Uvodi se velika promjena o neradnoj nedjelji: Neće više biti toliko “neradna”

Njemačka vlada kancelara Friedricha Merza razmatra ublažavanje pravila o radu nedjeljom kako bi podstakla potrošnju i pomogla ekonomiji koja već godinama stagnira, piše Wall Street Journal. Međutim, plan šireg otvaranja trgovina suočava se s ustavnom zaštitom nedjelje kao dana odmora, protivljenjem sindikata i složenim nadležnostima saveznih zemalja.

Ustavna zaštita nedjelje u Njemačkoj datira još iz 1919. godine, dok zakon iz 1956. nedjelju određuje kao dan odmora i „duhovnog uzdizanja“. Takav status predstavlja jednu od najvećih prepreka radikalnijoj reformi, jer bi njegovo mijenjanje vjerovatno zahtijevalo izmjenu ustavnog okvira, a ne samo donošenje novih zakonskih propisa.

Raspravu je ponovo pokrenuo nacrt njemačkog Ministarstva rada od 1. jula 2026. godine. Njime je predviđeno da pekare i slastičarne od 1. januara 2027. nedjeljom mogu raditi do osam sati, dok bi bibliotekama bilo omogućeno da rade do šest sati.

Trgovci traže više

Trgovinski savez Njemačke (HDE) smatra da predložene izmjene nisu dovoljne. Njegov glavni direktor Stefan Genth izjavio je za Bild da se savez zalaže za otvaranje trgovina kako bi gradski centri ostali „atraktivni i živi“. Njihov cilj je omogućavanje između deset i 12 radnih nedjelja godišnje na području cijele države.

Nils Busch-Petersen, direktor Trgovinskog saveza Berlin-Brandenburg, otišao je korak dalje i poručio da bi odluku o radu nedjeljom trebalo prepustiti trgovcima i kupcima.

Ukazao je na to da osoba koja nedjeljom proda košulju u Njemačkoj tehnički krši zakon, ocijenivši takvo pravilo „potpunom glupošću“ u vremenu internetske trgovine.

Podijeljeni ekonomisti

Ekonomisti nemaju jedinstven stav o mogućim koristima liberalizacije. Kai Hudetz iz Instituta za istraživanje trgovine (IFH) ističe da je nedjelja već najuspješniji dan u sedmici za većinu internetskih trgovina, što pokazuje da bi i fizičke prodavnice mogle iskoristiti sličan potrošački potencijal.

Institut IFO zaključio je u svojoj analizi da ne postoji čvrsta ekonomska osnova za ograničavanje radnog vremena. Prema njegovoj procjeni, liberalizacija bi mogla pozitivno utjecati na ekonomiju. Institut predlaže potpuno ukidanje ograničenja tokom radnih dana, dok bi odluke o radu nedjeljom trebalo prepustiti jedinicama lokalne samouprave.

Profesor Michael Oberfichtner, koji istražuje tržište rada, upozorava, međutim, da bi trgovine u ruralnim područjima mogle imati poteškoća u pronalasku dovoljno radnika za nedjeljne smjene. Otvaranje trgovina još jednog dana vlasnicima bi istovremeno donijelo dodatne troškove rada i energije.

Gubici u trgovini

Prema procjenama iz trgovinskog sektora, fizičke trgovine godišnje izgube približno 2,5 milijardi eura prometa u korist internetskih platformi. Procjenjuje se da je zbog takvih promjena već ugašeno oko 40.000 radnih mjesta u ovoj branši.

Zagovornici liberalizacije smatraju da bi omogućavanje rada nedjeljom moglo pomoći trgovinama da vrate dio kupaca i prometa, posebno u gradskim centrima koji se suočavaju sa sve većim brojem zatvorenih poslovnih prostora.

Protivnici, s druge strane, upozoravaju da dodatni radni dan ne mora nužno povećati ukupnu potrošnju. Kupci bi, prema njihovom mišljenju, isti iznos novca samo rasporedili na sedam umjesto na šest dana, dok bi troškovi poslovanja porasli.

Sindikat protiv reforme

Sindikat Ver.di odlučno odbacuje liberalizaciju. Silke Zimmer, članica uprave sindikata zadužena za trgovinu, poručila je da je slobodna nedjelja za zaposlene u maloprodaji jedini predvidljiv slobodan dan u sedmici koji mogu provesti s porodicom i prijateljima ili posvetiti volontiranju.

„Tako mora i ostati“, poručila je Zimmer.

Ver.di je najavio da će, ako bude potrebno, pravo na slobodnu nedjelju braniti pred Saveznim ustavnim sudom. Protiv šireg otvaranja trgovina tradicionalno se izjašnjavaju i crkvene organizacije, koje nedjelju smatraju danom odmora i zajedničkog porodičnog života.

Složene nadležnosti

Provođenje šire liberalizacije, čak i kada bi za nju postojala dovoljna politička volja, suočilo bi se sa složenim uređenjem njemačke države.

Njemačka je federacija u kojoj je regulisanje radnog vremena trgovina od 2006. godine isključivo u nadležnosti saveznih zemalja. Svaka od 16 saveznih zemalja ima vlastiti zakon o otvaranju prodavnica, kao i različita ograničenja broja radnih nedjelja tokom godine.

Rad nedjeljom uglavnom mora biti povezan s „posebnim povodom“, poput održavanja sajma, festivala ili gradske proslave. Zbog toga savezna vlada ne može jednostrano uvesti opće nedjeljno radno vrijeme za trgovine u cijeloj zemlji.

Potrebna saglasnost

Savezna vlada može mijenjati opći okvir i uvoditi sektorske izuzetke, poput najavljenih pravila za pekare, slastičarne i biblioteke. Stvarno šire otvaranje trgovina zahtijevalo bi, međutim, usklađeno djelovanje vlada i parlamenata svih 16 saveznih zemalja.

Neke od njih, među kojima je Bavarska, tradicionalno zadržavaju stroža pravila o radu nedjeljom. Zbog toga bi čak i djelimična liberalizacija vjerovatno dovela do različitih rješenja u pojedinim dijelovima Njemačke.

Dodatnu prepreku predstavljaju njemački sudovi, koji postojeće izuzetke uglavnom tumače veoma restriktivno. Kada lokalna uprava odobri radnu nedjelju bez dovoljno konkretnog povoda, sudovi takve odluke često poništavaju nakon tužbi sindikata Ver.di ili crkvenih udruženja.

Pravna nesigurnost

Takva sudska praksa trgovcima stvara pravnu nesigurnost čak i unutar postojećeg, ograničenog sistema. Prodavnice nerijetko do posljednjeg trenutka ne znaju hoće li im biti dopušteno da rade tokom najavljene nedjelje.

Zbog toga se kao realniji scenarij ne spominje jedna velika reforma, nego niz postepenih i međusobno različitih izmjena na nivou saveznih zemalja.

Pojedine zemlje, poput Bavarske i Hessena, već pripremaju vlastite zakonske izmjene kojima bi omogućile nedjeljni rad potpuno automatizovanih trgovina bez zaposlenog osoblja. Na saveznom nivou promjene bi za sada ostale ograničene na uske sektorske izuzetke najavljene za 2027. godinu.

Trgovine bez radnika

Automatizovane prodavnice mogle bi postati prvi ozbiljniji izuzetak od tradicionalne zabrane rada nedjeljom. Budući da u njima nema zaposlenih koji bi morali raditi tog dana, njihovo otvaranje lakše je opravdati u odnosu na klasične trgovine.

Ipak, postepen i fragmentiran pristup znači da je sveobuhvatna liberalizacija rada nedjeljom i dalje politički i pravno udaljena mogućnost, čak i ako pritisak trgovinskog sektora nastavi rasti.

Za potrošače bi promjene, gdje god budu uvedene, značile veću fleksibilnost prilikom kupovine. Za zaposlene u maloprodaji posljedice bi bile znatno složenije.

Rizici za radnike

Nedjeljni rad mogao bi otvoriti nova radna mjesta i omogućiti dodatne smjene onima koji ih žele. Istovremeno bi mogao dovesti do gubitka zajedničkog i unaprijed zagarantovanog neradnog dana.

Postoji i opasnost da rad nedjeljom, iako bi u početku bio predstavljen kao dobrovoljan, s vremenom postane prešutna obaveza zaposlenih. Upravo na to upozoravaju Ver.di i crkvene organizacije.

Prema njihovom stavu, ključno pitanje nije želi li neko nedjeljom kupovati, nego mogu li zaposleni biti zaštićeni od pritiska da tog dana moraju raditi kako bi mu kupovinu omogućili.