Rizo Hamidović ostao bez brata: U mezar niko ništa ponijeti neće

Kada smo pozvali Rizu Hamidovića da sa njim porazgovaramo, da ga priupitamo za zdravlje, planove, za njegov budući rad, naš poziv zatekao ga je u šetnji, a kako nam je rekao u “njegovom regionu“.

Taj region je u neposrednoj blizini zgrade u kojoj živi i stanuje sa porodicom, u sarajevskom naselju Breka. Kao i uvijek popularni Tajo bio je raspoložen za razgovor, ali se mogla primijetiti i tuga u njegovom glasu, a kada smo mu to i rekli, uslijedio je njegov odgovor:

„Sudnji dan“

-Nedavno mi je umro rođeni brat u 75. godini života. Prošle godine prebolovao je koronu i od tada se nije baš nikako mogao istinski oporaviti, a na sve to malo srce, malo svašta i tako je došao do svog kraja na ovozemaljskom svijetu. Ipak, u svemu tome je veoma važno da nikog svog bližnjeg nije namučio, niti je sebe namučio. Nikome nije ostao dužan, nikada nikog nije uvrijedio, uvijek je bio šeret i nasmijan. Ali, svi ćemo na taj put, kada, ne zna niko od nas. Ja se ne bojim kada dođe moje vrijeme, ali samo ne daj Bože muke i patnje. A, baš ovih dana treba da uđem u studio i da snimim pjesmu „Sudnji dan“.

Planirate li prije „Sudnjeg dana“ da Sarajevu poklonite Vaš solistički koncert?

-Svi ovi neki slikari i Arapi koji mi dolaze da gledaju moju vikendicu, govore mašala i inšalah, ali niko ne daje novac, niko da je kupi, niko od njih pare ne nudi. Dođu slikaju je i odu, pa se ne javljaju. Ja je ne dam ispod cijene, jer nisam je precijenio, ali je baš vrijedna kako ona, tako i mjesto na kojem se nalazi. Kada se to završi, na red dolazi solistički koncert u Sarajevu“.

U BiH vlada predizbora euforija. Da li će te izaći na glasanje?

-To je građanska dužnost svih nas i naravno da ću da izađem. Ali ove godine i za ovo glasanje imam prijedlog za one političare koji su godinama, decenijama na vlasti, da poslušaju još jednom moju pjesmu „Prebrojana ljeta“ i onda će im možda sve biti jasno. Shvatit će da u mezar niko ništa ponijeti neće. Radite dobra djela za života i dok ste na vlasti, pomozite narodu, dajte ljudima da konačno bez briga legnu da spavaju i da se veseli bude.

Kako Vi gledate na situaciju da mladi ljudi masovno napuštaju BiH?

-Ovako ću ja to da definišem, moj sin je jedan od onih 100. 000 koje je stranka SDA zaposlila, ali u Sidneju. Nisam jedini koji tako misli, a to je da ćemo postati zemlja staraca. Jedan moj vrli prijatelj na Ilidži, nema i ne može da nađe radnika za ćevabdžinicu. Mi jednostavno više nemamo radnika, mladih ljudi, svi pobjegoše. Samo nije kriza sa pjevačima, njih ima, da ne kažem sada šta i koliko. Ali, nije ni njima lahko. Ja nikada ne bih pristao da idem na neki festival i da tamo pjevam za sendvič i flašicu vode ili soka. Zna se ko je Rizo, ako neko hoće da me sluša doći će bilo gdje da me gleda i sluša. Ja uvijek kažem, možeš mi nagaziti na stopu, a nemožeš na nafaku.

Beduini

Ljetos je na Ilidži bila „Večer sevdaha“, Vas nije nije bilo među učesnicima u programu?

-Nije me bilo jer ja neću i ne želim sa tim beduinima sa BHT-a da imam bilo šta ili da radim na taj način.  Direktori BHT televizije i muzičke produkcije jako mnogo mrze Sandžaklije. I po meni je to strašno.

Da li Vas sjeti neko od kolega, pa Vas pozovu, ili da se vidite negdje na kafi?

-Nekad se kahvenisalo, a danas se samo čemer pije među pjevačima. Zavladalo je opšte ludilo, svako u svakom vidi konkurenciju, zavladala je zavist, ljubomora. Kako ja mogu biti na nekoga ljubomoran ili zavidan, ko ima karijeru dugu trideset i više godina ili na nekog mlađeg kolegu, pa pred njim je još cijeli život. Mlađi neka se dokazuju, a mi stariji bismo trebali biti tu da im budemo pri ruci ako zatrebaju neki savjet ili tome slično. Ustvari, niko ni sa kim ne razgovara. Ja se povremeno čujem sa Halidom Bešlićem, koji je jedini ostao normalan, slava i popularnost mu nije udarila u glavu. Prvo Halid, pa deset praznih mjesta. Ovaj put moram da pomenem i mog Hamida Ragibovića Beska, zvani Beli. Ja ga zovem Hamidi Ragibi, jer perfektno govori albanski jezik. Možda bi i meni bolje bilo da sam u školi učio taj jezik, već ruski (smijeh).

Da li ste radili ovog ljeta?

-Pa kao i uvijek , kao i svakog ljeta. Bilo je nekih svadbi, privatnih druženja, rođendana, suneta, tako da se ne žalim, a nemam ni razloga za to. Moja parola je, neću svugdje i neću za svašta. Ako do sada nisam zaradio, vala ne treba mi ni sada da se lomim i radim.

Ako dođe do realizacije Vašeg prvog solističkog koncerta u Sarajevu, da li ćete imati goste i koga biste voljeli pozvati?

-Zasigurno neće biti niko, ama baš niko od svih ovih pjevača koji su pravili solističke koncerte u Sarajevu, a mene nisu pozvali, ma nisu me se ni sjetiili, a mislim tu na bh. estradu. Neće smjeti ni ući u salu. Gost će mi biti, a on je već poodavno zaboravljen nažalost, a to je Dževad Preljević Mrvica. On pjeva kao lutka. Svi govore ovaj ili onaj je nasljednik Sinana Sakića,a  on je je poslije rahmetli Sinana jedan jedini, koji tako dobro pjeva. Gost će mi biti i Raša Pavlović, sevdalija iz Srbije. Ako bude živ i zdrav gost će mi biti i Zoran Kalezić. Vjerujem da će veoma ubrzo doći do tog koncerta, a kojeg ja godinama sa nestrpljenjem očekujem.

Na kraju razgovora Rizo nam se pohvalio da je snimio novu pjesmu „Paša“ koja se može poslušati na njegovom Youtube kanalu, a autor pomenute pjesme je njegov veliki prijatelj i menadžer za prekookenske zemlje Mirza King.

Express