Šejh Ramiz ef. Bećirović: U davna vremena ljudi su radili teške poslove i po velikim vrućinama, ali post nisu prekidali, tu snagu im je dao Allah dž.š.

Šejh Ramiz ef. Bećirović, dugogodišnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce, kaže da su pripreme za najdražeg gosta počele još prije dva mjeseca, i to uoči prvog petka u mjesecu redžepu kada je noć želja i darova Lejletul-regaib.

Noćni ibadet 

– U toj noći se podsjeti svaki pojedinac, a i u džematu na pripreme koje trebaju biti obavljene, kako u duhovnom tako i u materijalnom pogledu. Tokom ova dva mjeseca se broj dana povećao kao aktivnost noćnih ibadeta – govori nam ef. Bećirović.

Dodaje da su i prije, uprkos teškim uvjetima, muslimani postili svaki dan, čak i u ljetnom periodu.

– Nekad je “Elektrobosna” u Jajcu radila punim kapacitetom i ljudi su radili kod peći koje stvaraju ogromnu temperaturu, gdje čovjek nije mogao izdržati i kad pije i jede, a kamoli kad posti. I na tim mjestima bilo je ljudi koji su postili i radili najteže poslove – ističe šejh Bećirović.

Dodaje da u ramazanu vjernici dobiju posebnu snagu.

– U davna vremena ljudi su se bavili i živjeli samo od poljoprivrede i stočarstva. Prilikom vršenja pšenice, koja se radi po nekoliko sati i pri najvećoj vrućini, vrši se odvajanje žitarice od slame. To je bio zaista težak posao, ali ljudi su postili u avgustu i nisu se mrsili. Kao dijete sam gledao svoje amidže kad rade taj posao i toliko im je bilo teško da su znali čak uzeti kantu vode i polijevati se i nakon toga bi nastavili ponovo da rade, ali post nisu prekidali. Tu snagu im daje dragi Allah, dž. š. – ističe ef. Bećirović.

Prisjeća se da je i on kao dijete prve dane postio u ljetnim mjesecima.

Majčino buđenje 

– Koliko sam godina imao, ne bih mogao znati. Radovao sam se jutarnjem sehuru, bilo je noći da nisam htio da zaspim plašeći se da me majka neće probuditi i onda će mi biti teško postiti. Kasnije je uvidjela moje namjere i garantirala mi je da će me svako jutro probuditi – govori nam šejh Bećirović.

Mrsi, iftar

Kandilji su se nekad palili uz pomoć lampi jer nije bilo električne energije.

– Kao djeca imali smo priliku da gledamo kandilje Hajrija džamije u Vlasenici. Kad bi se oni upalili, znali smo trčati i vikati: ”Mrsi, iftar” – prisjeća se Bećirović.

Kućni bereket

– Danas se gubi tradicionalna iftarska sofra, za razliku od nekadašnjih vremena. Vrlo malo imamo kućnih iftara gdje se pozivaju rođaci, komšije i prijatelji. Sve se to u današnje vrijeme svodi na restoranske iftare i tako se gubi tradicija. Iftar koji se spremi u kući je veliki bereket za taj dom. Kad pozovemo ljude u restoran, imat ćemo mi sevap, ali nećemo imati kućnog bereketa. Samo u našim selima, gdje se uz ramazan postavljaju starinske sofre, zadržali su se lijepi običaji – govori ef. Bećirović.

Avaz.ba