Rukovodstvo Parlamenta može potrošiti na telefon veći iznos nego je plaća učitelja

Cijena jedne espresso kafe u zgradi državnih institucija iznosi 80 feninga i zasigurno je među najnižim u cijeloj državi. Ni cijene ostalih jela i pića koje je moguće naručiti u ovoj zgradi nisu mnogo veće, tačnije dva ili tri puta su manje nego u “realnom životu”, u ugostiteljskim objektima u BiH.

Međutim, državni zastupnici ni ovako jeftina jela, pića i napitke ne plaćaju iz svog, nego iz džepova građana. Naime, prema Pravilniku o načinu i uslovima korištenja internih i eksternih usluga u državnom Parlamentu, brojne su prilivelgije na koje imaju pravo državni zastupnici i delegati.

Mjesečni troškovi

Opisana privilegija službeno nosi naziv “troškovi interne reprezentacije”. Prema spomenutom pravilniku članovi kolegija oba doma, a kolegije čine predsjedavajući domova i njihovi zamjenici, imaju pravo na internu reprezentaciju u iznosu od 500 KM mjesečno. To znači da ovaj iznos mogu potrošiti u nekom od kafea ili u restoranu u zgradi PSBiH. Pravo na 200 KM interne reprezentacije imaju predsjedavajući parlamentarnih komisija, vojni povjerenik, sekretari oba doma, kao i sekretar Službe za zajedničke poslove.

Tome treba dodati i da prilikom posjeta domaćih ili stranih delegacija državnom Parlamentu, član PSBiH koji je nominalno domaćin, ima pravo i na 500 KM eksterne reprezentacije prilikom svake posjete. Ovu reprezentaciju mogu potrošiti u nekom od restorana koji se nalazi na listi objekata u kojima se organizuju svečani obroci, a koja se kreira svake godine.

Lista privilegija se nastavlja. Veliki broj članova državnog Parlamenta ima pravo i na plaćene troškove mobilnog telefona. Konkretno, članovi kolegija oba doma imaju pravo na plaćene troškove mobilnog telefona do iznosa od 1.000 KM. Da se ne radi o nimalo beznačajnom iznosu ilustruje podatak da, recimo, prosječna plaća učitelja i nastavnika u FBiH iznosi 920 maraka. Dakle, članovi kolegija samo na telefon mogu potrošiti više nego što učitelji i nastavnici zarade mjesečno. Šta je za građane ove zemlje bitnije, rad nastavnika i učitelja, ili telefonski razgovori parlamentaraca, neka svako sam prosudi. Naravno, to ne potrazumijeva da će 1.000 KM i potrošiti ili da svi do krajnje granice koriste ovu privilegiju, ali im je ona kao takva omogućena. 

Nemaju samo članovi kolegija pravo na plaćene troškove mobilnih telefona. Predsjedavajući komisija, kao i klubova zastupnika i klubova naroda, te vojni povjerenik imaju pravo na plaćene troškove mobilnog telefona do iznosa od 150 KM, a tri sekretara u PSBiH na 100 KM ovih troškova.

Od 42 zastupnika u prošlom sazivu Zastupničkog doma PSBiH pravo na plaćene troškove mobilnog telefona ostvarilo je njih 20, a od 15 delegata u Domu naroda ovu privilegiju je koristilo njih osam. Na ime ovih troškova za četiri godine mandata zastupnicima i delegatima je isplaćeno više od 130.000 maraka. Rekorderi po “nabijanju” telefonskih računa su Ognjen Tadić (10.319 KM) i Borjana Krišto (10.242 KM).

Pri tome treba znati da svi zastupnici i delegati, putem svojih klubova, imaju knacelarije u zgradi državnog Parlamenta, gdje imaju fiksne telefone koji se također plaćaju iz budžeta. Međutim, problem je što, zahvaljujući zakonima, parlamentarci mogu da četiri godine nikako ne uđu u zgradu Parlamenta, a da pri tome ostvare pravo na plaću i naknade koje im pripadaju.

To se, doduše, nikada nije dogodilo, ali je samo mali broj onih koji svaki dan dolaze na posao u Parlament. Uglavnom, većina njih, dolazi samo kada se održavaju sjednice domova, radnih tijela, ili prilikom posjeta domaćih i stranih delegacija.

Također, za rad u upravnim i nadzornim odborima, te u stručnim komisijama, članovi PSBiH imaju pravo na mjesečnu naknadu od 475 KM mjesečno, bez obzira u koliko ovakvih tijela “sjede” i na broj sjednica u toku jednog mjeseca. I to pod uvjetom da se sjednice održavaju izvan radnog vremena. Ova naknada je definisana izmjenama Zakona o plaćama i naknadama, a ranije su se učešće u svakom odboru, kao i svaka održana sjednica posebno obračunavali, tako da su iznosi po ovom osnovu bili višestruko veći.

Članovi kolegija imaju pravo i na stalno korištenje službenih vozila, a kada su u posjetu porodici njihovi vozači imaju pravo na dnevnice. Ostali članovi Parlamenta imaju pravo na službeno vozilo kada obavljaju neki službeni posao.

Prilikom službenih putovanja izvan BiH parlamentarci imaju pravo i na dnevnice, plaćene troškove putovanja i smještaja, dok unutar BiH samo nemaju pravo na dnevnice.

Ovo su samo neke od privilegija o kojima se malo govori. U redovne privilegije spadaju visoke plaće (4.000 do 5.000 KM), naknade za topli obrok u visini od šest KM po radnom danu, parlamentarci koji nisu profesionalno angažovani imaju pravo na razliku na plaću koju primaju u svojoj firmi u odnosu na onu koju bi dobijali kao članovi PSBiH. Tu su i paušali u iznosu od 713 KM, ali i naknade za odvojeni život  koji za sobom “povlače” i troškove smještaja te četiri plaćene posjete porodici, što ukupno mjesečno iznosi oko 800 KM.

Treba dodati i pravo na regres za godišnji odmor u iznosu od 300 KM, a tu su i jubilarne nagrade za 20 godina “vjernosti” državnim institucijama u iznosu od 415 KM. Ipak, najveća naknada je otpremnina za odlazak u penziju. Prije nekoliko godina mnogo se pisalo o odlasku Dušanke Majkić u penziju, kada je na ime otpremnine “inkasirala” oko 28.000 KM. Da sve bude gore, podsjećanja radi, onda je odmah po preuzimanju otpremnine zamrznula svoju penziju i vratila se u zastupničke klupe. Naravno, otpremninu nije vratila.

Ima prostora za “redukcije”

Međutim, nije samo ona uzela veliku otpremninu, na koju prema Zakonu o plaćama ima pravo. U proteklih dvadesetak godina to su učinili i Dragutin Rodić, Beriz Belkić, Adem Ibrahimpašić, Mirjana Malić, Krstan Simić, Selim Bešlagić te drugi.

– Ukupna  mjesečna  primanja bh. parlamentaraca kreću se u rasponu od 5.000 KM do 6.500 KM, pa stoga CCI smatra da postoji prostor  za dodatne  ”redukcije” ukupnih primanja, što bi značilo, prije svega, usklađivanje zastupničkih plata sa tzv.”evropskim standardom”, tj. da iste iznose 3-3,5 prosječne mjesečne plate zaposlenih u BiH. Nespremnost da se takvo nešto i dogodi najbolje se ilustruje kroz neuspješan pokušaj u Zastupničkom domu PSBiH da se u 2017. godini usvoji Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH, kojim je bio limitiran maksimalni iznos otpremnine za odlazak u penziju bh. parlamentaraca na iznos  od 9.960 KM ili preciznije, na 12 tadašnjih prosječnih plata zaposlenih u BiH,  umjesto 25.000–30.000 KM, koliko bh. parlamentarci dobiju prilikom odlaska u penziju. A nakon toga, neki  od njih  se, nakon nekoliko dana u penziji, ponovo vraćaju u zastupničke klupe, da bi mjesečno ”naplaćivali” i do 6.000 KM. Po dostupnim informacijama, ukupna ”mandatna” primanja bh.parlamentaraca kreću se u rasponu od 230.000 KM do čak 290.000 KM, za one malo bolje plaćene zastupnike/izaslanike oba doma PSBiH – kazala nam je Ana Lučić, portparolka Centra civilnih inicijativa.

Parlamentarci i na drugim nivoima vlasti imaju slične privilegije. Međutim, novinari su u proteklim godinama pisali i o zloupotrebama tih privilegija. Tako su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) provjerili da li članovi Federalnog parlamenta zaista i koriste stanove koji im se o trošku budžeta iznajmljuju u Sarajevu.

Prema navodima CIN-a, pravo na plaćeni smještaj koristilo je više od 50 zastupnika. Karakteristični su primjeri Refika Hankića i Omera Škalje. Hankić u Sarajevu, prema zemljišnim knjigama, ima dva stana, a Škaljo jedan. Ipak, Parlament je obojici plaćao troškove smještaja u iznajmljenim stanovima.

Zanimljivo je da su troškovi iznajmljivanja stana plaćani i za Vesnu Švancer i to u vrijeme dok se nalazila u pritvoru.

Samo na ime troškova smještaja i plaćanja naknada za odvojeni život federalnim parlamentarcima je u prošlom mandatu isplaćeno više od 800.000 maraka.

Faktor.ba