U Irskoj započelo iskopavanje masovne grobnice u kojoj je sahranjeno skoro 800 novorođenčadi

Stoljeće nakon što su irske časne sestre počele sahranjivati stotine novorođenčadi u onome što će postati masovna i neobilježena grobnica, arheolozi i drugi stručnjaci će danas započeti iskopavanja na lokaciji u Tuamu, u okrugu Galway.

Mehanički bager će od danas iskopavati zemlju na lokaciji od 5.000 kvadratnih metara na mjestu gdje se vjeruje da je red Bon Secours sahranio 796 beba koje su preminule u domu za majku i bebu Svete Marije između 1925. i 1961. godine.

Operacija, za koju se očekuje da će trajati dvije godine, označava novu fazu u suočavanju Irske sa zlostavljanjem i zanemarivanjem djece u vjerskim i državnim institucijama, posebno one koja nose stigmu rođenja van braka.

U bolnici St. Mary’s u Tuamu, takozvanom domu za majke i bebe gdje su mlade žene bile porađane, neke bebe su sahranjene u napuštenoj podzemnoj septičkoj jami.

Njihov tretman nazvan je mrljom na savjesti nacije.

Nije bilo zapisa o sahranama, a smrtni slučajevi su ignorisani sve do prije deset godina kada je Catherine Corless, lokalna historičarka, otkrila smrtovnice za 796 beba.

To je dovelo do sudske komisije, izvinjenja države i obećanja da će se izvršiti iskopavanja na tom mjestu.

Tim od 18 članova, koji uključuje arheologe, antropologe i druge forenzičke stručnjake iz Irske, Velike Britanije, Australije, Kolumbije, Španije i SAD-a, predvodi Daniel MacSweeney, bivši izaslanik Međunarodnog komiteta Crvenog križa.

Cilj operacije je prikupljanje svih ljudskih posmrtnih ostataka, pokušaj njihove identifikacije, vraćanje porodicama i dostojanstveno sahranjivanje.

Veličina i lokacija lokaliteta, filtracija vode i miješanje posmrtnih ostataka, plus blizina drugih ostataka iz perioda gladi i sirotišta u 19. vijeku, učinili su operaciju izuzetno složenom.

Časne sestre Bon Secours vodile su svoju instituciju uz odobrenje irske države, koja je zanemarivala mizoginiju i visoke stope smrtnosti dojenčadi.

Dom Tuam zatvoren je 1961. godine i srušen; na tom mjestu je izgrađeno stambeno naselje.

Godine 1975. dva dječaka, tražeći jabuke, naišla su na ljudske kosti u napuštenoj septičkoj jami.

Vlasti nisu poduzele nikakve mjere sve dok Corless, bivši sekretar tekstilne fabrike, zainteresovan za lokalnu historiju, nije objavio istraživanje koje su 2014. godine preuzeli lokalni, a zatim i nacionalni i međunarodni mediji.