Regionalna kriza

Otkad znam za sebe, živim u nekakvoj krizi, dali je to ekonomska kriza, duhovna, vjerska ili pak nacionalna, svejedno, uvijek je nešto. No shvatio sam da nije problem u meni, i u mojoj mentalnoj i psihološkoj sklopci, ili možda do mog karaktera. Problem je u društvu i u čitavoj našoj regiji (ex-yu). Zašto je to tako? Kakvo je to društvo kojim sam okružen? Tko su narodi na ovim prostorima gdje živim? Zašto je tu toliko mržnje među običnim ljudima? Zašto smo se ubijali i ratovali? Tko smo mi uopće? Koji je naš pravi entitet i identitet? Kako je moguće da uništimo tu svijest s kojom smo svi zaraženi? Pitam se iz dana u dan.

Iako sam već odrastao čovjek, koji je donekle naučio kako boriti se sa životom, ipak smatram da je to znanje pogrešno u neku ruku. Neželim prihvatiti i prilagođavati se ovakvom životu koji je oko mene, tu, na Balkanu. No što je onda ispravno? Iskreno rečeno, neznam. Nemogu tvrditi da to što mislim i osjećam je ispravno, ali u mom pogledu i odnosu na samoga sebe, pokušao sam si to obrazložiti na najpošteniji i najiskreniji način. Rečenice koje ću ispisati na svom kompjutoru, neću ukrašavati pjesničkim stilom, i neću se truditi da zadivim nekoga kako dobro pišem, ili maštam. Pisanje ovoga teksta, s ovakvom temom, isključivo mora biti napisano od misli koje proizlaze iz duše i srca.

Danas sam se digao oko osam sati ujutro, sve je super, no kako minute prolaze, tako mi i problemi dolaze. Ti problemi, bili su zaboravljeni dok sam spavao, ali evo ih ponovo. Kako je samo čudan taj naš um, ništa ne zaboravlja. A kad mu rješiš neki problem, automatski se pojavi drugi. Taj drugi problem koji nije prije bio toliko velik i težak, sada je, i zamjenjuje mjesto onog kojeg više nema. I tako stalno u krug. Međutim, nije mi namjera da ovdje pišem o svojim problemima. Želim samo predočiti da je, identično tako i u našem Balkanskom društvenom umu. A to je da smo uvijek u nekim problemima, koji nam se pojavljuju, po meni, IZVANA. Izvan naših regionalnih granica.
​
Kad se vratimo malo u daleku prošlost, moramo znati da smo na ove prostore došli svi skupa, i Srbi, i Hrvati, Bosanci, Makedonci, Slovenci te Crnogorci. Priča se da smo iz Irana, neki tvrde da smo iz Indije, svejedno je, o tome nek se bave povjesničari. No ono što je činjenica, jest, da smo svi više-manje došli iz istih krajeva. Naseljavanjem na mjesta, na kojima smo sada, trenutno, prije je bilo moguće, jer nisu postojali nikakvi zakoni kao što su danas. No danas to više nije nažalost tako. Zašto? Zato jer su se stvorile granice i zakoni koje je sam čovjek izmislio,i to, isključivo zbog svojega straha, egoizma, željom za vladanjem, sigurnosti i jačanjem identiteta i entiteta. Ova skupina ljudi, ili plemena, kako god, od koje mi potjećemo, odlučila se nastaniti ovdje, na brdovitom Balkanu. Svi mi, to jest naši preci, tada u to vrijeme, bili su zajedno udruženi, pomagali si i gradili život.

Uglavnom, na ove prostore doselili smo se čisti, sa nadom za boljim životom, a potom smo se uprljali od okolnih društva. Balkanac nije izmislio granice, ratove i zakone. To su izmislili Europljani, točnije, Englezi, Francuzi, Italijani, Njemci pa čak i oni na istoku. Svijest sa ovih prostora prihvatila je takvu filozofiju i politiku, te se počela ponašati i prihvačati sve po njihovim pravilima. Izbora nažalost, nije baš previše bilo. Moj prvi zaključak je taj, ipak nismo mi ti koji smo nasilan, agresivan i nekulturan narod. Oni su ti koji su stoljećima ubijali jedan drugog. U povijesti naše civilizacije na ovim prostorima, nikoga nismo napadali i osvajali, kao što su to radili Englezi, Njemci, Italijani i Francuzi. Mi smo ti koji su se branili od onih koji su nas napadali.

Sada zadnjih šezdeset-sedamdeset godina traje donekle neki mir, ali u fizičkom smislu. Međutim, što je sa tisućama godina u nazad? Zar je moguće da je Europljanin u to kratko vrijeme evoluirao svješćju i postao miroljubiv? Ma mislim da nije. Čovjek sa ovih prostora je miroljubiv, ugodan, dobar i živi u veselju i radosti. Plus, sve to, on je izrazito pametan i prirodan. Njegova inteligencija je u stanju promijeniti i sebe, i cijeli svijet. Ali zašto onda on živi tako loše kad je toliko inteligentan? Odgovor je jednostavan. Zato jer kasni za zapadom i ostatkom “civiliziranog svijeta”. Europljanin je ostao i dalje agresivan, i životinjske naravi, ali predstavlja se lukavo i drugačije. Narav mu je i dalje barbarska i osvajačka. On je taj koji je izmislio banke i kapitalizam kao novo i profinjeno agresorsko osvajanje svijeta. On je odlučio i odredio što je etika, moralnost, civilizacija, dobrota, ispravnost, religija i tako dalje. Mislim da je sve to jedna obična laž, koju je Balkanac sa ovih prostora prihvatio i dalje prihvača. No zašto je to tako? Do odgovora ćemo doći poslije. Moram još malo oživiti sliku tko su Europljani i njihova zajednica “Europska unija”, zajedno sa Amerikom i zemljama dobroga glasa.
​
Od Balkanaca ne potjeću banke i krediti. Ne potjeće nacizam, komunizam, fašizam, šovinizam, sida (aids), prostitucija, politika, zavjera, atomska bomba, religija, marketing, sotonizam, ptičja gripa i sva ostala s*anja. To potjeće od civiliziranog zapadnog društva. No Balkanac je prihvatio sve te uništavalačke zle energije, iako nije trebao. No zašto ih je prihvatio? Jednostavan odgovor, zapadnjački čovjek u globalu gledano, nije duhovnjak i nije srčan, on je 100 posto, orijentiran i nastrojen prema svome umu. On mu pridodaje ogromnu pažnju. A um mu je zauzvrat ojačao njegov ego, koji je postao kapitalistički i materijalstički orijentiran. Njegov um je postao lukav, počeo je djelovati barbarski, ali na pasivan način. Stvorio je savršenu zavjeru koja strahovito i moćno djeluje na sve, pa tako i na nas koji ovdje živimo.
​
Zašto je Balkanski um toliko kritičan i smatra se zaostao za zapadom? To nije težak odgovor. Umovi koji vladaju zapadom, dobro znaju tko smo mi sa ovih prostora i kako djelujemo i gledamo na život. Mi smo prirodne naravi i ponašamo se instiktivno i u trenutku djelujemo. Pošteni smo i pružamo svakome ruku. Za život nam je dovoljno onoliko koliko nam je potrebno. U ljudima budimo pozitivne emocije i vibracije, kao i u sebi. Živimo stvaran život. Naša sposobnost i inteligencija ukoliko bi bili složni, naštetila bi zapadu, zato su nas i posvađali. Jednom smo živjeli svi skupa, u miru i slozi, dok je Josip Broz Tito bio živ. Nisam jugo nostalgičar i komunista koji žali za raspadom bivše Jugoslavije. Ali činjenica je da smo tada imali svi isto, imali smo jedni druge, imali smo sve. To je ono za čime težim. Konačno smo se tada nekako našli i gledali samo sebe. Imali smo redovne plaće i sigurne poslove. Imali smo svoje stanove i nismo ovisili o roditeljima. Išli smo na more i skijanje. Srbin i Bosanac je bio moj brat, a ja njihov. I ne slažem se sa novim Papom, koji je rekao, Jugoslavija bi se raspala i da ju zaljepite najčvršćim ljepilom. Gospodine Papa, i vas je zapadnjački virus zarazio.
​
Balkanski narod, nekada je bio jedno, a komunizam nisam znao što je. Znao sam samo da je komunizam nešto dobro, i zaista je bilo dobro. No kasnije sam saznao što to znači, kad su mi dali dozu zavjere, a moj um je to prihvatio i počeo rasistički i nacionalistički razmišljati. Činjenica je, da su ljudi, koji su pobrkali takvo sveto stanje, većinom dolazili sa zapada, vraćali su se svojoj rodnoj grudi. Zatim ovdje postali političari i kapitalisti. Tamo su odgajani i išli u škole koje su ih naučile što je život, što je demokracija i sloboda u svim segmentima života. Osobno mislim da su postali robovlasnici tog društva i režima. Naučili su kako da vladaju svojim umom, ali po nekom obrascu. A ovi koji su tu ostali, ugledali su se na njih i pali pod njihov utjecaj. Svi su oni učeni od drugih, od tuđih iskustava, i to su savršeno naučili raditi. Postali su inteligentni i obrazovani, no inteligencija nije ono što smatramo da je. Inteligencija nisu informacije i šablona po kojoj treba pravilno po zakonu živjeti, raditi i ponašati se. To je obrazac i ništa drugo. Inteligencija nije znanje, diplome i doktorati. Inteligencija je suosjećanje, ljubav prema čovjeku i prirodi.

Dolaskom demokracije, sve se mijenja. Ljudi su dobili pravo glasa. Otvorile su se granice, ali kakve? Takve da je ta demokracija i kapitalistička energija ušla na naše prostore i ubila nešto što smo stvarali godinama. Stvorile su se političke grupacije, osjetila se mogućnost i moć za vladanjem i to za osobni interes. Postali smo pod nadzorom zapada. Prisiljeni smo igrati po njihovim pravilima. Demokracija, riječ koja je krivo intrepetirana, jest zlo koje nas je uništilo. Demokracija nas je lukavo obilježila kojeg smo identiteta i entiteta. A crkva i politika su jedva dočekali da svoje ovce, nas ljude, obilježe etiketom kojom će ljudski um osuđivati drugi identitet i entitet te natjecat se sa njime. Zapadnjačko barbarsko ponašanje pronašlo je izvrstan način kako da osvaja svijet. Ubacili su u naše prostore kapitalističko doba u kojem nema milosti, u kojem smo postali potrošna roba. Naši političari su postali saveznici zapada, nemaju svoje ja, jer su ucijenjeni, a i nagrađivani. Ta je politika postala kao i svaki drugi posao, posao osobnog interesa. Države bivše Jugoslavije žive onako kako su prije sto godina živjeli Francuzi, Njemci, Amerikanci, Nizozemci, Englezi i ostale zemlje. Takva svijest je izazvala krvavi rat na ovim našim prostorima. Ubijali smo se zbog zastave i imena na osobnim dokumentima. No zaboravili smo, da smo svi skupa nekada davno došli na isto mjesto, iz istog mjesta, u potrazi za boljim podnebljem. Jednostavno, nekima smo preopasni za neki novi opći poredak u svijetu. Zaratili smo se i odvojili jedan od drugog. Uništili su u nama inteligenciju kakvu smo nekada imali. No sada su nam dali životnu skriptu od koje ćemo učiti kako se živi i što je pravilan život.
​
Slovenija je prva pala pod taj utjecaj, običan čovjek i srednja klasa su nestali. A ono što je najtužnije, nestao je i onaj ljudski duh, kad je susjed susjedu odlazio u goste. Hrvatska je druga zemlja koja je pala pod taj utjecaj. Život je postao surov. Brat bratu više ne vjeruje na riječ, osim potpisom kod nutara ili odvjetnika. Sljedeća na redu je Srbija, Bosna, Makedonija i Crna Gora. Europa nas sada izrabljuje po svojoj volji. Svijest u Slovenskom i Hrvatskom čovjeku, postala je ista kao u Austrijskom, Njemačkom, Francuskom i tako dalje. Izgubio se onaj duh solidarnosti i suosjećanja u ljudima. Svako sam sebi plaća kavu u kafiću, pa čak i cura i dečko svako svoju. Temelj uspjeha u tom svijetu je ambicioznost koja nemilosrdno ruši i gazi sve ispred sebe. Tajni ključevi uspjeha su trka prema vrhu piramide, a u toj trci nema milosti i emocija. Novac je postao Bog novog doba. Nitko više ne uspjeva i ne napređuje u duhovnom smislu.

E sad, Balkanac se našao u moralnoj i duhovnoj krizi. Nametnula mu se neka nepoznata energija u kojoj se on traži. Oni koji se ne nađu, odlaze u taj zapadni svijet i tamo postaju lažno uspješni. A mi koji ostajemo ovdje, patimo i tražimo se. Političari i svećenici od nas rade budale, jer im je to posao i zadatak koji su dobili od strane zapada. Populacija nam pada. Prosjek starosti nam se povisuje iz godine u godinu. Postajemo slabi i ranjeni. Zapad nas iskorištava i izrabljuje sa svojim tvornicama koje polako počinju dolaziti na ove prostore. Neželim sada nabrajati što sve ne, jer je svima poznato kuda ide ova naša budućnost. Uvjeren sam da za sto godina će nam se sva povijest izbrisati. Nisam nacionalista i rasista, ali biti ćemo robovi crnaca i homoseksualaca. Ne osuđujem ih, ali ta moda je danas toliko nametnuta i umjetna da ne ide svojim prirodnim putem. Nemam ništa protiv toga da mi homeseksualac vodi državu, ako je pošten i pravedan, a da ja imam koristi od toga. Ono što ne želim je, da neću da mi homoseksualac vodi državu samo zato jer je to što je. Oprostite, ali to nije diskriminacija. Kažu povijest je učiteljica života, od koje se društvo gradi na bolje i uči na greškama. Mislim da je to kriva pretpostavka. Ja sam u prošlosti imao posao, stan i auto. Danas nemam ništa od toga. Imam kredit koji ću zatvoriti pred svoju smrt.

Ove godine, dogodile su se poplave, koje su udružile narode bivše Jugoslavije. Svijest je proradila i povijest se vratila. Ali ne zaboravite da to neće ništa promijeniti. Kad se voda povuće, povući će se i ljudskost. Voda je potopila nacionalizam, ali kad se ta prokleta voda povuće, on će opet doći do izražaja, jer je zabetoniran u ovo tlo. A sve to možemo zahvaliti zapadu i njihovoj “civilizaciji”.

Na kraju mojih misli i uvida u probleme Balkana, koje sam iznjeo na ovu bijelu podlogu i obrazložio si čitavu krizu u svim segmentima života, zaključujem. Nema mi drugog izbora nego prilagoditi se toj zapadnoj filozofiji života, u kojem je materijalizam na prvom mjestu. Druga opcija mi je pisati i poticati sve umjetnike, moje istomišljenike, da govorimo o onom što nam je na duši. Mislim da je ovo drugo strahovito bitno, jer ako nam unište takvu vrstu kulture, gotovi smo.

Zemlja u kojoj trenutno živim, je demokratski orijentirana, ali moje misli kakve su ovdje napisane, izbjegavaju se, jer utječu na stav čovjeka i pogleda na njegov svijet. Žalosno. Nadam se da se jednoga dana neću nadati boljem životu, nego da će on to zaista biti. I da ću noramlno hodati gradovima u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, bez da me neko karakterizira po mojoj nacionalnosti. Nikada nećemo napredovati u bilo kojem smislu budemo li se tako ponašali.

Autor: Siniša Bernat

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE