Skelić o stravičnom masakru u Beogradu: Ovdje imamo dječaka koji ima psihopatsku strukturu ličnosti i roditelja koji je njegovao kult oružja

Skelić o stravičnom masakru u Beogradu: Ovdje imamo dječaka koji ima psihopatsku strukturu ličnosti i roditelja koji je njegovao kult oružja

Stravičan i dosad neviđen masakr u regionu – osmero učenika i čuvar Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” u centru Beograda ubijeni su u oružanom napadu učenika sedmog razreda.

“Nijemi smo pred ovom tragedijom. Nas kao pripadnike MUP obavezuje o realnom i činjeničnom stanju. Dana 3.5 u 8.42. pozvalo nas je NN lice koje se predstavilo kao Kecmanović Kosta i rekao da je pucao u više osoba u OŠ ‘Vladislav Ribnikar'”, kazao je načelnik policijske uprave za grad Beograd Veselin Milić. 

Nakon toga dječak je lišen slobode. Ustanovljeno je da je sve duži period planirao. Masakr je izvršio uz pomoć dva pištolja koja su u vlasništvu njegovog oca, dok je u torbi imao i četiri molotovljeva koktela. 

U Srbiji je zbog ove tragedije proglašena trodnevna žalost počevši od 5. do 7. maja, dok su roditelji dječaka koji ima svega 14 godina, također privedeni. 


U razgovoru za portal Source, psiholog prof. dr. Dženan Skelić naveo je kako je u ovim okolnostima sve potrebno promatrati od slučaja do slučaja, da društvene odgovornosti uvijek ima, ali da je u ovom konkretnom slučaju, vjerovatno riječ o psihopatskoj strukturi ličnosti. 

“Generalno gledano, visoki stepen nasilja koji je prisutan na Balkanu je društvena odgovornost. Mi na neki način imamo kult oružja, imamo kult ubojica. Dakle, mi poštujemo i uvažavamo ubojice, pri čemu ubojice koje su ‘naše ubojice’, s ‘naše strane’ silovatelji, mučitelji – mi smo ih nakon ovih ratova i u ratovima, provlačili različitim vrstama heroja i na taj način njegujemo jednu  kulturu nasilja. Dakle, to je taj dio generalne društvene odgovornosti koji je prisutan”, navodi prof. dr. Skelić. 

Međutim, u ovom slučaju, navodi prof. dr. Skelić, vjerovatno je riječ o dječaku koji ima psihopatsku strukturu ličnosti, upozoravajući i na odgovornost roditelja. 

“Prema informacijama koje su dostupne u ovom trenutku, najvjerovatnije se radi o tome da dječak ima psihopatsku strukturu ličnosti, jer tu nema adekvatne emocionalne  reakcije. Nema nikakve savjesti, prisustva savjesti, nema uvida  u neispravnost djela i samog čina  koji je počinjen. Ne postoji nikakva epmatija, on je kranje smiren bio. Pri samom hapšenju, sam je nazvao da se preda, rekao je da je to sve planirao, prema najnovijim informacijama on je imao i spisak meta. Dakle, prethodno je izvršio mapiranje i targetiranje, tako da se ovdje najvjerovatnije radi o tome da imamo posla  sa mladim psihopatom i to je nešto što nije ničija odgovornost. Ali, ovdje postoji i jedan drugi aspekat koji je evidentan iz dostupnih informacija, da je roditelj njegovao  kod djeteta kult oružja i da je njegovao, očito, nasilnički potencijal, odnosno sposobnost i spremnost da se nanese ozbiljna šteta drugome”, navodi prof. dr. Skelić za Source dodajući: 

“Pazite, mi negdje oko desete ili jedanaeste godine imamo tek početak apstraktnog mišljenja, tako da se stvarna moralnost ne možete očekivati i ako imate kapacitet da razvijete stvarni  moralni kapacitet, to se ne može desiti prije neke zrele dobi. Tako da, vrlo je upitno kakav su efekat napravili takvi odgojni postupci roditelja – gdje je roditelj  podučavao dijete da rukuje oružjem, gdje ga je vodio da puca u streljanu iz vatrenog oružja. Pazite, dijete od 14 godina, niti jedan normalan roditelj ne bi obučavao da rukuje vatrenim oružjem. Pazite, nije on njega vodio da puca iz vazdušne puške, da trenira streljaštvo, on je njega vodio da puca  iz vatrenog oružja, iz ubojitog oružja. To je dijete moglo i moralo isključivo da protumači kao sklonost i spremnost roditelja da podrži određena nasilnička djelovanja u pravcu nanošenja potencijalne čak i ubojite štete  po drugoga.”

S tim u vezi, upozorava naš sagovornik, velika je odgovornost na roditelju. 

“Dakle, ovdje je ogromna odgovornost na roditelju, s obzirom da imamo te informacije da je on dijete obučavao na taj način. Drugi aspekat, za što će sigurno roditelj krivično odgovarati, je dostupnost oružja. Zna se da ako imate oružje, morate imati sef, da taj sef ne može biti dostupan djeci, da  mora biti pod šifrom, ključem itd.. Dakle, dječak je došao sa dva registrirana očeva pištolja. Očito da je otac imao više municije, nego što je zakonski dozvoljeno da drži, što je također krivično kažnjivo, pogotovo na ove konsekvence”, navodi prof. dr. Skelić. 

O tome kakvu ulogu u svemu ima vršnjačko nasilje na ovaj monstruozan čin, prof. dr. Skelić navodi: 

“Apsolutno je nebitno da li je on bio žrtva nasilja u kontekstu da je njemu oružje bilo dostupno to prvo i da je on svemu pristupio kao osoba koja je duboko maloljetna. Dakle, to je dijete, on je tek ušao u pubertet, on još nije ni adolescent, on je obučavan da rukuje oružjem. Dakle, tu je apsolutno nebitno koju vrstu vršnjačkog nasilja je prošao ili nije prošao. Neko  je njega obučavao da rukuje oružjem i to oružje mu učinio dostupnim. To je jedan aspekt. Drugi aspekt je taj zašto druga djeca koja prolaze vršnjačko nasilje ne ubiju eventualno nasilnike. Nemojte da miješamo kruške i jabuke, ovo što se desilo treba odvojiti od motiva.”

“Obzirom da ovo zbilja nema veze sa društvenom zajednicom, ovo apsolutno moramo odvojiti od društvene zajednice, prema informacijama kojima raspolažemo. Ovdje društvena zajednica nije ništa mogla učiniti. Ovdje je društvena zajednica jedino mogla isključivo da postavi u školama detektor za oružje ili željezo i to je to. Pazite, oni imaju zaštitara u školu i taj zaštitar je prvi ubijen. Šta bi bilo u našim školama, nema ni domara čestito, a ne zaštitara. Ovdje društvo nije odgovorno, osim što njeguje kult oružja i kult nasilja. Dakle, to je činjenica i taj fenomen je prisutan u cijelom svijetu, a naša civilizacija  je izgrađena na nasilju, na prekomjernoj upotrebi sile i prekomjernom potencijalu za spremnost da se bezrazložno ubije drugi. Dakle, čitava kultura počiva na tome. Prema tome, ovdje društveni aspekt  krivice je zanemariv. Ovdje je očita pogreška u odgojnim relacijama, psihi djeteta, ali i roditelja koji ga je odgajao“, zaključio je prof. dr. Skelić za Source. 

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE