Uticaj društvenih mreža na ponašanje mladih: Postaje li nasilje način izražavanja emocija

Iz godine u godinu u bh. društvu se pomjera dobna granica mladih koji se nasilno ponašaju. Sukobi među vršnjacima, napadi na profesore, samoozljeđivanje, a na kraju i maloljetnička delikvencija samo su posljedice poremećenih odnosa u porodicama, u školi, pa i u društvu. Mladi vrše nasilje, ali i sami su žrtve nasilja. Zašto danas ima toliko nasilja među mladim ljudima razgovarali smo sa Zvjezdanom Savić, psihologom i gestalt psihoterapeutom iz Sarajeva.

Fokus na takmičenju

Nasilje među mladima predstavlja jedan od najvećih društvenih problema u današnjem dobu, kako kod nas tako i u svijetu. U svrhu boljeg razumijevanja ove sveprisutne pojave, možemo da pogledamo širu sliku društva u kojem živimo danas kaže Savić.

– Još uvijek živimo u prilično narcističnom društvu, gdje je glavni fokus na takmičenju, postizanju ličnih uspjeha uvijek (svakako je dobro da se teži i ličnom uspjehu), bivanju iznad drugih i sl. U školama ne učimo baš puno o tome šta znači biti dobar drug-drugarica, biti empatičan sa drugima, timski rad, na način da svi imaju svoje podjednako važno mjesto u timu-a ne isključivo ko je najbolji. Geštalt psihoterapija prepoznaje jedan mehanizam odbrane koji je ključan kod sve veće pojave nasilja generalno, a posebno kod mladih ljudi u savremenom svijetu.

Ovaj mehanizam se zove Desenzitizacija, kada ne osjećamo tijelo, emocije,potrebe ili osjećamo dosta umanjeno kazala je Savić.

Prema njenim riječima “desenzitizacija” se često razvija kao odgovor na dugotrajni stres, traumu, porodične sukobe, emocionalno zanemarivanje ili iskustva nasilja. Mladi koji su često izloženi bolnim iskustvima mogu naučiti da ne osjećaju, kako bi se zaštitili od patnje.

– Savremeni način života također može doprinositi ovom procesu. Konstantna izloženost nasilnim sadržajima na internetu, društvenim mrežama, filmovima ili videoigrama može postepeno smanjivati emocionalnu osjetljivost na tuđu patnju. Ono što je nekada izazivalo šok ili saosjećanje može postati uobičajeno i normalizovano naglasila je.

Veza desenzitizacije i nasilja

Kada mlada osoba izgubi kontakt sa vlastitim emocijama, često gubi i sposobnost da prepozna emocije drugih ljudi. Empatija, odnosno sposobnost, razumijevanja tuđih osjećaja, razvija se kroz kontakt sa vlastitim emocionalnim iskustvom. Ako je taj kontakt oslabljen, smanjuje se i osjetljivost prema patnji drugih.

– Kod nekih mladih ljudi nasilje može postati način izražavanja emocija koje nisu svjesno prepoznate. Umjesto da osjete strah, povrijeđenost ili usamljenost, oni reagiraju agresijom. Agresija tada postaje zamjena za osjećaje koje osoba ne može ili ne želi doživjeti. Geštalt terapeuti smatraju da se iza mnogih nasilnih ponašanja često nalaze potisnute emocije poput: tuge, osjećaja odbačenosti, stida, nesigurnosti, straha od neprihvatanja.Kada te emocije nisu osviještene, mogu se manifestovati kroz verbalno ili fizičko nasilje istakla je psihologinja Savić.

Tu je i uticaj društvenih mreža, porodice, vršnjaka.

– Posebno bi naglasila uticaj raznih, lako dostupnih snimaka gdje se pokazuje nasilje nad životinjima, vršnjacima, ženama, te generalno razne vrste nasilja kao nešto što vremenom postaje “normalno”-ostaje ili jako blago kažnjeno ili nikako. U Geštalt terminima, dolazi do prekida kontakta sa autentičnim emocionalnim odgovorom na patnju druge osobe. Umjesto saosjećanja javlja se ravnodušnost kazala je.

Prevencija nasilja

Geštalt pristup naglašava važnost razvoja svjesnosti (awareness). Mladi tako uče da prepoznaju: šta osjećaju, kako se emocije manifestuju u tijelu, koje potrebe stoje iza njihovih reakcija, kako izraziti emocije na konstruktivan način.

– Razvijanjem emocionalne pismenosti i empatije smanjuje se potreba za nasilnim ponašanjem. Kada osoba može prepoznati vlastitu tugu, strah ili frustraciju, te ostane prihvaćena s tim od strane neke bitne osobe (to može biti barem jedna stabilna figura u životu te mlade osobe), onda se smanjuje potreba za agresivnim “spadima” i nasiljem.

Iz perspektive Geštalt terapije, desenzitizacija predstavlja mehanizam odbrane kojim se osoba udaljava od vlastitih emocija i tjelesnih doživljaja kako bi izbjegla psihološku bol.

– Iako kratkoročno može pružiti osjećaj zaštite, dugoročno može dovesti do smanjene empatije, emocionalne otupljenosti i povećanog rizika od nasilnog ponašanja. Kod mladih ljudi, posebno u savremenom digitalnom okruženju, razumijevanje i prevencija desenzitizacije mogu biti važan korak u smanjenju nasilja i razvoju zdravijih međuljudskih odnosa zaključila je Savić.