Šta učiniti ukoliko ste žrtva krađe identiteta na Facebooku

Jeste li se ikad našli u situaciji da ste na Facebooku vidjeli profil sa vašim imenom i privatnim fotografijama, ili poznajete nekoga ko je žrtva krađe identiteta i ne znate kako biste toj osobi, ili sebi, pomogli?

S tim u vezi smo kontaktirali stručnjake kako bismo saznali kakva je politika Facebooka po pitanju lažnog predstavljanja, ali i da li nužno znači da ljudi koji se lažno predstavljaju imaju psihički poremećaj ili je u pitanju nešto drugo.

U nastavku pročitajte kako možete riješiti taj problem.

Facebook je najpopularnija društvena mreža i zainteresovanost ljudi za tu mrežu širom svijeta ne jenjava, tako se broj korisnika te mreže svakodnevno povećava. Ljudi su tako pored zabave i poslovne saradnje, počeli iskorištavati Facebook u svoje svrhe, odnosno promociju svojih uvjerenja, a pored toga postoje i ljudi koji se “kriju” iza lažnih imena.

“Facebook, kao najveća društvena mreža, promovira politiku ‘pravog imena’ za korisničke profile ove mreže. Prema Facebooku, politika ‘pravog imena’ proizlazi iz pozicije ‘da uvijek znate sa kim se povezujete’. Isto tako po ovoj politici, definisano je šta znači tvoje pravo ime, a to je ono koje bi bilo navedeno na svim zvaničnim dokumentima koje se odnose na korisnikovo pravo ime: ime na kreditnoj kartici, vozačkoj dozvoli i slično. U augustu 2012. godine, Facebook je procijenio da je više od 83 miliona Facebook računa bilo lažno, što je dovelo do pada vrijednosti njegovih dionica. Facebook tvrdi da je ‘autentičan identitet’ važan za Facebook iskustvo, i da je njegov cilj da svaki račun na Facebooku treba da predstavlja stvarnu osobu“, rekao je media account manager Tarik Imamagić o politici Facebooka po pitanju lažnog predstavljanja.

Dakle, kako je Imamagić naveo, Facebook ima prilično jasnu politiku po pitanju lažnih imena na njihovoj platformi iz vrlo jednostavnog razloga. Ukoliko nemaju prave korisnike, njihove brojke postaju upitne, smanjuju se prihodi od oglašavanja i kompromituje se cijeli poslovni model koji zagovaraju.

A, procedura za prijavu lažnog profila je prilično jednostavna:
a) Odete na lažni profil,
b) Kliknite na naslovnu (cover) fotografiju i odaberete Report
c) Pratite upute na ekranu i problem je riješen.

Ista stvar se može uraditi i sa lažnim “fan stranicama”, objasnio je Imamagić.

Također, ne morate imati Facebook profil da biste mogli prijaviti lažni profil ili lažni fan page.

Na pitanje može li se nečije ime zaštititi kao što je slučaj kod slavnih ličnosti koje dobijaju “plavu kvačicu” je odgovorio: “Neke stranice i profile je verifikovao Facebook kako bi ostali korisnici znali da su to autentični profili. Ako vidite plavi bedž na fan pageu ili profilu, to znači da je Facebook potvrdio da se radi o autentičnom fan pageu ili profilu za navedenu javnu ličnost, kompaniju ili brend. Ako vidite sivu oznaku na fan pageu, to znači da je Facebook potvrdio da je ovo autentična stranica za navedenu kompaniju ili organizaciju“.

Ono što je bitno kod verifikacije je da se ona većinom odnosi na tri velike grupe korisnika:
– javne ličnosti
– globalni brendovi i kompanije
– medijske kuće.

“Rijetko se odnosi na obične Facebook korisnike, već više na verifikaciju onih profila i stranica gdje prevare mogu biti mnogo veće. Na primjer, Edin Džeko je u jednom momentu imao desetak profila i još toliko fan stranica. Oni nisu bili pod njegovim uticajem i neko je mogao iskoristiti popularnost imena Edina Džeke za sticanje određene koristi. Da bi se ovo izbjeglo, Facebook je uveo verifikaciju računa“, kazao je Imamagić.

“Ime je teško zaštititi za osobe koje nisu poznate, najbolja zaštita je aktivan profil koji po potrebi onda može prijaviti drugi profil“, rekao nam je Nedim Šabić, vlasnik SEO.ba.

Sa Ozrenkom Čamdžić, koja je psiholog i psihoterapeut u edukaciji, razgovarali smo o psihološkoj strani problema lažnog predstavljanja.

N1: Zašto se ljudi kriju iza lažnih imena?

Čamdžić: Fenomen lažne slike o sebi postojao je i prije digitalne ere. Ljudi često djeluju u neskladu sa vlastitim uvjerenjima i vrijednostima. Zapravo većina osoba u nekoj fazi razvoja ličnosti eksperimentiše sa različitim identitetima, a u današnje vrijeme manifestacije ovog eksperimentisanja vidljivije su nego prije. Za neke osobe drušvene mreže predstavljaju “igralište”. Nepoštivanje ili nepoznavanje pravila igre, ako se možemo tako izraziti, može imati negativne posljedice za osobu, kao i za druge u njenom okruženju.

Postoje i kratkotrajne dobiti i prednosti ovakve pojave. Poigravanjem sa drugačijim identitetima osoba može istraživati i prisvojiti nove elemente u vlastiti identitet, ili odbaciti postojeće za koje procijeni da joj nisu potrebni. Ovakvo ponašanje smatra se korisnim ukoliko se dešava s vremena na vrijeme i ukoliko je fleksibilno, što znači da osoba svjesno u tome učestvuje i bira različite načine bivanja u skladu sa kontekstom u kojem se nalazi.

Osobe se kriju iza lažnih ideniteta i radi osjećaja stida i straha od odbacivanja, koji se javljaju onda kada se osoba u stvarnom životu nađe pred identitetom za koji nije spremna.

N1: Da li time što se predstavljaju kao neko drugi žele da toj osobi unište reputaciju ili žele da budu kao te osobe, to jest u njima traže ideal ili je to pak neki psihički poremećaj?

– Ako jeste psihički poremećaj, na koji način se liječi?

Čamdžić: Bino je napraviti razliku između lažnih identiteta i krađe identiteta. Iza lažnog identiteta krije se nesigurnost, nisko samopoštovanje, nerijetko i emocionalno i/ili fizičko zanemarivanje koje ima korijene u djetinjstvu, kada osoba nije ugledana, prihvaćena i obuhvaćena onakva kakva jeste, i taj obrazac “skrivanja” i straha od pokazivanja stvarne slike manifestuje se i u odrasloj dobi. Osoba kreira alternativno okruženje (a društvene mreže pružaju upravo takvu priliku), u kojem može živjeti iluzornim životom. Ovakvo okruženje daje iluziju zaštite od vanjskih i unutrašnjih prijetnji za stvarnu sliku o sebi.

Kreiranje lažne slike o sebi uglavnom je prolaznog karaktera. Ako je “rascjep” između stvarne i željene slike o sebi manji, i šteta usljed bivanja na ovom mjestu je manja. Međutim, ako je riječ o većem “rascjepu” između realne i željene slike, koji traje duži period, može doći do zastoja u razvoju ličnosti koja se manifestira patnjom te osobe ili nekoga u okruženju, i tu možemo govoriti o potrebi za tretmanom i savjetovanjem. Bitno je i da osoba sama prepozna ovu potrebu, u suprotnom, upitna je efikasnost tretmana.

Ukoliko je riječ o krađi identiteta, teško je govoriti o namjerama koje se kriju u pozadini ovakvih postupaka, moguće je da u pitanju poremećaj ličnosti i pritom je bitno zaštititi integritet osobe koja je ugrožena.

Danas postoji niz psihoterapeutskih pravaca koje imaju za cilj pružanje podrške osobama u razvoju jake i stabilne ličnosti. Kroz rad na različitim identifikacijama i otuđenim dijelovima ličnosti, uz pomoć eksperimenata i niza razvijenih tehnika, osoba osvještava različite načine funkcionisanja, sve dok nije spremna svjesno preuzeti odgovornost za vlastite izbore te biti ono što jeste u svoj svojoj autentičnosti.

N1: Da li ste se susretali sa ljudima koji su Vam otkrili da se predstavljaju kao druga osoba na Facebooku i koji su bili razlozi zbog čega su to činili?

Čamdžić: Ne, nisam upoznala osobu koja se predstavlja kao druga osoba u smislu krađe identiteta, ali poznajem osobe koje se kriju iza lažnih imena, lažnih profila i nadimaka. Danas je to slučaj i kada se osoba želi odmoriti od upotrebe interneta i zamornih poruka koje prima putem mreže, ali i dalje želi ostati u kontaktu sa dragim osobama.

N1: Vaš savjet ukoliko osoba otkrije da se neko koga poznaje na Facebooku predstavlja pod njenim imenom, šta bi trebala uraditi, to jest kako da se postavi prema toj osobi.

Čamdžić: Najjednostavnije bi bilo iskreno razgovarati, ovo je ujedno i najrjeđe korištena metoda. Potrebno je jasnim riječima i na vrijeme dati do znanja drugome na koji način je konkretan postupak djelovao na nas, a zatim i zatražiti od osobe da prestane raditi ono što nam smeta, odnosno tražiti ono što bi učinilo da se osjećamo sigurno. Poput traženja novina u prodavnici, tako isto možemo tražiti da se lažni profil izbriše, promijeni naziv i sl… I to uglavnom ima efekta. To bi moglo zvučati kao: “Vidim da se koristiš mojim imenom, to mi stvara osjećaj nesigurnosti i strah me je šta se može desiti, možeš li promijeniti ime profila/stranice?”

Ukoliko osoba procijeni da ovaj način ne bi bio efikasan u datom slučaju, ili osjeća da ne može doprijeti do osobe riječima, važno je poduzeti sve korake kako bi se spriječilo daljnje djelovanje druge osobe, počevši od prijave koju Facebook omogućava, kao i mijenjanja postavki na Facebooku. Jedna od osnovnih životnih potreba, potreba za sigurnošću je ovim putem ugrožena. Jako je bitno da osoba vrati osjećaj sigurnosti u emotivne interakcije sa okolinom, a socijalna podrška dragih ljudi u tome značajno pomaže.

Korištenjem društvenih mreža pokušavamo zadovoljiti osnovne i duboko ukorijenjene psihološke potrebe koje nas trebaju dovesti do ispunjenja vlastitih potencijala. Zapravo je potrebno zaustaviti se i preispitati, i pritom osvrnuti i na činjenice… Koliko su zapravo na ovom mjestu ovakve potrebe zadovoljene? Da li Facebook i ostale društvene mreže eksploatišu osnovnu ljudsku potrebu za društvenom interakcijom? Koji su drugi načini i druga mjesta gdje ove potrebe mogu biti zadovoljene?

N1