenima: Pritucalo Smetenović, Pritucalo Elbetenović i Nadko Prijanović.

Za cijenu lista kažu da “neće nikoga privaliti”, a što se tiče perioda izlaženja – “izlazit će kad tiskač kadur bude istiskat.” Bismila je pisana rukom u formatu od četiri stranice i prepisana u malom broju primjeraka, koji su se širili u zatvorenim svećeničkim krugovima.

Nije poznato koliko je brojeva objavljeno. U knjižnici franjevačkog samostana u Kreševu sačuvana su samo dva primjerka, a zasigurno je postojao barem još jedan broj, koji se danas smatra izgubljenim.

Današnjem čitatelju teško bi bilo razumjeti teme satiričnog lista, za razumijevanje bilo bi potrebno informirati se o političkoj situaciji tadašnje Bosne i drugih evropskih zemalja.

U svom listu Momčinović satirično komentira evropsku političku scenu u Italiji, sukobe između Austrije i Pruske, te Poljske i Rusije. Njegovim satiričnim kritikama ne izmiču ni Bošnjaci. Tako u jednom broju opisuje postavljanje zvona u Kreševu 1872. godine i negodovanje Bošnjaka tim povodom.

Upravo zbog takvih prozivanja list nije prelazio pragove samostana i redovničkih kuća. Momčinović sa svojim stilom pisanja može se svrstati među pučke pisce koji se rado koristi igrom riječi, narodnim izrazima, frazama i poslovicama.

Njegov rječnik prepun je rijetkih i neobičnih jezičnih oblika i turcizama, a jezični aspekt ovog lista još je nedovoljno istražen.

Stav