Šta morate znati prije nego što skočite u vodu za davljenikom

Posljednjih nekoliko sedmica u regionu dogodio se veliki broj tragedija izazvanih utapanjem, najčešće mladih ljudi i djece.

Opasnost od ovakvih nesreća povećana je velikim vrućinama i izborom ljudi da spas pronađu u blizini vode. Ipak, svako ko odlazi na kupanje, bez obzira na posjećenost i blizinu kupališta, treba dobro da se informiše o mjerama bezbjednosti, zabranjenim zonama i spasilačkim službama. Ali, u situacijama kada nema stručne pomoći, mora se reagovati brzo i, što je najvažnije – ispravno, kako pokušaj spasavanja drugog lica ne bi ugrozio i život onoga koji spasava, i tako izazvao još veću nesreću.

Kako prepoznati davljenika

Utapanje može nastati u slučaju kada davljenik nije plivač, ili zbog zamora, grčeva, panike, alkohola, infarkta, moždanog krvarenja, povrede kičme i glave pri skokovima u vodu.

Kada se čovjek davi, on najčešće nije u mogućnosti da pozove pomoć, pošto su mu usta i ruke pod vodom. Ipak, neke znake je moguće prepoznati. Glava davljenika je pod vodom, ili je zabačena unazad sa otvorenim ustima. Takođe, kada je lice osobe u vodi prekriveno kosom, to je signal da je u opasnosti. Najčešći pokreti davljenika su nalik uspinjanju uz merdevine i pokušaji okretanja na stranu, uz ubrzano disanje. Tijelo čovjeka u trenutku kada je ga je voda već savladala je opruženo vertikalno, noge su nepomične, što je znak da odmah treba pozvati pomoć i, ukoliko je nema, brzo lično reagovati.

Kako reagovati

Za pomoć je neophodno da osoba je koja pokušava izvući davljenika dobar plivač i da je opskrbljen nekim od pomoćnih sredstava: daska, gumene lopte, pojasevi za spasavanje i sl. Davljeniku treba prići sa leđa, kako se u panici ne bi dogodilo da hvatanjem za spasioca u potopi i njega. Davljenik se izvlači tako što se hvata za kosu, ispod vrata ili pazuha, a pri tom se vodi računa da mu glava bude iznad površine vode.

Nakon izvlačenja, najprije se ocjeni se da li je unesrećeni živ, palpacijom pulsa arterija vrata ili butine i da li diše, na osnovu pokreta gridnog koša, uz pomoć stakla i sl. Ukoliko je davljenik živ, brzo se uklone strani predmeti iz usta i ždrela, kao što su proteze, mulj, trava i dr., a osoba se postavlja u nagnuti položaj glavom nadole i u bočni položaj.

Ako srce ne radi i nema spontanog disanja, unesrećeni se okreće na stomak, reanimator ga obuhvata s leđa i rukama ispod abdomena, podiže abdominalni deo i voda iz želuca naglo izlazi. Ne treba čekati da i poslednja kap vode izađe, već unesrećenog okrenuti na leđa i početi kardiopulmonalnu reanimaciju. Vještačko disanje sprovodi se uduvavanjem izdahnutog vazduha reanimatora metodom usta na usta ili usta na nos. Reanimator se nalazi sa strane bolesnika, jednu ruku podvuče ispod vrata, podiže vrat bolesnika da glava spontano pada niže i nazad temenom prema leđima. Prstima druge ruke zatvori nozdrve, dlanom iste ruke pritiska čelo i gura glavu što više dole i nazad da brada zauzme najviši položaj. Duboko udahne, prisloni usta na usta bolesniku i uduvava vazduh pazeći da je obuhvatom svojih usana pokrio obim usana bolesnika. Zatim reanimator oslobađa usta bolesnika da omogući da uduvani vazduh spontano izađe. Prvih desetak uduvavanja izvede se brzo i uzastopno, a zatim se uduvavanje nastavi ravnomjerno u ritmu normalnog disanja (12-14 u minuti). Provjera uspješnosti uduvavanja se ocenjuje pojavom sinhronih pokreta grudnog koša.

Spoljnu masažu srca treba započeti odmah čim prestane ili jako oslabi rad srca. To se može ustanoviti po tome, što se ne može napipati puls, zjenice su prosirene. Izvodi se ravnomjernim i snažnim pritiskom u predjlu spoja gornje dve trećine i donje trećine grudne kosti. Potiskivanje prema kičmi 3,5-5 cm prenosi se na srce. Bolesniku treba podići noge da se što više krvi premesti prema srcu i mozgu. Oko 2 cm iznad kraja grudne kosti postavi se korjen dlana jedne ruke i preko njega korjen druge ruke. Ruke su ispružene u laktovima, a ramena se nalaze iznad grudne kosti, jer se tako težina tela reanimatora prenosi na njegove ruke, da bi kompresija srca bila efikasnija. Prsti položene ruke ne dodiruju grudni koš. Ruke se ne odvajaju od predjela grudne kosti pri narednim kompresijama. Ritam kompresija iznosi 80-100 u minuti, a poslije svake pete kompresije obavlja se jedno uduvavanje vazduha i u tom trenutku se kompresija ne izvodi. Ako reanimaciju izvode dve osobe, uz isti ritam kompresija srca obavljaju se dva uzastpona uduvavanja na svakih 15 kompresija. Provera uspješnosti obavlja se posle jednog minuta reanimacije.

Ukoliko ima pulsa, na arterijama vrata ili noge, zjenice nisu maksimalno proširene i boja kože se popravlja, a grudni koš se spontano i ritmično pokreće, spašavanje je uspjelo. Bolesnika treba postaviti na bok, osušiti i utopliti i uz pratnju transportovati u prvu bolnicu.

Na kraju, savjet roditeljima: ma koliko bili sigurni u svoju djecu, čim primjetite da su se utišala u vodi, obavezno provjerite da li je sve pod kontrolom.