Radovan Karadžić želi laptop, mogućnost korištenja Skypea, kanal na srpskom jeziku i frižider u ćeliji

Sudija Theodor Meron je istakao da su glavne svrhe statusne konferencije razmjena informacija, kako bi se osiguralo ekspeditivno vođenje žalbenog postupka, te prilika da se strane upoznaju o situaciji u predmetu i da se branjeniku da prilika da pokrene pitanja vezana za zatočenje, uključujući psihičko i fizičko zdravlje.

Na ranijim statusnim konferencijama Karadžić je pokrenuo pitanja korištenja Skypea i laptopa te pristupa bosanskohercegovačkom televizijskom kanalu. Zahtjev da u ćeliju unese laptop je odobren pod više uslova, ali Karadžić je konstatovao da ne razumije zbog čega proces toliko traje, odnosno zašto sekretaru Suda treba toliko vremena da odluči o ograničenjima. Zahtjev za upotrebu Skypea je vraćen na razmatranje sekretaru suda.

“Stanje mi je znatno bolje. Laptop bi mi olakšao boravak, mislim da nam treba internet kako bismo mogli downlodovati, a ne uploadovati. To bi uveliko olakšalo moj rad jer je sjedenje za računarom naporno za kičmu. Također, potreban je i televizijski kanal na srpskom jeziku. Ranije smo imali jednu srpsku i jednu muslimansku televiziju, a sad nemamo nijednu. Izgleda da ćemo morati glasati, a Hrvati će možda odlučiti da ne žele kanal na srpskom jeziku. Također, ne daju mi da unajmim frižider u sobi jer su moje navike takve da radim do kasnih večernjih sati”, kazao je Karadžić.

Pozvao je sudiju da posjeti druge zatvore u kojima se nalaze haški osuđenici, tvrdeći da oni borave u lošim uslovima.

Podsjećamo, Tribunal je prvostepenom presudom, izrečenom 24. marta, osudio Karadžića na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce”. Karadžićeva odbrana podnijela je žalbu na tu presudu.