RIZO HAMIDOVIĆ: Moj sin je jedan od onih 100.000 koje je Bakir zaposlio, ali u Sidneju

Razgovor sa Rizom Hamidovićem, popularnim Tajom, ambasadorom sandžačke i bh. narodne muzike, vodili smo u Donjim Hadžićima, gdje je u blizini i njegova vikendica, tačnije u Kasetićima. Prije razgovora Rizo nas je zamolio, ako nam ne smeta da, zapali jednu cigaretu.

-Ja malo konzumiram cigarete, pa onda batalim i tako sve u krug. Jednostavno se sa cigaretama pomalo merakam. Da sam nonstop u gradu vjerujte mi da bi me vezali. Imam ja u gradu dobru raju, komšije, prijatelje, ali moj dolazak na selo i boravak u istom mi dođe kao melem na ranu. Tu napunim baterije, odmorim dušu, a onda kada imam nastup pjevam kao slavuj. To je selo ispod samog Igmana. Tu ima dovoljno zemljišta, pa planiram da jedan dio prodam Arapima, a koji su veoma zainteresovani. Tu sam već trideset godina, imam potok, izvor, surutku, ma sve što život poželi. Sve to mi daje volju za životom. Ponekad dođe supruga sa mnom, ali se brzo vrati, jer na TV imam samo jedan kanal, a meni više ne treba. A, njoj već treba (smijeh) – rekao nam je Rizo na početku razgovora.

Da li slušate muzike, ili Vam je i nje dosta?

-Slušam naravno, ali nešto jako dobro, kvalitetno. A, sve što je bilo dobro i kvalitetno bilo je na kasetama, a to ova današnja omladina i ne zna, šta su kasete. Mislim da od devedestih pa na ovamo rođeni, nisu ni kasetofon vidjeli, a ne kasetu. Ne mogu ovo digitalno, nasilno i nekvalitetno da slušam. Još namjeravm da nabavim jednog bosanskog kera, tornjaka i sa njim da slušam sevdalinke. Sklonio sam se od ludila koje vlada u svijetu.

Čuli ste šta se desilo u Beogradu, Srbiji?

-Da jesam i to je strašno. Meni je na svijetu svako dijete samo dijete, bez obzira na vjeru i naciju. Evo i ovdje na selu gdje sam ja sada, djeca se malo poigraju vani, kratko čuješ njihovu ciku, vrisku i onda su svi opet na telefonima. To je strašno da su djeci idoli kriminalci, a srbijanski mediji to i propagiraju. Pišu o tome kako je bilo devedestih, kako su tada kriminalci dobro živjeli, zlatne čuke, satovi, lanci, auta… ma strašno. Svim porodicama nastradale djece moje iskreno saučešće.

Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo?

-Moja sjećanja me podsjećaju na to da sam imao najbolje djetinjstvo na svijetu. Ja sam bio deveto dijete u porodici, bio najmlađi, svi me voljeli i uvijek mi nešto davali. Čaršija novopazarska je mirisala na lijep život, na friške somune, ramazanske večeri su bile nevjerovatne. Bajrami su se čestitali lično, a danas od svog silnog naroda kojeg poznajem njih petoro ili šestoro me nazove i lično čestita, a sve ostalo šalju neke slike i tako to. Zaboravo se stari odgoj djece, roditeljima je najbitnije da ih djeca ne uznemiravaju. Ja sa svojom djecom imam divan roditeljski odnos. Kćerka je tu sa nama, a sin je u Australiji, a on je jedan od onih 100. 000 koje je Bakir Izetbegović zaposlio, ali u Sidneju.

Kakva je situacija sa novim pjesmama?

-Ponovo ubrzo ulazim u studio i snimam 15 novih pjesama uz saz. Ima dosta onih koji me kao savjetuju, ma nemoj to, nije to to, ali ja nabolje znam. Prošla su vremena kada sam morao snimati ono što mi drugi kažu, sada snimam za svoj ćeif.

Pomenuli ste tapane, dans ih svako želi pored sebe?

-Da oni jesu zanimljivi, interesantni, ali ne za duži period. Možeš ti pored sebe na bini da imaš i tapane, i ne znam bilo šta još, ali ako nemaš hita tu ti je veoma brzo kraj. Danas svi sebi daju za pravo da kažu da su isti Šaban. Jedno treba da bude jasno, samo su jedan Šaban, Kvaka, Muharem Serbezovski, Meho Puzić… Jednom se desilo na jednoj srbijanskoj televizji da su pustili moju pjesmu „Čudna žena bješe Vera“, pa onda su pustili nekog drugog pjevača koji je tu pjesmu presnimio, a onda je voditelj upitao Šabana da da svoj sud, on je odgovorio: “Samo bleda kopija“.

Inače Rizo Hamidović rođen je u selu Kruševo kod Novog Pazara, a od devetoro djece ostao je još samo on i njegov stariji brat koji danas ima 92 godine.

Bato Šišić

Sve što se krade to je dobro

Nada Obrić je svojevremeno presnimila Vaše dvije pjesme. Jedna je „Dugo te dugo očekujem“ i „Sad mi trebaš“?

-Ah, naša draga Nada Obrić Cuca. Mi pjevači smo nju zvali Cuca. Naime, taj nadimak je dobila u tadašnjem „Jugotonu“ dok su tu bili rahmetli Meho Puzić i njegova supruga Hanka. Malo naroda zna da sam je Ilidžanskom festivalu pjevao pjesmu „Dugo te dugo očekujem. Tada su mi pokrali glasove, razbili kutiju sa mojim glasovima, bila je to sabotaža mene i moje pjesme. Zamislite festvial Ilidža i tada je morao da pobjedi neki Slovenac. Tada sam ja pjevajući na Ilidži prvi u svijetu narodne muzike na binu doveo tapandžiju. Ali, eto Nada je snimila i napravila uspjeh. Cuca je za nju bila jako, jako zainteresovana i Blagoje Košanin joj dao. Ja uvijek kažem, sve što se snima i sve što se krade to je dobro.

Express