Šta je cilj posta?

Svi ibadeti u islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao što Uzvišeni Allah ništa nije stvorio bez svrhe, isto tako, On ništa nije propisao bez svrhe.

Svaki propisani ibadet u islamu sadrži najmanje dva aspekta: prvi je reguliranje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a drugi je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa. Naravno, Uzvišenom Allahu nije potreban naš ibadet – ibadet je potreban isključivo nama samima. Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno, već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume-namaza ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored reguliranja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo u vjeri i životu.  On, Uzvišeni, stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste – post. Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznačen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: le’allekum tetteqūn / da biste bili bogobojazni.

Želim podržati naučni rad.

Poznati mufessir i šehid Sejjid Qutb kada tumači ovaj ajet u svome tefsiru veli:

Svi ibadeti u islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao što Uzvišeni Allah ništa nije stvorio bez svrhe, isto tako, On ništa nije propisao bez svrhe.

Svaki propisani ibadet u islamu sadrži najmanje dva aspekta: prvi je reguliranje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a drugi je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa. Naravno, Uzvišenom Allahu nije potreban naš ibadet – ibadet je potreban isključivo nama samima. Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno, već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume-namaza ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored reguliranja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo u vjeri i životu.  On, Uzvišeni, stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste – post. Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznačen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: le’allekum tetteqūn / da biste bili bogobojazni.

Želim podržati naučni rad.

Poznati mufessir i šehid Sejjid Qutb kada tumači ovaj ajet u svome tefsiru veli:

• Na taj način ukazuje se veliki cilj posta – bogobojaznost. Bogobojaznost koja se budi u srcima ljudi dok izvršavaju ovu obavezu, predajući se Allahu u želji da ostvare Njegovo zadovoljstvo. Bogobojaznost čuva srca ljudi da ne pokvare post čak ni smijehom u mislima. Oni kojima se Kur’an obraća znaju šta znači bogobojaznost kod Allaha, znaju težinu bogobojaznosti. bogobojaznost je cilj kome teže duše vjernika. Ovaj post je upravo i put koji vodi ka Bogobojaznosti. Tekst Kur’ana uzdiše smisao bogobojaznosti u očima vjernika, ukazuje na cilj i svjetlo do kojih čovjek doseže putem posta’’

(U okrilju Kur’ana, 1/81-82). Sama arapska riječi za post – sawm – u sebi nosi dva značenja: značenje susteza nja i značenje odricanja. Značenje sustezanje ogleda se u tome što se čovjek tokom posta susteže od jela, pića, spolnog općenja i drugih uživanja za kojima čovjek čezne. A značenje odricanja počiva u tome da se tokom posta odreknemo griješnih misli, pogleda, govora i drugih djela koja nam kvare čistotu našega posta. Post se ne sastoji samo od suzdržavanja od jela, pića i spolnog uživanja, jer potpuni post podrazumijeva suzdržavanje i odricanje svih tjelesnih organa od onoga što je nevaljalo i grješno. Zato je ramazanski post jedinstvena škola popravljanja i obnavljanja moralnih kvaliteta u kojoj se učimo kako obuzdati i pobijediti svoje strasti, pa i one koje su nam inače dozvoljene. Upravo se tu krije velika mudrost propisa posta: Onaj ko je u stanju da ostavi ono što mu je halal ili dozvoljeno, on će onda biti jači i spremniji da ostavi ono što mu je haram ili zabranjeno. Čuveni učenjak Rešid Ridā (Tefsīrul-Menār, 2/145) kada tumači riječi le’allekum tetteqūn / da biste bili bogobojazni kaže da upravo iz ovih riječi saznajemo razlog propisivanja posta i objašnjenje njegove najveće koristi i najviše mudrosti.

Naime, post priprema postača za bogobojaznost prema Allahu, dž.š., tako što postač ostavlja svoje dozvoljene i prirodne strasti potčinjavajući se naredbi Uzvišenoga Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi. Time on odgaja sebe da ostavi i zabranjene stvari, te da bude strpljiv u njihovu nečinjenju. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: 

• Post je pola strpljivosti (Ibn Madže, Sunen,1/555).

Početna forma ajeta o postu: O, vjernici! sugeriše da je ono što će uslijediti upućeno vjernicima koji se nadaju Allahovoj nagradi i koji se boje Njegove kazne. Također ta forma obraćanja ukazuje na to da je poziv upućen onima koji žele da postanu bliski svome Gospodaru i koji vole svoga Gospodara, pa je Uzvišeni Allah htio da ih odlikuje nečim što je blisko i slično onima koji su Njemu najbliži, a to su meleci, koji ne jedu, ne piju i stalno su u pokornosti Njemu, i da ih, istovremeno, odvoji od onih koji ne vjeruju u Ahiret, ne nadaju se susretu sa Njime i ne boje se Njegove kazne. Stanje takvih Uzvišeni je usporedio sa stanjem stoke: …a onima koji ne vjeruju, koji se naslađuju i žderu kao što ždere stoka, Vatra će biti prebivalište njihovo (Muhammed, 12) – što je izraz za njihovo prekomjerje u konzumaciji hrane i nemarnost u pogledu promatranja Allahovih znamenja, a što je osobenost stoke – dok je vjernicima poručio:

• O, vi koji vjerujete, ako se budete bojali Allaha, On će vam dati sposobnost razlikovanja istine od neistine (Furqan) i pokrit će ružne postupke vaše i oprostiti vam. A Allah je posjednik dobra golemoga! (El-Enfal, 29)

Imam-i Gazali u svom velikom Kitabu tajnu posta objašnjava na slijedeći način:

• Cilj posta je ukrašavanje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, tj. osobinom samedijjeta (‘Samodostatnosti’), i slijeđenje meleka u obuzdavanju strasti, koliko je to moguće, jer su meleci bezgriješni. Čovjek se nalazi na stupnju iznad životinje, jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzimaju, i on se bori protiv njih.

Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najnižih bića i približi se položaju životinja. A kad god potčini strasti, izdigne se u viši svijet, svijet ‘ilijjūna, stupanj meleka. Meleci su bliski Allahu, dž.š., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit će blizak dragome Bogu, poput meleka’’ (Ihja’ ‘ulumi-d-din, 2/99-100). Pored svog primarnog cilja – bogobojaznosti, kojeg uvijek i prije svega trebamo imati na umu, ramazanski post ima i druge svoje ciljeve, npr. socijalni, zdravstveni, ali i mnoge druge fizičke i psihičke koristi, o čemu bi se moglo naširoko govoriti.