Portal 072info

PUTUJE SVIJETOM I SPAŠAVA LJUDE Nevjerojatna životna priča mladog hirurga iz Zenice koji je pomogao putniku usred prekooceanskog leta iz Paname

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Zeničanin Anel Okić udobno se smjestio u svoje sjedalo, spreman da odspava dio leta. Kada je sklopio oči, prvo se prisjetio Kolumbije. To je 70. zemlja koju je posjetio s nepunih 37 godina. Baš je vrtio film svih mjesta koja su on i supruga Azra posjetili u toj divnoj državi, kada ga je iz sanjarenja povukao glas stjuardese. Na engleskom je pitala: “Ima li koji liječnik na letu?” Okić se ogledao oko sebe i vidio zbunjena lica drugih putnika, nakon čega je podigao ruku. Do njega je brzo došla zaštitarka koja ga je otpratila do repa aviona. Iza zastora, u maloj prostoriji za stjuarde, sjedio je mladi čovjek, blijed kao krpa i s natečenim koljenom. Rana i crna točka uboda bila je odmah vidljiva, a nakon kratkog pogleda na popis simptoma je dodana i povišena temperatura. Iz minute u minutu, disanje mu je bilo sve teže. “Imate li pribor za operativni zahvat?”, pitao je Okić, a osoblje aviona brzo se vratilo s dva kovčega medicinske opreme. Izvadio je skalpel i pogledao mladića čije lice vidi prvi put u životu. Ovaj put nema starijeg mentora kojega može pozvati u pomoć, kao ni medicinske sestre koja će mu asistirati. Uz to, samo jedna turbulencija i zahvat može imati ozbiljno loše posljedice. Nema povratka, pomislio je Okić i zarezao. Sat vremena poslije, izišao je iz improvizirane operacijske sale i vratio se na svoje mjesto. Sklopio je oči u nadi da će zaspati, no još jednom ga je nešto vratilo. Ovaj put bio je to pljesak 300 putnika i posade koji su odali počast heroju koji je spasio život putniku.

Visinska operacija

Okić je kirurg u Kantonalnoj bolnici Zenica i prošli je tjedan u Boeingu 787 na letu Panama – Pariz na 10.000 metara nadmorske visine iznad Atlantskog oceana izveo manji operativni zahvat i spasio život jednom Francuzu. Mladog putnika u panamskoj je prašumi ugrizao neki otrovni kukac ili pauk, a otrov je počeo djelovati tek tijekom leta. Život mu je bio ozbiljno ugrožen, a tko zna što bi se dogodilo da nije bilo dr. Okića.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Do Pariza smo imali još osam sati leta, a natrag do Paname tri, tako da sam morao odmah reagirati kako ne bi došlo do komplikacija – uvodi nas Okić u priču.

Prvo je pacijentu dao paracetamol da snizi temperaturu, nakon čega je zarezao koljeno i izvukao gnoj iz rane. Ranu je potom očistio i zavio, sve u uvjetima koji su više nalikovali ratnim nego bolničkim. Zbog sumnje na alergijsku reakciju aplicirao je putniku i infuziju s hidrokortizonom. Asistirale su mu stjuardese koje su podigle pacijenta na noge kako bi mu doktor Okić mogao u stražnjicu dati injekciju s antibiotikom širokog spektra. Nakon desetak minuta, mladiću je bilo bolje. Zahvat je bio uspješan.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Nedugo nakon leta cijela regija pričala je o doktoru heroju iz Zenice. No, ovo nije prvi put da je Okić spasio život izvan operacijske dvorane. Štoviše, ovo je već četvrti put da se slučajno našao u situaciji gdje je netko hitno trebao liječnika. Zadnja intervencija, prije ove u avionu, bila je samo nekoliko dana prije u jednom lancu brze hrane u Kolumbiji.

Scenarij je sličan. Momak se srušio i netko je vikao “el medico”. Okić je bio u restoranu i potrčao u pomoć.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Dečko je imao epileptički napad. Pomaknuli smo ga u stranu, dalje od ljudi, dali mu malo šećera i vode i začas se smirio – kaže Okić. Prije toga spasio je život i jednom Rumunju u turskoj Antalyji koji je imao nesreću na motoru, a prvu intervenciju imao je još kao student u Beogradu kada je njegovu kolegi pozlilo u autobusu.

– Jednostavno se osjećam dužnim pomoći ljudima – kaže Okić.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME
Liječnik putoholičar

Njegove su priče u najmanju ruku nevjerojatne, a isto se može reći i za još jedan segment njegova života. Naime, Okić je “putoholičar” i dosad je bio na više od 500 putovanja u 71 zemlji. Možemo zato reći kako se u njegovu životu isprepleću dvije ljubavi – medicina i putovanja. I obje traju još otkako je bio dječak.

Krenimo prvo s pričom zašto je postao liječnik. Njegova je majka bila medicinska sestra i često ga je znala voditi sa sobom u bolnicu gdje se susretao sa smrtno ozbiljnim ljudima. Bilo to pacijenti ili članovi obitelji, u trenucima prije operacije izgledali su kao da se nikada više u životu neće nasmijati. Ali onda, kaže, dolazi onaj trenutak poslije operacije.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Oni su sretni. To je jedna potpuno drugačija slika medicine, gdje se nakon samo jednog malog zahvata vidi golemo poboljšanje – prisjeća se Okić. Istodobno su u njegov život ušla i putovanja, no u potpuno drugačijim okolnostima.

Početkom devedesetih u Bosni i Hercegovini harao je rat, zbog čega su neki roditelji svoju djecu slali u izbjeglištvo u Libiju. Radilo se o programu pomoći koji su organizirali tadašnji libijski vođa Moamar al-Gaddafi i njegova kći Aiša koja je predsjedavala najvećom libijskom humanitarnom fundacijom. Ukupno je 1150 djece prvo prevezeno u Split, a potom brodom u kamp Karabuli blizu Tripolija, gdje su od 1992. do 1994. godine živjeli o trošku libijske države. U tom je kampu bio i Okić sa svojom sestrom i ondje je upoznao jednu novu kulturu, vidio mjesta koja nije mogao ni zamisliti u svojoj Zenici i razgovarao s ljudima iz raznih dijelova svijeta.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Kao dijete nisam imao mira, nisam mogao sjediti na mjestu, stalno sam morao nekamo ići. I dok sam bio u Libiji, tu sam vjerojatno pokupio i virus želje za upoznavanjem planeta – kaže Okić. Potom su se njegove dvije ljubavi spojile i išle skupa po jednom putu.

Nakon srednje medicinske škole upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu i aktivirao se u Udruženju studenata medicine u BiH (BoHeMSA). Kao student proputovao je cijelu regiju i dio Europe, a kada je postao predsjednik BoHeMSA, krenula su i putovanja “preko bare”. Kao predstavnik bosanskih studenata medicine išao je na mnoge kongrese u Čile, Australiju, Tajland, Egipat, Meksiko, a kada bi već došao u jednu državu, iskoristio bi priliku i da posjeti još jednu.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Uvijek nas je išlo više, a onda bih znao povući ekipu da vidimo više od tog mjesta gdje smo odsjeli. Kada smo bili u Meksiku, nagovorio sam ih da par dana odemo na Kubu, a kada smo bili u Čileu, otišli smo još malo do Argentine. Bilo bi šteta da nismo iskoristili te prilike – prisjeća se Okić.

Tijekom studentskih dana vratio se opet i u Libiju. Naime, 15 godina poslije Gaddafi je izrazio želju da ponovno vidi djecu koja su boravila u Tripoliju dok je trajao rat u BiH. Poslao je privatni avion po stotinjak mladih i filmsku ekipu koja je snimala dokumentarni film “Dopisnici zdesna nalijevo” te ih ugostio u svojoj rezidenciji u glavnom gradu Libije. Među tim povratnicima bio je i Okić koji je tako dobio još jednu priliku da upozna libijskog vođu.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Vratimo se sada na sljedeću fazu njegovih putovanja. Završio je fakultet i otišao na specijalizaciju u Iowu i Chicago, gdje se specijalizirao za bolesti vena. Nakon toga se vratio u rodni grad i zaposlio u Kantonalnoj bolnici Zenica. U međuvremenu je i upisao doktorski studij u Sarajevu, a na Medicinskom fakultetu u Zenici pak radi kao asistent na katedri za fiziologiju. Tom radnom popisu treba dodati i poziciju liječnika u malonogometnoj reprezentaciji BiH, tako da je i kroz posao nastavio dalje sa svojim planom putovanja.

Kolekcionari boarding passova

No, jedan od važnijih događaja u njegovu životu dogodio se prije sedam godina kada je upoznao Azru, djevojku koja je također skupljala boarding passove kao sličice, i s njom otvorio novo poglavlje svog života. Zajedno su stavili kvačice na još nekoliko mjesta na globusu, a prije tri godine odlučili su se na putovanje po SAD-u. I to prvi put kao muž i žena.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Nismo pravili svadbu. Samo smo priredili ručak za rodbinu, a sav novac smo uložili u putovanje po Americi. Išli smo od istoka prema zapadu i na kraju smo se vjenčali u Las Vegasu. I to nas je vjenčao dvojnik Elvisa Presleya – smije se Okić.

Na tom putovanju dodao je još jednu osobu u svoju bilježnicu slavnih. U New Yorku je u Starbucksu naletio na bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, koji je za vrijeme svog mandata bio jedan od ključnih aktera u zaustavljanju rata u BiH. Razgovarali su malo o njegovoj rodnoj zemlji, a na kraju su razgovor okrunili i jednim “selfijem”.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Godinu dana poslije u njihovu malu putujuću družinu stigao je još jedan član. Naime, prije tri godine dobili su sina Hadija koji je s njima nastavio istraživati svijet. Zasad mu ide dosta dobro. Štoviše, s nepune tri godine već je upisao 15 zemalja u svoju putovnicu, što je brojka s kojom se ne može pohvaliti pola BiH.

– Sjećam se da su mi rekli da neću više toliko putovati kada se zaposlim, no to se nije dogodilo. Isto su mi rekli i kada sam se oženio, a onda su mi to ponovili i kada sam dobio sina. No, evo, i dalje putujem. Ne pijem, ne pušim, ne kupujem luksuzne stvari. Jednostavno, sve što zaradimo ulažemo u nova putovanja – kaže Okić.

Postoji pitanje koje nijedan putnik ne voli, a to je koje mu je najdraže mjesto koje je posjetio. Okić po tome nije iznimka. Kada smo ga to pitali, krenuo je nabrajati države – Maroko, Šri Lanka, Kambodža, Australija, Izrael… no odgovor na pitanje nismo dobili. No, zato nam je odgovorio koje mu je putovanje najdraže.

Stajanje nije opcija

– Putovanje doma – kaže i odmah nastavlja. – Obožavam doći doma i pojesti ćevape, prepričati prijateljima sve zgode s putovanja ili samo zalijepiti novi magnetić na frižider. Imao sam nekoliko ponuda da odem iz Zenice, od kojih su neke bile i u SAD-u. No i Bosna je prelijepa zemlja i ne želim je napustiti. To je ipak moj dom kojemu se uvijek želim vratiti – kaže Okić.

Ironično, koliko god voli svoj grad, ne može ostati dugo u njemu. Kada dođe godišnji, jednostavno mora otići na neko novo mjesto. Zato si je zacrtao cilj da svake godine posjeti pet novih zemalja. Ove je godine već upisao dvije – Kolumbiju i Panamu, a dok razgovaramo, već je u trećoj. Naime, nakon povratka s onog herojskog puta ostalo mu je još nešto dana godišnjeg pa je s obitelji otišao prijateljima u Švicarsku. Tako je još jedna zemlja precrtana u atlasu. A što se tiče stajanja, kaže da to nije opcija.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Znam da je to možda i nemoguće, no volio bih posjetiti sve zemlje svijeta. Trećinu sam već prošao, a uz ovaj tempo možda i uspijem – kaže Okić.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Jutarnji.hr

Podijelite članak
  • 116
    Shares
REKLAMA
KRAJ REKLAME
REKLAMA
KRAJ REKLAME