Roditelji iz Konjević Polja poručuju: Kukavice iz OHR-a šute

Roditelji i djeca iz Konjević Polja i dalje su pred zgradom OHR-a u Sarajevu. Nakon neuspješnih pregovora sa Valentinom Inzkom, problem su pokušali riješiti kroz razgovor sa OSCE-om. Od njih su dobili odgovor za koji tvrde da ih vrijeđa.

Ne nazire se kraj agoniji koju preživljavaju roditelji i djeca bošnjačkih povratnika u Konjević Polje.

Njihov problem se može, ističu, riješiti u vrlo kratkom vremenskom okviru. Roditelji smatraju da i pored diskriminacije koja se odvija pred njihovim očima, ni OHR, a ni OSCE ne žele riješiti njihovu poziciju. Ipak, ostaju pred OHR-om dok se njihovi zahtjevi ne ispune.

Muhizin Omerović, predstavnik roditelja i djece, došao je u Sarajevo sa cijelom porodicom. U izjavi za Novo vrijeme je rekao da nije umoran, jer, navodi dalje, ne može biti umoran od borbe za svoju djecu. Preživio je genocid u Srebrenici, povratnik je i smatra je nije lahko biti Bošnjak u manjem bh. entitetu.

“Ovo traje već deset godina. Svako normalan bi trebao biti umoran, ali ja nisam, niko od nas se nije umorio. Spremni smo umrijeti za prava naše djece. Ministar obrazovanja nas ponižava. OSCE koji je zadužio 500 uposlenika za rad na reformi obrazovanja takođere ništa ne čini. Njihov pravnik je sa interneta preuzeo nekoliko članaka o pravama manjina na jezik. Mi nismo manjima, taj čovjek je u potpunosti promašio temu”, kaže u razgovoru za Novo vrijeme Omerović.

Ostanak pred zgradom OHR-a im olakšavaju građani Sarajeva koji im, kako kažu, svakodnevno donose hranu i sve ostalo. Ipak, roditelje iz Konjević polja ne pomažu oni koji najviše mogu i kojima je to obaveza. Na ruku prijateljstva koju su pružili svima u RS-u, dobili su, kako navode, šamar. Priča o diskriminaciji djece odvija se naočigled sviju. Zato ih, smatraju roditelji, više boli šutnja OHR-a i drugih institucija, nego poniženje koje im priređuju vlasti manjeg bh. entiteta.

“Više boli šutnja prijatelja, nego udarac neprijatelja”, rekao je Omerović, te je dodao: “ Većina nas ovdje je preživjela genocid. Vratili smo se na ognjišta, živimo teško, mučimo se cijelo vrijeme a sad nam uzimaju i osnovna ljudska prava. Bio sam u jednom labaratoriju koji se zove Srebrenica. Ne želim, i ne dopuštam da i moje dijete bude u nekom sljedećem labaratoriju”, zaključio je Omerović.

Osnovna ljudska prava ovih ljudi su ugrožena već godinama. Od borbe za svoja prava ne odustaju ni po koju cijenu. Njihova jedina želja je da djeca zbog kojih su tu budu ravnopravna na podruučju cijele Bosne i Hercegovine.

(Novo vrijeme)

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE