Screenshot 7 6
AUTOR: H.D.
DATUM: Oct 15, 2021 @ 23:17
KATEGORIJA: Svijet / Vijesti
NER FIT

Prvi slučaj pojavio se na Kubi, nakon toga u brojnim azijskim zemljama, a posljednji slučaj veže se za Srbiju. Napad ili još jedna u nizu taktičkih igara velikih sila, još uvijek nije potpuno jasno, ali jedno je sigurno – Havana sindrom definitivno postoji. Misteriozni sindrom čije efekte su osjetile brojne američke diplomate, ali i agenti službi kao što je CIA, već godinama izaziva kontroverze u svijetu.

FIXGEHALT

Međutim, i pored brojnih nastojanja da se otkriju razlozi javljanja simptoma, svaki poznati slučaj završi s gotovo istim saopćenjem – diplomate su osjetile glavobolju i niz drugih simptoma te su povučeni iz službe do okončanja istrage.

Šta je “Havana sindrom”?

Prvi slučaj zabilježen u javnosti koji je definiran kao Havana sindrom dogodio se 2016. godine upravo na Kubi, tačnije u glavnom gradu ove zemlje.

Slučajevi na Kubi pojavili su se među članovima američkog State Departmenta, koji su bili smješteni u ovom gradu. U tom periodu Kuba i Sjedinjene Američke Države još uvijek su njegovale “normalne” odnose, što je prije svega zasluga bivših čelnika država Baracka Obame i Raula Castra.

Tadašnji zvaničnici State Departmenta počeli su krajem 2016. godine prijavljivati brojne simptome koji su uključivali vrtoglavicu, glavobolju, napade panike, neobjašnjiv umor, mučninu i ono što je vjerovatno najozbiljnije – gubitak pamćenja.

S obzirom na slučajeve koji su se javili u Havani, Sjedinjene Američke Države nisu ništa prepuštale slučaju te su evakuisale zaposlenike, ali i njihove porodice, što je skoro dovelo do zatvaranja Američke ambasade u ovoj državi.

“Zvaničnici su 30. decembra prijavili čudne simptome koji su se prije svega ogledali u pritisku u ušima dok su obavljali posao. Također, prijavili su i simptome poput vrtoglavice i bolnih migrena, koje su se javljale dok su boravili u kući”, saopćeno je medijima 2016. godine.

Američka ambasada na Kubi (Foto:State Department)
Američka ambasada na Kubi (Foto:State Department)

Iako su američke službe informacije o sindromu pisale klasičnim administrativnim stilom, koji ne nudi odgovore, kubanski naučnici oglasili su se vrlo brzo te su istakli kako sindrom koji je zahvatio zvaničnike ne može biti misteriozan s obzirom na to da nije naučno utemeljen.

“Priča o sindromu preživjela je zbog pristrasne upotrebe nauke u kojoj su suprotna mišljenja potisnuta te su objavljivani dokazi koji pojačavaju nenaučnu stranu priče”, naveli su kubanski naučnici.

Međutim, vrijeme je odmicalo, a američki zvaničnici prijavljivali su Washingtonu nove slučajeva “Havana sindroma”. Od 2016. godine, broj slučajeva “Havana sindroma” porastao je na 200, a posljednji zabilježeni slučajevi dogodili su se u evropskim zemljama – Austriji i Srbiji, odakle su evakuisani agenti američke CIA-e.

Dijelovi svijeta gdje je zabilježen Havana sindrom (Foto:News18)
Dijelovi svijeta gdje je zabilježen Havana sindrom (Foto:News18)

Kao i u prethodnim slučajevima, vlasti domaćih zemalja nisu se mnogo oglašavale o slučajevima, ali mnogo informacija nije ponudio ni američki State Department osim činjenice da je slučaj zabilježen te da su američki državljani vraćeni u SAD.

“Oko 50 slučajeva koji su se do sada dogodili uključivalo je rođake onih koji su vezani za Ministarstvo odbrane SAD-a, 60 je vezano za zvaničnike State Departmenta, a ostatak za službenike CIA-e”, navedeno je u izvještaju State Departmenta.

Šta uzrokuje “Havana sindrom”?

Iako se simptomi objedinjeni pod jedan naziv pojavljuju od 2016. godine, o tome šta ih tačno uzrokuje još uvijek nema mnogo informacija.

Pojava “Havana sindroma” veže se za nekoliko teorija. Iako se na početku o ovom fenomenu govorilo striktno s medicinske strane, rast broja američkih zvaničnika koji su prijavljivali slične simptome širom svijeta, doveo je do toga da se “Havana sindrom” na neki način definira kao pitanje od nacionalne sigurnosti.

Zbog toga su Sjedinjene Američke Države naručile izvještaj Nacionalne akademije nauka, inžinjerstva i medicine, čiji su rezultati objavljeni krajem 2020. godine. U zaključku odbora koji se sastojao od 19 naučnika navodi se kako je prema istraživanju najizvjesnija teorija da Havana sindrom prouzrokuje usmjerena i pulsirajuća radiofrekventna energija.

Izvještaj je pokazao da napadači nisu vršili kontinuirane i neselektivne napade, već su oni bili ciljano usmjereni na određene ličnosti, što prilično odgovara i priči koju su u izvještajima naveli zvaničnici koji su bili žrtve “Havana sindroma”.

“Najčešće karakteristike početka akutne faze bolesti bili su počeci iznenadnog, ali glasnog zvuka koji su mnogi osjetili kao škripanje, cvrčanje ili probadanje. Nakon toga javio se osjećaj intenzivnog pritiska ili vibracije u glavi te bol u uhu. Iako je većina simptoma bila akutna, neki od njih postali su hronični”, navodi se u izvještaju.

Kada je riječ o tvrdnji da “Havana sindrom” prouzrokuje radiofrekventna energija, istraživači su naveli kako su još tokom Sovjetskog Saveza, ali i Rusije, naučnici u ovoj zemlji često radili ispitivanja impulsne, a ne kontinuirane mikrotalasne energije.

“Studije su pokazale da pulsiranje može biti važan faktor koji određuje biološke učinke radiofrekvencija niskog intenziteta. Vojno osoblje u evropskim komunističkim zemljama, koje je bilo izloženo mikrotalasnom zračenju, prijavilo je simptome kao što su glavobolja, napadi panike i vrtoglavice”, saopćili su naučnici.

Pored mikrotalasnih zračenja, koja su i dalje definirana kao najvjerovatniji i najizgledniji razlog pojave “Havana sindroma”, naučnici su istraživali i druge mogućnosti koje su mogle prouzrokovati ovu pojavu, a istraživanja su se prije svega fokusirala na eventualni dodir s hemikalijama, infekcije ili psihološke i društvene faktore.

“Nikakvi agensi nisu pronađeni u kućama ili tijelima agenata. Smatramo da se radi o nekoj vrsti mehaničkih uređaja koji emituju mikrotalasnu energiju”, saopćeno je u izvještaju.

Ono što je zanimljivo jeste da su naučnici ostavili prostor za dodatna istraživanja kada je riječ o psihološkim i društvenim faktorima koji su mogli utjecati na pojavu “Havana sindroma” među diplomatama i agentima američkih službi.

Iako dio naučnika tvrdi kako je gotovo pa sigurno uzrok pojave “Havana sindroma” određeno biološko oružje koje proizvodi radiofrekventnu energiju, dio naučne zajednice smatra kako je za sve prije svega zaslužan stres kojem su izložene diplomate, a koji se brzo pretvorio u masovnu histeriju.

Radiofrekventna energija kao oružje – koliko je realno?

Uprkos činjenici da je u opticaju nekoliko teorija o tome šta prouzrokuje “Havana sindrom”, usmjerena emisija radiofrekventne energije trenutno je teorija o kojoj se najviše i govori.

Jedan od ljekara koji se najviše bavio sindromom te je sarađivao s američkim vlastima na rješavanju ovog problema, jeste doktor James Giordano, koji je naglasio kako se izlaganjem radiofrekventnoj energiji može nanijeti šteta ljudskom tijelu.

“Izlaganje bi potencijalno moglo stvoriti mjehuriće tekućine u uhu, koji bi mogli ići do mozga uzrokujući sitna oštećenja slična dekompresijskoj bolesti kod ronilaca”, rekao je James Giordano.

Iako u ovom trenutku potencijalni napadi radiofrekventnom energijom zvuče potpuno besmisleno, ova pojava zabilježena je nekoliko puta kroz historiju.

Između 1953. i 1976. godine, u toku Hladnog rata između SAD-a i Sovjetskog Saveza, zabilježen je niz incidenata koji su poznati pod nazivom “Moskovski signal”. Naime, zvaničnici SAD-a prijavili su emitovanje niskih frekvencija u ambasadi ove države u Moskvi.

Iako je emitovanje bilo znatno niže od zračenja koje prouzrokuju uređaji kao što je mikrovalna pećnica, frekvencije su bile sto puta moćnije od maksimalnih standarda koje je propisao SSSR u kontekstu izlaganja frekvencijama.

Tokom Hladnog rata broj ovakvih slučajeva je rastao, a iako se u početku smatralo kako su mikrotalasi korišteni za pokretanje tehnologije prisluškivanja američkih obavještajnih operacija, mnogi su isticali kako emitovanjem radiofrekventne energije Sovjeti žele narušiti zdravlje američkih diplomata.

S druge strane, ni Americi nisu bili strani eksperimenti s ovakvom vrstom naoružanja. Jedna američka kompanija je 2004. godine napravila prototip ovakvog oružja pod kodnim nazivom Medusa, a koje je prije svega trebalo biti namijenjeno za privremeno onesposobljavanje određenih uređaja ili vozila.

Uprkos početnim testiranjima, Medusa nikada nije doživjela značajnija i veća testiranja i ovaj projekt prema zvaničnim informacijama ostao je u “ladici”.

Način funkcionisanja projekta MEDUSA
Način funkcionisanja projekta MEDUSA

“Havana sindrom” kao pojava od 2016. godine definitivno je postao kako dio medicinske tako i vojne terminologije. Iako su o sindromu ispričane brojne ozbiljne teorije, određeni broj naučnika i stručnjaka i dalje ismijava problem s kojim se suočavaju većinom američke diplomate.

Ipak, Bijela kuća, State Department, CIA i ostale institucije, očigledno su ozbiljno shvatili problem, što se naročito pokazalo tokom augusta ove godine, kada je potpredsjednica SAD-a Kamala Harris otkazala putovanje za Vijetnam zbog učestalosti pojave misterioznog sindroma među američkim diplomatama u ovom dijelu Azije. Napada diplomateKongres SAD-a odobrio novac za liječenje žrtava misterioznog “Havana sindroma”

Iako nijedna teorija o pojavi sindroma nije potvrđena, ali ni osporena, broj slučajeva koji raste iz godine u godinu naročito među američkim zvaničnicima sigurno je nešto što izaziva određenu sumnju, naročito u SAD-u.

Radiofrekventna energija, masovna histerija ili nešto treće, u ovom trenutku nije poznato, ali jedna stvar je sigurna – “Havana sindrom” perfektno se uklopio u slagalicu i novi hladni rat u čijem su fokusu Sjedinjenje Američke Države, Rusija i Kina.

LIDER