Semir Krnjić, pjesnik i konobar: Kao mali, furao sam fazone Fikreta Hodžića

Semir Krnjić, dvadesetčetverogodišnji Travničanin, uspio je napraviti savršen spoj dviju profesija: ugostiteljstva i pjesništva. Izdao je dvije knjige, a motivacije za dalji rad mu ne manjka.

Krnjićeva ljubav prema pisanju javila se krajem osnovne škole, kada je napisao prvu pjesmu “Ostavljen”. Najčešće piše o ljubavi, koju naziva nepresušnim izvorom.

“Pišem o svemu. Volim sve ono što mi budi inspraciju, makar suzama pisao, što nije rijedak slučaj”, započinje Krnjić naš razgovor.

Djelo koje je napisao čitala je i publika izvan granica naše države.

“Moj prvijenac, roman ‘Želja’, imao je i svoje drugo izdanje. Prošle godine našao je svoje mjesto na policama širom svijeta. ‘Želju’ sam poslao u čak dvanaest zemalja: od Bosne i Hercegovine do Amerike. Nedavno je izašla moja druga knjiga ‘Još te čekam’. Zadovoljan sam dosadašnjim kritikama, uglavnom su pozitivne. Uveliko pripremam treću i četvrtu knjigu: ‘Ramazanski dnevnik 1’ i ‘Ramazanski dnevnik 2’. Planiramo ih zajedno objaviti”, kaže.

Međutim, ovdje nije kraj. Pripremio je još jednu knjigu koja bi također trebala biti uskoro objavljena.

“Otkrit ću vam tajnu, nedavno sam napisao knjigu ‘Lejla’. Ona već ima velike simpatije na mojoj Facebook stranici na kojoj objavljujem dijelove. ‘Lejla’ je moj šesti rukopis. Volim pisati i uživam u tome. Hvala Bogu na svemu. Naročito sam sretan jer se nalazim u pet zajedničkih zbirki poezije i proze. Bila mi je čast kada je poznati pisac Damir Mašić izrazio želju da budem recezent njegove nove knjige. Imam više od 50 objavljenih tekstova na mnogim portalima i novinama”, govori.

Krnjić se bavi i konobarisanjem. Spoj ove dvije profesije se mnogim ljudima na prvi pogled može činiti neobičnim.

“Konobarisanje je moj posao, odnosno način na koji zarađujem. Da budem iskren, nije ni lako. Zahvaljujući Bogu, uspio sam napraviti neki balans. Ljubav prema poslu i pisanju našle su svoj zajednički tok”, priča

Ističe značajnost romana “Legenda o Ali-paši” Envera Čolakovića. Pronalazi sličnost s glavnim likom.

“Kao dječak sanjao sam da budem televizijski voditelj. ‘Furao’ sam fazone Fikreta Hodžića. Ljudi kažu da moj stil pisanja odgovara stilu naših domaćih pisaca, na to sam posebno ponosan. Mnogo sam knjiga pročitao, ali ‘Legenda o Ali-paši’ mi je najdraža. Pronalazim se u liku Alije Lepira. Život me naučio da dajem, brinem i volim druge, radi Boga. On to vraća, ljudi rijetko”, kaže.

Zadovoljan je načinom na koji se uspio povezati sa čitalačkom publikom.

“Ponosan sam na moje društvo koje me motiviše i voli. Sva moja djela su im draga. Dovoljno mi je to da ljudi iz svih krajeva svijeta naručuju moje knjige i dolaze u restoran gdje radim kako bi se upoznali. Volim sticati poznanstva i širiti zdrave veze. Hvala im od srca”, zaključuje Krnjić.

Ovaj čovjek je dokaz kako u Bosni i Hercegovini i dalje postoje oni koji su voljni dati svoj doprinos razvoju književnosti. Poezija možda ne donosi mnogo novca, ali značajno obogaćuje ljudske duše.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE