Šta sve bh. učenici uče u školama: Bosanskoj kraljici Katarini pogriješili i titulu i muža

Ima li kraja glupostima u udžbenicima iz kojih uče naša djeca? Mi smo ovaj put uzeli onaj za historiju, i to za sedmi razred osnovne škole, u kojem, u odjeljku pod nazivom Sudbina posljednje bosanske kraljice Katarine, piše doslovce: “Kraljica Katarina je žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene iz porodice Komnina. Ona je poslije pogubljenja svoga muža 1463. godine, uspjela preko planina dolinom rijeke Neretve izbjeći smrt od Osmanlija…”.

Autori udžbenika Azerina Muminović i Safer Muminović samo su u dvije rečenice uspjeli napravili sljedeće greške: Prvo, Katarina nije posljednja bosanska kraljica. Posljednja je Mara, supruga posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, piše Oslobođenje.

No, dođosmo tako i do druge greške: Katarina nije bila žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, nego – Mara. Katarinin muž je bio Stjepan Tomaš, za kojeg se ona udala u 22. godini, u Milodražu kod Fojnice. Treće: Katarinin muž Stjepan Tomaš nije pogubljen, nego je umro 10. jula 1461. i njegovom smrću Katarina gubi status prve žene kraljevstva.

Nasljednik njenog muža je bio Stjepan Tomašević, sin Stjepana Tomaša i krstjanke Vojače. Nakon što je proglašen kraljem, Stjepan Tomaš je “pustio” Vojaču, a za suprugu odabrao kćerku budućeg moćnog saveznika Stjepana Vukčića Kosače Katarinu. Stjepan Tomašević je Katarini bio posinak ili pastorak, a ne muž, što navode autori u ovom dijelu udžbenika, u čijem prethodnom odlomku, gdje se govori o toj plemićkoj porodici, stoji, istina, to da je Katarina supruga Stjepana Tomaša!

Kako djeca mogu učiti iz tog teksta, u čijem uvodu piše jedno, a u nastavku drugo, to samo ona znaju. Interesantno bi bilo istražiti da li je ijedan nastavnik to primijetio, no, profesora emeritusa Envera Imamovića, dugogodišnjeg rukovodioca katedre za historiju srednjeg vijeka na sarajevskom Filozofskom fakultetu, nimalo ne čudi ovo što smo mu ispričali.

“S obzirom na to da se danas udžbenici izdaju bez ikakve kvalitetne kontrole, da su izdavači potpuno autonomni pri izboru autora, odnosno recenzenata, netačni podaci, ne samo u udžbenicima za historiju, naša su stvarnost, koja je, izgleda, još jedino medijima zanimljiva. I taj lanac, u kojem svako svakoga bira samo na osnovu tzv. jaranstva ili podjele para na račun sklepanog sadržaja, mislim da će se sve teže moći prekinuti”, tvrdi prof. Imamović, naglašavajući da društvo ovakvim odnosom prema nastanku udžbenika legalizuje proizvodnju neznalica.

Pogriješili i u Rimu

“Pet dana nakon pisanja svoje čuvene oporuke, kraljica Katarina je umrla i pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli. Grob joj je prvobitno stajao pred glavnim oltarom te crkve, a s obje strane nadgrobne ploče bili su urezani grbovi, kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Ispod ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. Tako je trajalo više od 100 godina, a onda su oko 1590. popravljali oltar, pa su grob kraljice Katarine premjestili. Šta je bilo s kostima, nije nam poznato. Prije nekoliko godina se savremenom tehnikom pokušalo utvrditi da li se te kosti možda nalaze u stupu pored oltara, ali nije ih bilo. Pretpostavlja se da su u nekoj od zajedničkih grobnica i bilo bi sigurno vrlo teško doći do njih”, tvrdi prof. Imamović, napominjući da je ploča s natpisom na bosančici nestala, a umjesto nje je stavljena ploča na latinskom, navodi Oslobođenje.

No, originalni prevod je sačuvan zahvaljujući jednom rimskom kaligrafu. Inače, prevođenje na latinski nije baš bilo uspješno, pa na toj ploči sada piše da je Katarina sestra Stjepana Vukčića Kosače, a bila mu je – kći. Može li to biti olakšavajuća okolnost za autore udžbenika o kojem smo govorili?