U Sarajevo najviše doseljavaju građani iz tri kantona, ali je sve manje radne snage

Vlada Kantona Sarajevo je izradila nacrt strategije demografskog razvoja od 2022. do 2031. godine. Nakon jednomjesečnih javnih konsultacija bit će utvrđen konačni prijedlog ove strategije.

Kantonalna ministrica za socijalnu politiku Ivana Prvulović (NiP) tvrdi da je ovo prvi ovakav dokument u Bosni i Hercegovini. Kao cilj je istakla to da se osigura demografska održivost Kantona Sarajevo. Šta sadrži ova strategija?

Napomenuto je da je ovaj kanton, s površinom od 1.277 kilometara kvadratnih, treći najmanji kanton, na osnovu čega je zaključeno da postoji određeni deficit za naseljavanje.

“O tome govori i relativno velika prosječna gustina naseljenosti od 324 stanovnika po kilometru kvadratnom (prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013.), koja je 4,7 puta veća od državnog prosjeka”, ukazano je.

Broj stanovnika

Procjena je da je ovaj kanton prošle godine imao 419.543 stanovnika, 2013. je imao 413.034 stanovnika, dok je prema pretposljednjem popisu, 1991., imao 492.710 stanovnika. Naglašeno je da se do sredine 2022., u odnosu na sredinu 2020., tokom pandemije koronavirusa u Kantonu Sarajevo desilo smanjenje broja stanovnika za 0,5 posto, a da je to smanjenje u cijelom entitetu iznosilo 1,3 posto.

Broj stanovnika je od 2013. povećan za 6.884, tj. godišnja stopa povećanja broja stanovnika iznosila je 0,2 posto. Konstatovano je da su tome najviše doprinijeli povoljni demografski trendovi, prvenstveno veći broj doseljenih od broja odseljenih u unutrašnjim migracijama.

Kada je u pitanju spolna struktura stanovništva, 2013. bilo je 52,8 posto ženskog stanovništva i 47,2 posto muškog, dok je procjena da je ovaj udio 2021. neznatno promijenjen.

“Zbog visokog mortaliteta, uzrokovanog visokom ostarjelošću stanovništva, kretanje nataliteta nije uzrokovalo povećanje broja stanovnika prirodnim putem, već isključivo imigracijom, tj. doseljavanjem. Prvenstveno se doseljava mlađe stanovništvo (od 20 do 40 godina) koje je u 2021. činilo 48,8 posto doseljenika. Ovom imigracijom se značajno podmlađuje stanovništvo”, dodaje se.

Migracije

Ukazano je da su glavni razlozi za doseljavanje zaposlenje, školovanje i sklapanje braka, a da su glavni razlozi za odseljavanje zaposlenje i sklapanje braka.

Kada su u pitanju migracije među kantonima, najviše se u Kanton Sarajevo doseljava iz Zeničko-dobojskog kantona, Tuzlanskog kantona i Srednjobosanskog kantona. Broj doseljenih od 2013. do 2021. je bio najveći u sljedećim općinama:

• Novi Grad 21.820;
• Ilidža 14.322;
• Novo Sarajevo 13.596;
• Centar 10.603.

Prethodno navedene općine su one u kojima je najviše stambene izgradnje. Najviše iz Kantona Sarajevo se odseljava u Zeničko-dobojski kanton, Srednjobosanski kanton i Tuzlanski kanton. Broj iseljenih od 2013. do 2021. je bio najveći u sljedećim općinama:

• Novi Grad 18.100;
• Centar 12.003;
• Ilidža 10.029;
• Novo Sarajevo 14.827.

Kada je u pitanju odseljavanje u inostranstvo, najviše iz Kantona Sarajevo se odseljava u Njemačku, Srbiju, Hrvatsku i Austriju.

Demografski problemi

Ocjena je da Kanton Sarajevo duže od 30 godina nije ni blizu natalitetno potentan, kao što je to bio ranije, te je ukazano na neke od razloga za to.

“Usporena je dinamika ekonomskog razvoja, desila se emancipacija ženskog stanovništva u slabije razvijenim područjima, smanjenja broja rođene djece po jednoj ženi u fertilnom periodu i sl. Navedeno, međutim, nije usporilo, niti zaustavilo preseljavanje stanovništva na liniji selo-grad unutar kantona”, obrazloženo je.

Osim toga, primijećeno je da se desilo usporeno, pogoršano kretanje stanovništva, pogoršanje vitalnih demografskih struktura te pojava prostornog prerazmještaja stanovništva (iseljavanje iz ruralnih područja) za koji je navedeno da je uzrokovan savremenim društveno-ekonomskim procesima (industrijalizacija, napuštanje poljoprivrede kao djelatnosti i izvora prihoda te urbanizacija).

Izdvojene su općine koje su imale demografski rast, a to su Hadžići (pet posto), Ilidža (14,7 posto) i Vogošća (18,7 posto). Trnovo je najrjeđe naseljena općina u cijeloj državi, a među najgušće naseljenim općinama su:

• Novo Sarajevo sa 6.500 stanovnika po kilometru kvadratnom;
• Novi Grad i Centar s više od 1.000 stanovnika po kilometru kvadratnom;
• Stari Grad s više od 700 stanovnika po kilometru kvadratnom;
• Ilidža s više od 400 stanovnika po kilometru kvadratnom.

Tvrdi se da je Kanton Sarajevo daleko najurbanizovaniji kanton – 86 posto stanovništva živi u naseljenim mjestima koja se mogu okarakterisati kao gradska ili urbana.

Najveći natalitet je bio od 1982. do 1988. kada se godišnje rađalo više od 7.000 djece, a 1983. je rođeno više od 8.000 djece. Najmanji natalitet je bio od 2001. do 2004. kada se godišnje rađalo 3.860 djece, a nisu izostali ni podaci o smrtnosti.

“Sve do 1984. umiralo je manje od 3.000 stanovnika godišnje, a od 1988. do 1991. između 3.000 i 3.400. Razlozi pogoršanja prirodnog kretanja stanovništva proizlaze iz rasta mortaliteta i smanjenja nataliteta. Od 2001., kada se godišnji prirodni prirast smanjuje ispod 500, pa sve do 2022. ukupni prirodni prirast je iznosio 4.695 (u dvije godine pandemije umrlo je 11.495 osoba). Od 2019., kada je prirodno kretanje stanovništva postalo negativno, prirodnim putem izgubljena su 3.282 stanovnika, što je, poređenja radi, kompletno stanovništvo naselja Kobilja Glava”, ukazano je.

Stopa nataliteta je od 2013. do 2021. niža za 1,3 posto. Prosječna starost preminulih je 2013. iznosila 72 godine, dok je prošle godine iznosila 74 godine.

Starenje stanovništva

Napomenuto je da je stanovništvo veoma intenzivno zahvaćeno procesom starenja te da ekonomsko-socijalna struktura stanovništva nije svojstvena visokom stepenu ekonomskog i društvenog razvoja. Zaključeno je da je to jedna od ključnih razlika ove faze u Kantonu Sarajevo i razvijenim državama. Istaknuto je zašto je to tako:

• Promijenjena funkcija porodice i djece u društvu;
• Rast stope zaposlenosti žena, njihovog obrazovnog nivoa i njihove veće aspiracije u pogledu radne karijere;
• Rast individualizma i racionalnosti;
• Promijenjena socijalna klima u odnosu na djecu;
• Želja za rastom ličnog standarda i niz drugih sociopsiholoških faktora.

Prema popisu stanovništva iz 2013., udio starog stanovništva (60 godina i stariji) u ukupnom broju stanovnika iznosio je 20,5 posto, a procjena je da je 2021. iznosio 24,3 posto. Starosna struktura stanovništva je sljedeća:

• U posljednjoj popisnoj godini, bilo je 89.648 osoba od nula do 19 godina, 239.052 osobe od 20 do 59 godina, 84.893 osobe od 60 i više godina;
• Prema procjeni za 2021., bilo je 86.177 osoba od nula do 19 godina, 231.664 osobe od 20 do 59 godina, 102.077 osoba od 60 i više godina.

“Možemo argumentovano tvrditi da se u posljednjih 50 godina desilo značajno pogoršanje dobno-spolne strukture stanovništva te da se ona sve više nameće kao destabilizacijski faktor u ukupnom razvoju stanovništva, posebno prirodne dinamike. Dominantan dugoročan proces u Kantonu Sarajevo je demografsko starenje”, upozoreno je.

Napomenuto je da je ovaj kanton 1961. karakterisala izrazita mladost (jednako i više od 35 posto mladog stanovništva te jednako i manje od osam posto starog stanovništva), a već od 1991. stanovništvo je bilo na pragu starosti (manje od 30 posto mladog i više od 10 posto starog stanovništva.

Između ostalih, starenje stanovništva ima ekonomske posljedice koje se ogledaju u smanjenju radne snage, dok je starija radna snaga, kako je navedeno, teže prilagodljiva tehničkom napretku, ima nižu produktivnost i nije dovoljno poduzetna.

“Demografske promjene već osjetno umanjuju potencijal rasta i stvaraju neodrživo visoke javne troškove. Stoga je nužno tražiti rješenja za obnovu biodinamične snage. Razvijena područja ublažavaju ove poteškoće uglavnom imigracijom radne snage iz slabije razvijenih područja”, dodaje se.

Ukazano je da je demografsko starenje nedvojbeno nepovoljan proces koji utječe na ukupno kretanje stanovništva, društvene prilike i ekonomski razvoj Kantona Sarajevo. Upozoreno je da će se to višestruko negativno odraziti na cijelo društvo. Očekuje se da će stalno smanjenje broja radnosposobnih i starenje radnosposobnih, uz iseljavanje radnosposobnih, uskoro uzrokovati nedostatak radne snage.

Obrazovanje

Shodno posljednjem popisu stanovništva, stopa pismenosti u Kantonu Sarajevo je bila iznad entitetskog prosjeka (98,3 posto u odnosu na 97,4 posto).

“Bilo je 6.306 nepismenih stanovnika, što je udio od 1,7 posto među osobama od 10 i više godina, dok je za FBiH ovaj udio bio 2,6 posto. Nepismenost među ženskim stanovništvom bila je 2,8 posto, a među muškim stanovništvom 0,4 posto. Od ukupnog broja nepismenih, 88,1 posto bile su žene, a 11,9 posto muškarci. Prema starosti, najveća nepismenost bila je među osobama sa 65 i više godina – 73,6 posto od ukupnog broja nepismenih”, ukazano je.

Najviše je onih koji su imali završenu srednju školi – 189.313 ili 54 posto, dok je bilo 23,3 posto onih koji su visokoobrazovani. To znači da 33,3 posto visokoobrazovanog stanovništva ili svaki treći visokoobrazovani građanin FBiH živi u Kantonu Sarajevo. Obrazložena je i struktura stanovništva po stepenu obrazovanja u svakoj od općina.

“Na općinskom nivou obrazovnu strukturu povoljniju od prosjeka kantona imale su općine Novo Sarajevo, Centar, Stari Grad, a nepovoljniju Ilidža, Vogošća, Hadžiči, Ilijaš i Trnovo. Ne iznenađuje činjenica da Kanton Sarajevo, a posebno općine Centar i Novo Sarajevo imaju najbolju obrazovnu strukturu s obzirom na to da imaju najdužu tradiciju visokih škola i fakulteta”, objašnjeno je.

Konstatovano je da Kanton Sarajevo ima jednu od najboljih populacionih politika u Bosni i Hercegovini, a to je zaključeno na osnovu visine novčane podrške za djecu, subvencije u predškolskom odgoju, subvencije u osnovnim i srednjim školama, stipendije učenicima i studentima.

Šta se očekuje

Ipak, izgledan je nastavak nepovoljnih demografskih trendova, što znači nastavak starenja stanovništva i prirodnu depopulaciju. Zbog toga je potrebno raditi, kako je zaključeno, na:

• Povećanju nataliteta kako bi se podmlađivalo stanovništvo;
• Povećati stopu zaposlenosti mladih, tj. osoba starosti od 20 do 39 godina;
• Zaustaviti iseljavanje mladih i uspostaviti niz imigracionih mjera.

Predloženo je da se unutrašnja migracija treba zasnivati na naseljavanju ka Hadžićima, Ilijašu i Trnovu.

Strategiju demografskog razvoja sačinili su profesori Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (PMF UNSA) Haris Gekić, Aida Bidžan-Gekić i Boris Avdić, Adnan Fehratbegović, Mia Karamehić-Abazović koja je trenutno NiP-ova državna parlamentarka, Smaragda Lučkin iz Ministarstva za socijalnu politiku Kantona Sarajevo i Emina Kašmo iz Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo.

Klix.ba