Srbija srlja u katastrofu: Vučićevi mediji napali Putina, građani u strahu navalili u banke po keš

Prvi put otkad se Naftna industrija Srbije (NIS), u vlasništvu ruskog diva Gazproma, našla na udaru američkih sankcija, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za nastalu katastrofalnu situaciju više ne krivi samo administraciju predsjednika Donalda Trumpa. Na njegovu, doduše još blagom udaru, našla se Rusija, do jučer najveća saveznica i pouzdanica Srbije.

U obraćanju naciji Vučić je rekao kako je nedvosmisleno da Rusi ne žele prodati 56 posto dionica NIS-a, odnosno odreći se većinskog vlasništva. I zbog te tvrdoglavosti Rusa, NIS i njegova rafinerija u Pančevu potpali su pod američke sankcije pa su morali prekinuti s radom.

Zbog prekida rada rafinerije Rusi gube 370 tisuća eura dnevno, po njegovoj procjeni. Ponovio je da su oni vlasnici i da mogu raditi što ih je volja, a “druga je stvar što mi imamo mnogo muka s tim.

Znakovito je da su mediji pod Vučićevom kontrolom, očito dobivši uputu, počeli otvoreno kriviti Rusiju za nevolje Srbije. To je bilo nezamislivo doslovno do jučer.

Mediji otvoreno pišu da su Rusi krivi što je zaustavljen rad rafinerije. “Njima je to nebitna rafinerija, a Srbiji žila kucavica gospodarskog i ekonomskog sustava”, navodi Blic.

S obzirom da je Gazpromov godišnji profit 14,8 milijardi eura, gubitak od 153 milijuna eura u NIS-u zbog prekida rada rafinerije, ističu, na razini je statističke pogreške. Zato srpski analitičari sugeriraju da se vlast mora jasnije odrediti u ovoj igri.

Nacionalizacija je dosad bila tabu, a Vučić je ponavljao da Srbija nije komunistička država koja bi nacionalizirala stranu imovinu. No, Beograd se našao pred zidom i zapravo nema izbora, pa je to praktički postao jedini izlaz da izbjegne katastrofu.

“Zaustavljanje jedne od najmodernijih rafinerija u Europi, koja je opskrbljivala više od 80 posto srpskog tržišta, znači i zaustavljanje Petrokemije, 327 benzinskih pumpi i ugrožavanje 13 tisuća zaposlenih. Sve je izvjesnije da će prve žrtve ove drame, i pored dobre volje države, biti 1200 radnika Rafinerije i 1500 Petrokemije.

U slučaju nacionalizacije, Srbija ne bi bila jedina koja je pribjegla tom rješenju. Vlade Rumunjske i Bugarske upravo su istodobno donijele dramatične, do jučer nezamislive odluke.

I bugarska vlada donijela je zakon kojim je Lukoilova rafinerija u Burgasu stavljena pod nadzor države. U protivnom bi, stoji u obrazloženju, došlo do nestašice goriva, što bi ugrozilo normalno funkcioniranje države.

Posljedice ovih odluka neće se odnositi samo na Rumunjsku, Bugarsku i Rusiju, nego prvenstveno na Srbiju, pa i Europu. A one bi moglo biti nesagledive.

Miloš Zdravković, stručnjak za energetiku, upozorio je da moderne rafinerije ne mogu raditi na deset posto kapaciteta. “Tehnički minimum rada je između 40 i 60 posto kapaciteta.

Proces gašenja rafinerije traje između 48 i 72 sata, ali za ponovno pokretanje treba barem četiri mjeseca, možda i dulje, upozorava stručnjak. NIS je jedna od najboljih kompanija u Srbiji, puni deset posto državnog proračuna i stvara 4 posto bruto domaćeg proizvoda.

No, i to bi pred Srbiju stavilo niz izazova. Uskoro istječe ugovor o uvozu ruskog plina.

Vučić nastoji umiriti građane tvrdnjom da Srbija ima rezerve nafte do sredine siječnja, dakle za mjesec i pol dana. Zato, uvjerava, nema neposredne opasnosti od nestašice energenata.

Vučić ne spominje neposredne psihološke i financijske posljedice na funkcioniranje države. Građani već podižu novac iz banaka u strahu od financijske blokade Srbije.

Konačno, ljudi stvaraju zalihe energenata, hrane i ostale robe, što samo po sebi već ugrožava normalnu opskrbu. Život u ozračju opće nesigurnosti nije lak jer se sve lako može urušiti, što je priznao i Vučić, kazavši da su ljudi “oprezni i uplašeni i više neće riskirati”.