Trump negira, ali je istina neumoljiva: Hormuški moreuz je ključan za američku ekonomiju

Hormuški moreuz je pitanje koje se nametnulo kao ključno tokom aktuelnog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s jedne te Irana s druge strane. Koliko god to predsjednik SAD-a Donald Trump negirao, ovo pitanje je ključno i za zdravlje američke ekonomije.

To pokazuju i poruke koje Trump šalje na društvenim mrežama. U samo nekoliko dana je poručio da Amerika ne koristi Hormuški moreuz i da je to pitanje za evropske zemlje, da bi onda uputio zahtjev da se moreuz otvori, uz prijetnju o “paklu koji čeka Iran”.

Ono što se promijenilo između dvije Trumpove poruke je, prije svega, cijena nafte. Cijena američke nafte skočila je u četvrtak više od 11 posto, dan nakon Trumpovih poruka, i zatvorila se iznad 111 dolara po barelu, što je najviša cijena u posljednje četiri godine i jedan od najvećih jednodnevnih skokova u historiji.

Nafta West Texas Intermediate trgovana je na blizu 100 dolara po barelu neposredno prije Trumpovog govora, dok je prije početka rata bila ispod 70 dolara po barelu.

Kako CNN navodi u analizi, Trump je u pravu kada kaže da se Sjedinjene Američke Države veoma malo oslanjaju na naftu iz Bliskog istoka koja prolazi kroz Hormuški moreuz.

Amerika dobija samo oko pola miliona od 20 miliona barela sirove nafte koja svakodnevno prolazi kroz ovaj moreuz, što je veoma mali iznos koji se može zamijeniti naftom iz drugih izvora.

Međutim, Trumpova najnovija prijetnja, ispunjena psovkama, naglašava, kako navodi CNN, gorku istinu: zdravlje američke ekonomije u mnogo većoj mjeri zavisi od Hormuškog moreuza nego što je Trump želio priznati.

“Sjedinjene Američke Države su u proteklih petnaest godina postigle značajan napredak u restrukturiranju svoje energetske industrije, zahvaljujući hidrauličnom frakiranju i horizontalnom bušenju, naročito u Permijanskom basenu u Teksasu. Amerika sada proizvodi oko 22 miliona barela nafte dnevno, dvostruko više od Saudijske Arabije, koja je druga po proizvodnji, i nešto više od količine koju SAD svakodnevno troše”, piše u ovoj analizi.

Sjedinjene Američke Države i dalje uvoze više od šest miliona barela sirove nafte dnevno, što je otprilike trećina potrošnje. Također, SAD izvoze blizu četiri miliona barela dnevno.

Razlog tome je što nije sva nafta ista: Amerika proizvodi laganu, sirovu naftu, koja je odlična za proizvodnju benzina, ali loša za grijanje, asfalt i dizel, među ostalim težim derivatima. Zato SAD mora uvoziti naftu iz mjesta koja proizvode tešku, kiselkastu sirovu naftu, uključujući Venecuelu i Bliski istok.

Također, tržište nafte je globalno. Kada dođe do smanjenja ponude u jednom regionu, to utiče na sve lokacije. Tokom nestašica, uvoznici nafte se natječu za dostupne barele, što podiže cijenu za one kojima je najpotrebnija, istakao je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor u Pickering Energy Partners.

Dakle, Sjedinjene Američke Države su bile, i vjerovatno će i dalje biti, dobro snabdjevene naftom tokom rata s Iranom. To nije glavni problem. Problem je što Amerika nije izolirana od šokova cijena na globalnom tržištu nafte.

Visoke cijene energije su očigledna posljedica američkog rata i efikasnog zatvaranja Hormuškog moreuza. Cijene sirove nafte ostale su visoke i u ponedjeljak nakon Trumpove prijetnje da će uništiti iranske elektrane i mostove. Cijene benzina u SAD-u porasle su na prosječnih 4,11 dolara po galonu, odnosno nešto više od jednog dolara po litri.

Te visoke cijene nafte i benzina već pogađaju američku ekonomiju. Mnogi Amerikanci srednjeg i nižeg dohotka, koji su već iscrpljeni visokim cijenama, bore se sa skupim gorivom, a neki mali biznisi koji ne mogu dodatno povećati cijene suočavaju se s teškim odlukama oko zapošljavanja.

Veći problem može nastati ako visoke cijene unište potražnju za benzinom i naftom. Cijene bi mogle pasti, ali ako nafta i benzin budu preskupi za Amerikance da napune automobile ili lete avionom, to bi moglo stvoriti značajne probleme za ekonomiju.

Analitičari Wall Streeta procjenjuju da svaki porast cijene nafte od 10 dolara po barelu smanjuje bruto domaći proizvod, što je najširi pokazatelj ekonomije SAD-a, između 0,1 i 0,4 procentna poena.

Dakle, trenutni porast od 40 dolara po barelu mogao bi smanjiti BDP za oko jedan procenat. Ovo nije zanemarivo, ali nije dovoljno da ozbiljno naruši ekonomiju.

Međutim, situacija bi se mogla brzo pogoršati ako cijene naglo porastu. A nafta nije jedini faktor: sve što se dostavlja kamionom poskupjet će zbog rasta cijena dizela. Također, niz drugih uvoza kroz moreuz, uključujući aluminij, helij i đubrivo, među ostalim proizvodima, podići će cijene građevinskog materijala, mikročipova i hrane.

Očekuje se da će godišnja inflacija potrošača za mart skočiti na 3,5 posto, potpuno poništivši prošlogodišnji prosječni rast plata američkih radnika.

“Američka ekonomija može apsorbovati šok izazvan naftom iznad 100 dolara po barelu određeno vrijeme. Ali ako cijena poraste na 150 ili 200 dolara po barelu, to je druga priča”, rekao je Joe Brusuelas, glavni ekonomista RSM US.

To bi mogao biti značajan faktor u Trumpovoj obnovljenoj zabrinutosti za Hormuški moreuz. Trump je od početka rata govorio proturječno o ovom moreuzu. Njegova administracija je obećala pomorske pratnje tankera i osiguranje brodova kojima su pomorski osiguravači prestali pokrivati.

Također je rekao da tankerima treba pokazati hrabrost i ploviti kroz moreuz, te da zemlje koje više ovise o nafti s Bliskog istoka trebaju same pomoći u otvaranju moreuza.

Trumpova promjena retorike iz dana u dan izazivala je skokove i padove cijena nafte, ali cijene su u globalu rasle jer postaje jasno da Iran drži kartu u ovom moreuzu, a američki izlazak iz rata možda neće ponovo otvoriti ključni prolaz za tanker sa naftom.

Trgovci su krajem prošle sedmice postali zabrinuti jer Trump nije pružio strategiju izlaska iz rata s Iranom, i strahovali su da bi njegove prijetnje eskalacijom mogle dodatno narušiti snabdijevanje sirovom naftom.

Iran je, s druge strane, rekao da bi naplaćivao naknade za siguran prolaz kroz moreuz. Ovu naknadu će mnoge zaljevske zemlje vjerovatno odbiti platiti. Čak i djelomično otvoreni moreuz ostavio bi svijet bez između 4,4 i 8 miliona barela dnevno, prema Anthonyju Yuenu, globalnom energetskom strategu Citi banke.