Tuga, suze i bol: “Da se barem voz pokvario par kilometara dalje”

Tuga, suze i bol: “Da se barem voz pokvario par kilometara dalje”

Velika se tuga nadvila nad Slavonskim Brodom. Vijest o stravičnoj željezničkoj nesreći u kojoj su živote izgubili strojovođa putničkog voza Mario Gusak i njegov stariji prijatelj i kolega, kondukter Tadija Matković donijela je veliku žalost njihovim porodicama, ali i brojnim prijateljima, poznanicima te njihovoj željezničkoj porodici, jer kako kažu za Jutarnji njihovi prijatelji i kolege s posla iz Slavonskog Broda, oni su funkcionirali kao prava porodica.

– Mi smo mali kolektiv, već godinama zajedno radimo i kroz sve te godine između nas se razvilo pravo i iskreno prijateljstvo. Grozno se osjećamo, jer nismo izgubili kolege, nego prave, iskrene, istinske prijatelje. Njih dvojica bili su dobre duše naše male zajednice i već nam sada nedostaju – s velikom tugom u glasu rekao nam je jedan prijatelj i kolega poginulih željezničara. Obojica su bili i porodični ljudi. Iza Guska je ostala supruga i troje djece, dvojica odraslih sinova, maloljetna kćerka te dvoje unučadi, a iza Matkovića supruga, sin, kćerka i troje unučadi.

“Sjajan čovjek, veseljak, šaljivdžija…”

– Tadija je uskoro trebao i u penziju. Nedavno je napunio 60 godina, a i Mario bi vrlo skoro ispunio uslove za penziju s obzirom na beneficirani radni staž – kazao je drugi željezničar. 

Tuga i bol u porodicama je ogromna.

– Još uvijek nam je teško povjerovati da se to dogodilo, da je to istina… Mario je bio sjajan čovjek, suprug, otac, djed. Nikada se oko njega nisu vezali nikakvi problemi, baš je bio pravi porodični čovjek i predani radnik, kojeg su i kolege uvijek hvalile kao savjesnog i pouzdanog – rekla je za Jutarnji rodica poginulog Guska, koja poznaje i Matkovića.

– Isto sjajan čovjek, veseljak, šaljivdžija… Stvarno se o obojici može govoriti samo sve najbolje – istaknula je s tugom u glasu.

Bili spremni pomoći mlađim kolegama

Porodice također čekaju informacije o tome što se dogodilo, kako je do nesreće došlo, iako im je to u drugom planu, jer Marija i Tadiju ništa ne može vratiti. Njihove kolege također potvrđuju da su obojica bili izuzetni ljudi.

– Uvijek su bili spremni pomoći mlađim kolegama. Tadija je bio pravi veseljak, šaljivdžija, uvijek s nekim vicem u džepu, koji je znao izvući i ispričati, nasmijati nas – priča jedan kolega poginulog dvojca. Jedan drugi željezničar kazao je i kako je ovo očito bio i splet nesretnih okolnosti.

– Taj voz vozi na relaciji Vinkovci – Novska i stanica u Rajiću je predzadnja na toj relaciji. Da se teretni vlak koji je bio u kvaru, pokvario na stanici nakon Novske u smjeru Zagreba, ne bi bilo ni ove nesreće. No, na žalost, sada pričamo o tragediji.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE