U paradžematima kod Maglaja i Zavidovića: Ne želimo biti dio Islamske zajednice, ali nismo ćafiri! (FOTO-VIDEO)

U paradžematima kod Maglaja i Zavidovića: Ne želimo biti dio Islamske zajednice, ali nismo ćafiri!  (FOTO-VIDEO)

Mekteb u selu Kuljani kod Zavidovića: Svakog petka u njemu džuma-namaz predvodi Bjelić | Džafić: Nema problema

U Ošvama za medije jedino govori Izet Hadzic | Zastava u selu

Islamska zajednica u BiH prošle je godine obavezala glavne imame svih muftijstava da razgovaraju s organizatorima i predvodnicima paradžemata te ih posavjetuju da je njihovo djelovanje štetno za islam i muslimane u BiH. Od tada, obavljen je proces integracije predstavnika ovih paradžemata u Islamsku zajednicu.

Pogled društva

No, 22 paradžemata, odnosno njihovi predstavnici odbili su se priključiti Islamskoj zajednici u BiH. Među njima su i paradžemati u Ošvama kod Maglaja i Kuljanima kod Zavidovića, koje su reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili ove sedmice.

Prije ulaza u Maglaj, na skretanju odvaja se put za selo Ošve. U nadi da ćemo tamo sresti Izeta Hadžića, poznatog po svojim medijskim istupima, zaputili smo se makadamskim putem kroz šumu.

Pred zatvorenim mesdžidom crna zastava s natpisom na arapskom jeziku. Izeta nema. U kući udaljenoj stotinjak metara od njegove, primjećujemo trojicu muškaraca. Upućujemo se prema njima.

– Izet nije u kući, dijete mu je bolesno, otišao je u bolnicu – daju nam informacije.

Kada smo im objasnili zbog čega smo došli i pitali mogu li oni govoriti za medije, dobivamo jasan odgovor.

– Nema priče bez Izeta, možete ići – odgovaraju nam.

Jedan od njih govori na engleskom jeziku. Uputili smo se u selo Kuljani kod Zavidovića. Tamo, također, postoji paradžemat, koji vodi, kako saznajemo od Mustafe Džafića, predsjednika Mjesne zajednice Kuljani, Zijad Bjelić.

– Mi smo to na vrijeme zaustavili. Bilo je ovdje tih ljudi, vehabija, kako ih zovu, ali sada je jedan čovjek tu. Naš komšija Zijad. Zovite ga, pričajte s njim – govori nam Džafić.

Dodaje da svakog petka u ovom mektebu u njihovom selu klanjaju džumu te da ih dođe sa strane.

– Dolazila je policija, bilo je nekakvih akcija, vršili su pretrese. Za sada nismo imali nikakvih problema. Ne smetaju ni oni nama ni mi njima – pojašnjava Džafić.

Dok razgovaramo s njim, prilazi nam dječak i govori:

– Hoćete li da zovem svog babu?

– Ko je tvoj babo – pitamo ga.

– Zijad Bjelić – odgovara i ode prema kući.

Iz kuće izlazi Zijad. On je imam u Kuljanima. Srdačno se pozdravlja s nama i insistira da izjavu da u mektebu. Razgovor počinje bismillom. Pitamo ga je li on ekstremista, kako nazivaju vehabije.

– Mi ćemo se uvijek protiviti zapadnjačkim nametima, da se više cijene životinje nego ljudi. Uvijek ćemo se protiviti tome da kažu da je normalno da dva muškarca budu zajedno. To nije ekstremno, a ekstremno je da čovjeka koji ima bradu prozivaju da je terorista. Po čemu sam ja to opasan? Što govorim ono što je normalno? Ja sam problem što govorim da nije normalno da opće dva muškaraca – počinje Bjelić.

Na naše pitanje zašto su se odbili pridružiti Islamskoj zajednici BiH, odgovara:

– Razgovarao sam s muftijom zeničkim. Iznio sam mu naše stavove. Oni su kazali da su naši stavovi pogrešni, a da su njihovi ispravni. Mi smo Allahovi robovi, a ne ljudski. I mi smo islamska zajednica, a ne ćafirska zajednica. Neko nas voli, neko ne voli. Nismo robovi ljudski, nego Allahovi, i na kraju se svi njemu vraćamo.

Bjelić: Neko nas voli, neko ne voli

Normalan život

Kaže da nije opasan ni po ovaj narod ni po zemlju te da živi normalan život. Ističe da svaki petak predvodi džumu u svom džematu, jer na to ima pravo.

– Oni žele da mi pričamo ono što nam oni kažu da možemo. Onda sam ja papagaj, onda ja ne govorim ono što piše u Kur’anu i sunnetu. Pozivam ih svakog petka da dođu i neka vide i snime šta govorimo. Ako tu ima nešto loše, neka rade onda šta hoće – kaže Bjelić.

Razišli smo se s njegovim riječima: „Neka vam dragi Allah da svako dobro, radite svoj posao časno i pošteno i nemojte montirati.“

Nemam ni petardu u kući

Bjelića smo upitali ima li arsenal oružja u kući.

– Odakle mi!? Da imam, davno bi me osudili. Kad imaš petardu, ljudi te osude, a kamoli da imam oružje. A i što će mi oružje? U miru nema potrebe, od koga da se branim. Nema potrebe za tim – kaže Bjelić.

 Avaz.ba
Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE