Ingrid Macdonald 2
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija (UN) u Bosni i Hercegovini Ingrid Macdonald u intervjuu za Fokus.ba govorila je o aktuelnim pitanjima kada je riječ o podršci UN-a našoj zemlji. U prvom planu je svakako bilo pitanje vakcina i imunizacije.

Macdonald ističe da razumije frustraciju građana BiH kada je riječ o činjenici da naša država još uvijek ima problema sa nabavkom vakcina.

Fokus: Vidjeli smo i probleme unutar sistema, zatim s COVAX-om, što je izazvalo i revolt u javnosti. Kako na to gledate?

Macdonald: Kada je riječ o vakcinama to je nešto što smo mi u UN zaista naporno pokušavali promovirati pod vodstvom generalnog sekretara, da se podjednako osigura vakcinacija. Da svi na svijetu imaju jednak pristup vakcinama na osnovu procjene rizika odnosno ranjivih kategorija. Međutim ovo čemu trenutno svjedočimo na globalnom nivou jeste jedan nacionalizam, kada je riječ o vakcinama. Najveći dio količina vakcina na globalnom nivou idu određenim zemljama bilo na osnovu ugovora, odnosno direktnim plaćanjem. https://997aa6e31a7319a65069b21eeb8deb74.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-38/html/container.html

Mi smo zbog toga duboko zabrinuti iz razloga što starije osobe, zdravstveni radnici, osobe sa komorbiditetima trebaju imati pristup vakcinama u svakom dijelu svijetu. Dakle mi zagovaramo bolji pristup pogotovo za one naranjivije. Te količine moraju biti ravnomjerno raspoređene na jedan pravičan način.

Dakle ja mogu razumjeti i frustraciju u BiH. Istu tu frustraciju dijele i drugi u svijetu, jer je zajedno šačica zemalja koja je imala koristi pogodnosti vakcinacija.

Što se tiče BiH, nažalost i ova zemlja isto tako upala u zamku oko vakcina. Što se tiče COVAX-a, BiH je bila druga zemlja na zapadnom Balkanu koja je dobila vakcine kroz ova sistem i to putem dvije tranše, dok nijedna druga zemlja nije još uvijek dobila drugu tranšu. Svrha COVAX-a je bila da se napravi mehanizam da sve zemlje imaju pristup vakcinama iz razloga što smo znali da će pojaviti kao problem dostupnost vakcina. Tako su milijarde dolara dale i EU i SAD i mnoge druge zemlje kako bi osigurali podršku COVAX-a. Vidjeli ste da je u martu došlo 50.000 i još 100.000 bi trebalo doći u drugoj polovini mjeseca.

COVAX pokriva samo 20 posto ukupne populacije. I mi sa svoje strane smo frustriani jer želimo da ovo ide mnogo brže. Moram još naglasiti da vaccine nisu rješenje za sve. Naravno one su vrlo važan alat koji pomaže da se promijeni cijela ova slika pandemije, međutim isto tako zanmo da ćemo u doglednoj budućnosti morati prakticirati mjere, pranje ruku, nošenje maske i održavanje socijalne distance. Dakle i zemlje koje imaju visoku stopu vakcinacije i dalje će morati imati mjere na snazi. Zaista niko nije bezbjedan dok svi nisu bezbjedni. Živimo u svijetu u kojem ljudi putuju. Nadam se da će se poduzeti mjere za povećanje proizvodnje vakcina i da će i građani BiH imati bolji pristup vakcinama.

Fokus: Šta se može reći oko aktivnosti UN-a u prošloj i ovoj godini kada je riječ o pomoći i suzbijanju posljedica od koronavirusa u BiH?

Macdonald: UN se na početku pandemije odmah aktivirao ne samo ovdje u BiH nego svugdje u svijetu da bi adekvatno odgovorili na pandemiju. Svjetska zdravstvena organizacije je jedna od agencija UN-a, kao i UNICEF, UNDP i drugi. Sarađujemo sa različitim nivoima vlasti, prvenstveno sa ministarstvima zdravstva, kao i sa Ministarstvom civilnih poslova kako bi osigurali nabavku lične zaštitne opreme i drugih medicinskih potrepština koje su bile očajnički potrebne. Sjetite se da je to na početku bila najtraženija roba. Oko devet miliona komada različite medicinske opreme osigurali smo, ako i savjetodavne usluge, zatim praćenje testiranja, komuniciranje rizika.

U pandemiji je došlo do povećanja nasilja nad ženama i djece, UN je veoma mnogo radio na dodatnoj podršci sigurnim kućama, zatim u školama djeci koja nisu imala pristup digitalnim tehnologijama. Pandemija je nažalost dodatno ubrzala nejednakost. Oni su koji su ugroženi postali su još ugroženiji. Pravo je pitanje kako se fokusirati na njihov oporavak, kako osigurati da se greške iz prošlosti iskoriste kako bi gradili bolju ekonomiju, inkluzivniju ekonomiju, zelenija društva, da koristimo prilike finansijskih sredstava predviđenih za oporavak, kako naredni put ne bi bile tako teške posljedice.

Imamo programe u vrijednosti od 42 miliona dolara gdje su sredstva preusmjeravana i za ovu godinu imamo jako puno donatorske podrške.

Fokus: Koji su trenutno najvažniji projekti UN-a u BiH?

Macdonald: Upravo smo usaglasili jedan novi partnerski dogovor sa vlastima u BiH. To je sporazum koji podrazumijeva naredni petogodišnji period do 2025. Tu imamo cijeli niz prioriteta u okviru sporazuma o partnerstvu: socijalna kohezija, inkluzivni ekonomski rast, zdravtsvo, obrazovanje i druga područja, poput pitanje vladavine prava i javne uprave.

U principu sve što mi radimo u okviru UN-a se fokusira oko ovih oblasti. Što se tiče naših vodećih projekata, imamo sredstva do oko 100 miliona dolara za BiH i jako puno tih projekata se radi zajednički. Jedna od projekata koji bi istaknula jeste “Dijalog za budućnost”, projekat koji se u zadnijih šest godina provodi a odnosi se na socijalnu koheziju. Na ovom projektu radimo sa mladima, grupama žena, kako bi kroz dijalog izgradili platforme i zajednički razmotrili buduće perspective i iskorake u društvu. Jako puno smo radili i radimo na zaštiti okoliša.

BiH se suočava sa ozbiljnim ekološlim izazovima, zagađenjem zraka. Evo vidimo kakve probleme ima Sarajevo, grad s jednom od najvećih stopa zagađenosti u svijetu. Ima li smo mnogo projekata koje je primarno podržala Vlada Švedske a vezani su za rehabilitaciju javnih objekata ali i za privatni sector kak obi se osigurala energetska efikasnost. Spomenut ću i nedavno usvajanje nacionalnog doprinosa koje je usvojilo Vijeće ministara u vezi sa energetskoj efikasnosti. Cijela pandemija je pokazala na nejednak položaj žena i tu različite agencije zajedničko rade na pružanju podršku te osiguranju boljeg i sigurnijeg okruženja gdje će žene imati bolje mogućnosti pravnog lijeka.

Radimo jako puno i na obrazovanje koje je okosnica svakog društva. Pandemija je dopriniejla i krizi u obrazovnom sistemu. Djeca nisu u školama. Desetine hiljada ih je pogođeno. Ovdje imamo saradnju UNICEF-a, UNESCO-a, Međunarodne organizacije rada na ponovnom osimišljavanju obrazovnog sistema. Tu razmatramo i pristup digitalnim tehologijama i sl.

Ne mogu a ne spomenuti oblast javnog zdravstva. Tu ćemo nastaviti intezivno raditi. Pandemija je pokazala da se moramo istinski pozabaviti zdravstvenim sistemom. Kako bi biti pravičniji i kako osigurati pristup. Cijeli zdravstveni sistem je svakako jako pogođen.

Fokusiramo se na podršku budžetima, razmatramo načine kako oni mogu biti inkluzivniji i kako mogu promovirati interese najranjivijih. Dakle radimo sa svim nivoima kako bi se osiguralo da finansijska sredstva, da izdvajanja istinski odgovaraju potrebama u različitim oblastima.

Fokus: Kako se prema Vašem mišljenju naš zdravstveni sektor nosio sa ovim pandemijom? U posljednjem periodu smo svjedoci da BiH ima jednu od najvećih stopa smrtnosti u svijetu.

Macdonald: Svugdje u svijetu imali smo pogođene zdravstvene sisteme i njihovu borbu sa ovom pandemijom. Zdravrstveni radnici su prvi na udaru. Oni su najveću žrtvu podnijeli. Dakle, ljekari, medicinske sestre, i svo pomoćno osoblje. BiH ima složeno uređenje sa više nivoa vlasti, a isto važi i za zdravstvo.

Podsjećam da smo incijalno biti zabrinuti oko testiranja i tada smo puno radili sa domaćim vlastima da se podigne stopa testiranja jer nije bio dovoljan broj testiranja i nije se moglo tačno pratiti pandemija. Tako da je tu napravljen iskorak. Sada vidimo veći broj testiranja. Praćenje kontakata je vrlo važna oblast u kojoj se mora više i raditi.

Mislim da smo svi bili svjedoci dobih i uspješnih primjera. Prošle godine WHO je imal jednu misiju konkretno Kliničkom centru u Banjoj Luci u smislu provjere podrške koju smo i mi osigurali iz američke Mayo klinike.

Jedno od pitanja koje svakako treba uanprijediti jeste komunikacija rizika. U BiH nekako ima jako puno skepticizma kada je riječ o mjerama, i kada je riječ o mjerama i kada govorimo o vakcinama.

Fokus: Šta možete konkretno reći o ugovoru koji je USAID potpisao s UNICEF-om kada je riječ o odgovoru na pandemiju COVID-19?

Macdonald: Ugovor od 4,8 miliona dolara je izuzetno važan. Ovim projektom će se osmisliti unapređenja u obrazovnom sistemu, omogućiti djecu koja nisu do sada imala taj pristup, osigurati generalno podršku za učenje. Mislim da je ovdje digitalni aspekt izuzetno važan koji je podržao generalni sekretar UN-a. BiH je jedna od 18 zemalja koja je dobila prioritet kroz ovakav jedan program u obrazovnom sektoru.

Fokus: Iako ste u mnogim projektima partner sa bh. vlastima, da li ipak možete ima li nezadovoljstva u pojedinim oblastima? Da li se implementiraju projekti željenom dinamikom. S druge strane šta možete izdvojiti kao pozitivno u tom kontekstu?

Macdonald: Što se tiče partnerstva s BiH treba prije svega naglasiti da je BiH članica UN-a. Dakle nismo mi samo tu da realiziramo projekte. Dakle BiH je u tijelima u Ženevi i New Yorku angažovana i na očuvanju mira i pomirenja i sl. Ne treba zaboraviti da je BiH nedavno bila i članica Vijeća sigurnosti. Kako sam i naglasila usaglasili smo novi partnerski sporazum čija je okosnica održivi razvoj, a ciljeve održivog razvoja su prihvatili sve zemlje svijeta, a riječ je o agendi koja će biti implementirana do 2030.

Među pozitivnim primjerima mogu izdvojiti to što je Vijeće ministara nedavno usaglasilo okvir za realizaciju ciljevi održivog razvoja za BiH. Zaista godine rada stoje iza tog dokumenta. Ljudi s različitih nivoa vlasti su zajednički radili kako bi globalnu strukturu i ciljeve održivog razvoja prenijeli na lokalni nivo kroz ovakav jedan document. Na temelju njega definiramo finansiranje i druge partnerske sporazume. On će kao takav svakako dati i doprinos evropskim integracijama.

Što se tiče određenih komplikacija, ovdje se moraju izdvojiti migracije Vidjeli smo na kraju prošle godine da je došlo do ogromne krize, migrante na otvorenom, lokalno stanovništvu na protestima. Ta situacija nije nikome odgovarala. To je nešto na čemu samo sa domaćim vlastima naporno radili i vidimo pozitivne iskorake. Ali vidimo i potrebu sa još snažnijem fokusu kak obi došlo do konkretne realizacije kako bi izbjegli situaciju da ovi ljudi u zimskom period ponovo borave u neprihvatljivim uslovima. Također neprihvatljivo je da imamo pritisak samo na par lokalnih zajednica on se mora podijeliti u ostatku zemlje.

BiH je dio porodice UN-a, mi to partnerstvo cijenimo. Ali partnerstvo podrazumijeva i konstruktivne rasprave o daljim koracima.