Psihofizičke blagodati namaza: Medicinske koristi sedžde

Medicinske koristi sedžde

Sedžda je jedinstven položaj ili stav u redovnim molitvama (namazima), koje bi musliman trebalo da obavlja barem pet puta dnevno. Iako osnovna svrha obaveznih namaza nije da ljudima omogući tjelovježbu, ipak sve više se prepoznaje da namaz obiluje medicinskim pogodnostima za ljudsko tijelo. Ovdje vrijedi spomenuti da je Časni Poslanik Muhammed, s.a.v.s., navijestio u hadisu koji bilježi Ibn Madže kako je namaz lijek za mnoge bolesti. Činjenica je da je osoba, koja svoje namaze obavlja redovno, i to u džamiji, zaštićena od mnogih bolesti, od kojih su mnoge bile nepoznate Muhammedu, s.a.v.s. Položaj sedžde, u kojem čelo dotiče zemlju, isključivo je vezan za formu muslimanske molitve. To je vrhunac muslimanske molitve i, kao što se navodi u hadisu, musliman je Uzvišenom Allahu najbliži u tom položaju. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahov rob najbliži je svome Gospodaru kada je na sedždi; zato, dok ste u tom položaju, učite što više dove.” (Sahih el-Buhari)

A’iša Siddika, r.a., pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s., znao produžiti sedždu u tolikoj mjeri da se moglo proučiti pedeset ajeta iz Kur’ana prije nego bi on, s.a.v.s., podigao glavu. (Sahih el-Buhari)[3] U još jednom hadisu Enes ibn Malik, r.a., kazuje da je Časni Poslanik, s.a.v.s., savjetovao muslimane da ruku’ (naklon, pregib) i sedždu obavljaju ispravno[4]. U drugom hadisu savjetovao je da se sedžda i ruku’ obavljaju staloženo i da se ustaje samo kada se tijelo potpuno umiri.[5] Takođe, upućujući dove za pobjedu, Poslanik, s.a.v.s., dugo je bio na ruku’u i sedždi u posebnim namazima za vrijeme pomračenja. Otuda prvi pozitivan učinak na osobu koja pada ničice, odnosno obavlja sedždu jeste to da je ta osoba tada najbliže Allahu i, stoga, u tom stanju ona je kadra upućivati dovu. To je ogromna psihološka prednost i pruža olakšanje osobi s obzirom na to da je život pun briga i u tom položaju zadobiva barem privremeno utočište od tegobnih situacija. Kada neko odlazi na sedždu, cijelo njegovo tijelo je aktivno, u pokretu. Ovaj položaj se može posmatrati kao mini ronjenje jer musallija (onaj koji obavlja namaz) naslanja čelo na tlo, dok su njegove ruke postavljene s obje strane. To aktivira većinu tjelesnih mišića, ako ne i sve, i dobro im dođe, jer im pruža jednu vrstu vježbe. Ruke su tada specifično ispružene i zbog toga bi podlaktice, kao i mišići ruku, trebalo da nose svu težinu u položaju sedžde. Ovo omogućuje priličnu vježbu mišićima gornjih udova. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu[6] savjetuje da se podlaktice ne prislanjaju uz tlo, već da se drže podignute iznad tla, a to je bolje za mišiće podlaktica i ruku.

Sedžda je poseban položaj zato što je to jedini stav pri kojem se mozak nalazi ispod nivoa srca i zbog toga, po prvi put, krv struji prema mozgu punom snagom, dok u svim ostalim položajima (čak i kad leži) mozak je iznad srca, koje tada mora raditi protiv gravitacije da bi otpremilo krv u mozak. U položaju sedžde, zbog povećane opskrbe krvlju, mozak prima više hrane, a to ima dobar učinak na pamćenje, vid, sluh, koncentraciju, psihu i sve ostale kognitivne sposobnosti. Ljudi koji svoje namaze obavljaju redovno imaju jaču volju i u stanju su nositi se sa životnim poteškoćama na mnogo bolji način. Kod takvih su manje učestale glavobolje, psihološki problemi i druga oštećenja kognitivnih funkcija. Pri jedinstvenom položaju sedžde mišići vrata ostvaruju najbolju vježbu. Oni moraju preuzeti opterećenje kada se čelo stavi na tle, usljed čega vratni mišići jačaju. Svako je u stanju osjetiti napregnutost vratnih mišića dok je na sedždi, a pogotovo aktiviranje vratnih i mišića lica, kada se glava podiže (npr. nekoliko centimetara iznad tla). Primijetićete da se vrlo energično miču. Snažniji vratni mišići znače to da će vratni pršljenovi biti bolje zaštićeni. Snaga vratnih mišića je bitna jer glava leži na vratnom pršljenu, kojeg potpomaže vratna muskulatura. Zapravo, glava obavlja rotirajuće pokrete preko vratnog pršljena. Pri svakoj nesreći cervikalno ispitivanje vrata je posebno značajno za liječnike, zbog njegove iznimne važnosti. Rijetkost je da će osoba koja svoje namaze obavlja redovno dobiti uobičajenu vratnu mijalgiju[7] ili cervikalnu spondilozu[8], osobito zbog toga što vratni mišići postanu veoma jaki usljed 34 sedžde koje se svakodnevno izvrše tokom pet dnevnih namaza.

Također, vjeruje se da je položaj sedžde dobar tretman za retroverziju maternice[9], od koje boluju žene. Većina nas ne zna da je položaj sedžde odlična vježba za muškarce (za potenciju). To može biti vrijedna informacija za ovisnike o viagri. Prilikom ustajanja sa sedžde perinealni mišići[10] su jedni od onih mišića koji povlače trup nazad u sjedeći položaj praveći energične kontrakcije. Slično tome prilikom ustajanja sa sedžde perinealni mišići se ponovo energično mobiliziraju, a to uveliko osnažuje mišiće važne za potenciju. Sedžda, besprimjeran položaj, ima, također, pozitivne efekte na mišiće leđa, jer odlazeći na sedždu i vraćajući sa nje leđni mišići vrše energične kontrakcije i postaju jači. Vjerojatno je to razlog usljed kojeg će osoba koja redovno obavlja namaz rijetko imati bolove u leđima. Nakon obavljanja sedžde musallija ili ustaje ili sjedne i uči ettehijjatu. U tom položaju osoba smireno i opušteno sjedi, dok su joj ruke naslonjene na podavijena bedra. To uveliko sliči relaksirajućem položaju joge[11] i ima umirujuće dejstvo na bilo čije zdravlje i intelektualnu aktivnost.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., imao je običaj odužiti ruku’ i sedždu, i savjetovao je da se tako čini. U svjetlu navedenih činjenica, prikladno je reći da je i sa medicinskog stajališta ovaj savjet zlatno pravilo za očuvanje zdravlja. Na kraju valja podsjetiti da namaz nije namijenjen radi fiskulture, premda, postoji dosta medicinskih koristi povezanih s namazom. Ipak, najveća blagodat je duševni mir, koji osoba zadobija izvršavanjem svoje obaveze prema Allahu, dž.š., tako što obavlja farz (tj., udovoljava Allahovoj, dž.š., naredbi u pogledu namaza).

Autor: Dr. Muhammad Karim Beebani

Sedžda

Tokom sedžde, glava zauzima niži položaj u odnosu na srce i, stoga, krv teče lakše do mozga pošto srce ne mora raditi suprotno gravitaciji. To ubrzava opskrbu mozga hranjivim tvarima koji je odgovoran za izlučivanje neurotransmitera[13] kao što su GABA, serotonin, dopamin, enkefalin, endorfin, acetilkolin, glutamat, anandamid, itd. Ovi neurotransmiteri su odgovorni za blagostanje, mir, zadovoljstvo, spokojstvo i optimizam određene osobe i pridonose uravnoteženom duševnom stanju. Lagahno vježbanje poboljšava kondiciju i emocionalno blagostanje te povećava dugovječnost. Fizički pokreti tokom obligatnih dnevnih sedždi poboljšavaju fleksibilnost, koordinaciju te opušteno i blago reagiranje. Adrenalin i noradrenalin, koji su odgovorni za dinamiku slijeda, za vrijeme namaza javljaju se u kombinaciji sa spokojstvom i mirnoćom sedžde, zbog lučenja enkefalina, endorfina, GABA-e, glutamata, serotonina, dopamina i drugih neurotransmitera. To čini klanjače jedinstvenim u smislu da se u istom pojedincu objedinjuje dinamičnost sa mirnoćom, euforijom i dostojanstvom. Učinci adrenalina i noradrenalina su očiti, čak i nakon što namaz završi, o čemu svjedoči nastavak fizičke i mentalne aktivnosti. U stvari, čak i pomisao ili namjera (nijjet) obavljanja namaza dovoljna je da se aktivira simpatički nervni sistem[14] na lučenje adrenalina i noradrenalina. Osobe koje obavljaju namaz izjavljuju da se osjećaju puno bolje i zdravije. Kod starijih osoba, nivo fiziološke aktivnosti je u padu. Kosti postaju tanje i osteoporoznije. Koža, također, postaje tanja i naboranija. Procesi obnavljanja u tijelu postaju sporiji, a imunološke reakcije ograničene. Rezervne funkcije svih vitalnih organa slabe i stariji su podložniji padovima i bolesti. Međutim, klanjači, postajući mukellefuni[15], ponavljanjem pravilnih tjelesnih pokreta tokom obreda poboljšavaju tonus i snagu mišića, snagu tetiva, fleksibilnost zglobova i kardio-vaskularne resurse. To omogućuje tijelu da poboljša kvalitet života i da izađe u susret neočekivanim zahtjevima kao što je trčanje za autobusom. Blaga tjelovježba, također, poboljšava izdržljivost, samopoštovanje i samopouzdanje. Pokretljivo tijelo pomaže u sprječavanju osteoporoze kostiju kod starijih muškaraca i žena nakon menopauze. Aktiviranje pumpe lisnog mišića pokretima zgloba sprječava duboku vensku trombozu[16], čest uzrok plućne embolije i hroničnih čireva na nogama starijih osoba. Lučenje hormona rasta dodatno se povećava tjelovježbom tokom namaza. Pošto je ovaj hormon neophodan za formiranje kolagena[17], to može biti važan faktor za prolongiranje boranja kože kod onih muslimana koji obavljaju propisane namaze. Namaske radnje poboljšavaju raspoloženje, razmišljanje i ponašanje. Iako se memoriranje kratkoročnih događaja[18] pogoršava u starijoj dobi, namaz poboljšava pamćenje kod starijih osoba, čak i za kratkoročne događaje, zadržavanjem memorijskog sklopa i opsega u mozgu otvorenim, pomoću neurona koji komuniciraju jedan s drugim, posebno putem stalnog ponavljanja ajeta iz Kur’ana Časnog i drugih zapamćenih dova koje slave Allaha, dž.š. Ovaj postupak, također, pomaže da se um zakloni od drugih nadolazećih negativnih misli. Ponavljanje namaza, dove veličanja i slavljenja, zikr (riječi kojima se slavi i veliča Allah) i aktivnost mišića, u kombinaciji sa pasivnim ignoriranjem intruzivnih misli, otklanjaju stres putem blage i opuštajuće reakcije, što dovodi do smanjenja krvnog pritiska i unutarnje smirenosti. Ponavljanje ajeta iz Kur’ana ublažava i prekida period stresa, jer se u aktuelnom trenutku nalazimo ispunjeni Allahovom rječju i prestajemo brinuti o prošlosti ili budućnosti. To je poput usporavanja i uživanja u vožnji, kad postoji ubrzan saobraćaj i cik-cak vožnja u moždanim neuronima. Prema tome, namaz ubacuje um u ler. Islamska molitva je jedinstvena u tome da se, za vrijeme fizičkih pokreta klanjača, napetost mišića razvija i poboljšava, što biva popraćeno lučenjem adrenalina i noradrenalina, dok se u isto vrijeme duševna i misaona napetost smanjuje zbog duhovne komponente, pomognute izlučivanjem enkefalina, endorfina, dinorfina, serotonina, dopamina i mnogih drugih. Stoga, sve one osobe koje obavljaju propisane namaze osjećaju se živahnijim i aktivnijim, čak i nakon perioda umirovljenja.

Autor: Ebrahim Kazim / Prijevod teksta: Muamer Neimarlija