Šta bi se desilo kada bi BiH osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo?

Na adresu naše redakcije stigao je tekst za našu rubriku ‘Pištaljka’ koji prenosimo bez intervencija.

Ovih dana možemo svjedočiti najvećem sportskom spektaklu u povijesti Bosne i Hercegovine. Iskreno rečeno, sudjelovanje Bosne i Hercegovine na ovom turniru, ujedinio je, kao što znamo, narod i izbrisao neke životne probleme, barem na mjesec dana. Danas je lijepo i ponosno biti Bosanac diljem svijeta. Pogotovo kad se samo sjetimo šta je sve ova zemlja i ovaj narod prošao, u kakvim je problemima bio i u kakvima živi. No naš nogomet je dokaz da je sve moguće u životu, to jest, u Bosni. Kad pogledamo, stvarno smo talentirani narod. Pogledajmo, recimo, jednu Švedsku, koja ima u reprezentaciji jednog veličanstvenog vođu koji se zove, Zlatan Ibrahimović. No ta ekipa nije na tom turniru na kojem je naša Bosna. Eh, da smo ga uspjeli zadržati. Tu je i jedna Švicarska, koja je uzela sva tri boda zahvaljujući, kome, bosancu u sudačkoj nadoknadi. I kod njih u nacionalnoj vrsti nas ima. Tu je i jedna Hrvatska koja ima bosanskih korijena u nacionalnoj ekipi. Ima tu još zemalja sa našim dečkima koji su morali napustiti svoju rodnu grudu.

No vratimo se mi na našu Bosnu i Hercegovinu. Ovih je dana u njezinim građanima i građankama glavna tema nogomet. U razgovorima sa ljudima o nogometu, primjećujem da je njihovo razmišljanje, kako je najvažnije sudjelovati na tom bogatom turniru. Slažem se sa tim razmišljanjem, ali ne i u potpunosti. Predstavljanje Bosne i Hercegovine u meču protiv Argentine, u meni je proširio uvid u obaranje i rušenje novih prepreka i širenju snova u tom pogledu, i, sve šta veže ta igra. Zašto ne ići do kraja? Pitam se. Zemlje koje su slične Bosni, pod tim mislim na države koje imaju sličnu ekonomsku i duhovnu sudbinu kao mi, nisu se kvalificirale na taj najveći događaj, nikada niti neće. No mi jesmo, i opet ćemo. Moramo znati da je nogomet postao i više od samog nogometa. To je postala politika, ekonomija, marketing, jačanje entiteta i indentiteta kojim postajemo ponosni i slavni. Danas je to tako u životu, nekima na žalost, a nekima ipak ne. No, ruku na srce, moramo ići tim putem.

Pitam se dali bi Brazil bio Brazil, da ne igra takav nogomet, ili recimo Argentina, Njemačka, Italija, Engleska i tako dalje. Prosjećnom i običnom čovjeku nebi, jer se svijet vrti oko malih stvari i običnih ljudi. Prva prepreka naše izabrane vrste je uspješno rješena i realizirana. Na pozornici smo svjetske scene, čuje se za nas, i slike sa pozitvnom energijom se šalju u svijet. No ipak, to još nije dovoljno da nas ovaj prokleti svijet ozbiljno shvati. Igramo dobar nogomet i imamo dobru taktiku kao i talentirane igrače. Ali neki će reč da je to trenutni naboj i podstrek koji naš čini sretnima. Ipak smo mi debitanti na ovom prvenstvu i nemamo nogometnu tradiciju jer smo mlada država. No nije ju imao niti Urugvaj prije osamdeset godina, pa je osvojio svijet.

Sjećam se kad je Hrvatska osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Isto je igrala protiv Argentine i, izgubila tu utakmicu, ali za razliku od BIH, nije dala gol, a mi jesmo. To mi nešto govori, igrači ipak vjeruju u pobjedu, a ne samo da dobro odigraju. Zato se ne slažem sa činjenicom, “važno je sudjelovati”. Nogomet je isto kao i sve drugo u životu, potrebna je volja, borba, konstantni rad i naravno snovi. Bosna ima sve to, i nadam se, ustavri ne nadam se, nego sam duboko uvjeren da ćemo doći barem do polufinala.

Današnji svijet je temeljen za natjecanjem u svim segmentima života. U školi nas uče, moraš imati najbolje ocjene, moraš puno raditi da bi bio najbolji, moraš se boriti i željeti, a tako je to i u sportu. Nitko ne trenira i natječe se samo da bi sudjelovao. Um koji ima manjak vjere u sebe, na taj način razmišlja. Zašto bi jedan Argentinac ili Brazilac bio bolji od Bosanca, iako ih ima deset puta više od nas? Ibrahimović nije Šveđanin, pola Švicarske nisu švicarci. Oni su Bosanci, a ta druga država je vjerovala i ulagala u njihov uspjeh. Tu se radi samo o vjeri i ispunjenjima sopstvenih snova. Lično vjerujem u Bosnu na ovom Svjetskom prvenstvu, zato jer ima sve ambicije koje su u stanju rušiti sve ispred sebe. Naši dečki nam mogu ispuniti snove koje politika i političari nikada neće moći. Ovo nam je nažalost jedna od rijetkih prilika.

Zašto bi volio da Bosna osvoji prvenstvo? Zato jer bi nas to dobrano izvuklo iz krize, i to, u ekonomskom i duhovnom smislu. Zavladala bi takva euforija, da se nebi više niti identitet, niti entitet pojavljivao na listi problema u društvu. Vjetnamci i kinezi bi nosili bosanski dres sa imenom Džeko, jer bi mu on bio uzor kako ispuniti svoje snove. A naš narod, koji je duhovan i simpatičan, bio bi predstavljen u svim državama u svijetu. Ljudi bi dolazili u Bosnu i turizam bi cvjetao. Otvorio bi nam se neki novi put i nova prilika. Osvajanje Svjetskog nogometnog prvenstva, otvorio bi i ubrzao put i ostalim vrjednim, ali zapuštenim, bosanskim vrlinama. Svijet bi nam se divio i više bi nas cijenio. Nažalost ili na sreću na taj način, već kad državni i politički organi nemogu.

Upravo zbog toga, vjerujem i sanjam da ćemo osvojiti Mundijal, i ne slažem se sa riječima “važno je sudjelovati”, zato jer zmajevi tako ne misle. Pobjeda nam je izrazito važna. Pobjeda nam mora biti u srcima i mislima, kao onaj natpis na navijačkom šalu šta piše, “I KRV SVOJU ZA BOSNU MOJU.” Sjetite se samo naše himne protiv Argentine. Kakve su nam misli samo prolazile iz prošlosti kroz um. Upravo zbog toga ću vjerovati u osvajanje Svjetskog nogometnog prvenstva. A siguran da će se to i desiti, ako svi vjerujemo, jer ništa nije nemoguće u životu ako te zovu zmajem.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE