AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Ja mislim da je tamo u Sarajevskom kantonu došla na naplatu i Jahorina i Bjelašnica, ma nema šta nisu nudili da ljudi dođu na skijanje, cijela Evropa u izolaciji, a u Bosni ko da ništa nije, kaže Predrag Vidović

Šta je to na granicama Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, kažu da carina pretresa svaki auto, dugo se čeka i prolazi sporije nego ikada? Ekipa Jutarnjeg lista provjerila je situaciju na prijelazu Kemensko, koje većina Splićana pamti po zimskim odlascima na Kupres, pa se u ovo doba cirkuliralo tamo-amo najčešće na jedan dan.

Današnji propisi kombinacija su restrikcija vezanih uz koronavirus i novih carinskih mjera koje nalažu da se u Hrvatsku može unijeti samo toliko komercijalne robe da pokriva osobne potrebe. A koliko je tu nejasnoća, vidjelo se i po vozilima koja su se okretala na granici pa hitala natrag u BiH.

– Pa šta je bilo s ovim čovjekom? – znatiželjni smo, a carinici nemaju dozvolu za razgovor s novinarima, kako to već obično biva, kao da će nam otkriti tajnu borbenih aviona. Ipak, u pola glasa nam govore što je razlog da se ljutiti putnik okrenuo.

– Imao je nedozvoljenu količinu pašteta – sliježe službenik ramenima pa, vidjevši upitnike na našim licima, pojasni:

– Ne smije toliko prenijet, šta ćemo, tako je.

– Jeste mu oduzeli?

– Nismo, jer čovjek je pošteno prijavio pa ima pravo odnijeti natrag. Kad ljudi prijave, nema sankcija.

Uto stiže vozač s hrvatskim registracijskim oznakama. Pitaju ga šta ima za prijaviti, a on odgovara:

– Jedan mali kozji sir, malo mlika za dijete, i to je to.

Svejedno mu kažu da stane sa strane pa zaviruju u vrećicu, otvaraju mu prtljažnik i kratko ga zadržavaju.

– Ooo, itekako su rigorozni u zadnje vrijeme, ali korektni su kad vide da nosiš stvarno za svoje potrebe. Ja ovde prolazim granicu svaki ponedjeljak i petak jer radim tu u Livnu, inače sam u Trogiru. Ondje mi je žena zaposlena, a djeca idu u školu i vrtić – govori za Jutarnji list Ivan Krezo. Kaže da je na granici puno manje vozila nego što je bilo uobičajeno za ovo doba godine. Jasno mu je da je to zbog epidemije.

– Kakva je situacija s koronavirusom u Livnu?

– Dobra zasad.

– Morate li imati test?

– Ne moram, ja spadam u posebnu kategoriju. Kad bi svaki put radio PCR test, gdje bi završio.

Zato je Saša Milović morao obaviti sve po propisu.

– Sve sam, ono, usta, grlo, nos – slikovit je.

Kaže da je bio petnaest dana u Sarajevu i kao da otamo bježi glavom bez obzira. Toliko mu se žuri amo da se pri dolasku na hrvatsku stranu prestrojio u suprotan smjer, što nas je nasmijalo.

– Ma vidio sam da je spuštena rampa pa reko je l’ ovuda – smije se. Vozi i suputnicu na stražnjem sjedalu, a ona je pod maskom.

– Ja imam test, a ona nema pa ide u samoizolaciju sad kad dođemo kući.

– A ona vam je supruga?

– Ma kakvi, ona mi je susjeda, previše je mlada za mene – dobro je raspložen jer prošao je i carinsku kontrolu bez problema. Pod dojmom je epidemije. Veli da je u Sarajevu petnaest dana, a sad je sve zatvoreno, ima puno mrtvih… Inače je, kaže, Bosanac, ali živi na Hvaru.

Testovi po stotinjak maraka

– Koliko košta test?

– Sto maraka, sto dvajs, sto četrs, kako di, puno je to za mene. Al šta da se radi kad se mora…

Dakle, tri su načina da se iz susjedne države dođe u Hrvatsku. Jedan je s testovima, a drugi je ako ste ondje boravili samo dvanaest sati ali po posebnim razlozima. Ti posebni, odnosno neodgodivi razlozi su malo nejasni, a odobrenje je procjena policije. Nekada se ide na pogreb, nekada u posjet svojoj imovini… Uglavnom, takvi putnici moraju pokazati i pisani trag, u kakav spada, primjerice, liječnička potvrda i potvrda s fakulteta za studente.

Isto je i u obrnutom slučaju, kada se ulazi u Hrvatsku. Tako je Predrag Vidović dospio na Kamensko jer mu, kaže, trebaju šoldi iz banke u Trilju. Sezonac je u turizmu, radi u Šibeniku, inače je iz Livna, a, kako kaže, ne nada se ove godine nekoj “berbi” jer ni lani nije bilo dobro.

– Evo su me pustili da malo para podignem. Vratiću se odma. Šta da radimo, tako je. Nedostaje mi Dalmacija, za nas je Split centar svita.

Pitamo ga kakva je situaciju s koronavirusom u Hercegovini.

– S obzirom na to kako je u Sarajevu, u Livnu je po vijestima dobro. Prvog trećeg bilo ih je trideset i jedan oboljeli, a sada ih ima šezdeset i devet, evo danas javljaju. Ali kažu da su to uglavnom obiteljski slučajevi i da drže pod kontrolom. Znate, ja mislim da je tamo u Sarajevskom kantonu došla na naplatu i Jahorina i Bjelašnica, ma nema šta nisu nudili da ljudi dođu na skijanje, cijela Evropa u izolaciji, a u Bosni ko da ništa nije. Ne može to tako. I Milanović im je ono dobro bio rekao kad je ironizirao da je samo u Bosni sve u redu i nema ničega. A oni se bili naljutili jako, naročito Bošnjaci. A ja mislim da je baš dobro rekao, jer vidite sad šta se dešava.

Priznaje Predrag da ima dosta kontradiktornih mjera, ne znaju baš ljudi najbolje šta se smije, a šta ne smije. Ali, šta se tiče carine, on ne nosi ništa pa nema ni problem.

Jozo Papić dolazi autom zagrebačkih registracijskih oznaka. Kaže da stiže iz Tomislavgrada i miran je tri mjeseca što se tiče prelaska granice, a i osobno. On je, naime, prebolio koronavirus i sada mu antigenski test vrijedi 90 dana. Kaže da je situacija u Hercegovini dobra, rade kafići, sve normalno. Samo mu nije jasno zašto se mjere u cijeloj Bosni i Hercegovini ne ujednače.

– Ako trebaju zatvarat, neka zatvaraju sve, a ne ovo. Čemu zatvaranje jednih kafića kad ljudi mogu otić u druge – konstatira Papić.

Ostatak reportaže Jutarnjeg lista pročitajte OVDJE.