Vehabović-Rudež: Ogroman je priliv ljudi u centre za mentalno zdravlje, šalju nam ih i ortopedi, fizijatri, neurolozi

Podijelite vijest

Pandemija COVID-19, rat u Ukrajini i strah od njegovog proširanje na BiH, situacija u državi, stalna poskupljenja, neizvjesnost oko toga – šta nas čeka na jesen, hoće li biti grijanja, da li ćemo moći prehraniti porodicu, opremiti djecu u školu…

Sve su to pitanja koja muče prosječnog građanina Bosne i Hercegovine i koja itekako utječu na njegovo mentalno zdravlje.

Ljudi najčešće osjećaju anksioznost

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je upozorila “kako je više od 150 miliona ljudi u Evropi živjelo s mentalnim problemima u 2021. godini”.

– U našoj zemlji ne postoje relevantni podaci, niti su se skoro radila ozbiljna istraživanja na koje bismo se mogli pozvati, ali je činjenica kako je posljednjih mjeseci ogroman priliv ljudi u centre za mentalno zdravlje različitih dobnih skupina – djece, tinejdžera, odraslih, ali rekla bih, da je nekako mladih najviše. Prije smo mi psiholozi u centrima osobu koja tek dođe naručivali u naredna dva ili tri dana na konsultacije, sada su, evo primjera radi, termini u Centru za mentalno zdravlje u Visokom, gdje ja radim, popunjeni do polovine septembra, a iz razgovora sa kolegama znam da ni u drugim sredinama nije bolje. Moram kazati da je priliv i kod psihijatra veliki – kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež.

Ranijih godina specijalisti porodične medicine su na preglede i razgovore kod psihijatra slali pacijente. Sada ih, kaže naša sagovornica, šalju i ortopeti, fizijatri, neurolozi…

– Velika je pojava tjelesnih simptoma koji su ljekarima medicinski nejasni, pa ih onda oni upućuju psiholozima ili psihijatrima, jer je problem očito psihološki – dodaje.

Naša sagovornica napominje “kako je mentalno zdravlje kod naših ljudi i ranije bilo upitno zbog svega što su pretrpjeli tokom agresije na zemlju od 1992. do 1995. godine, ali i poslije”.

– Stalna neizvjesnost i priče o ponovnom ratu, a potom i ne tako dobra ekonomska situacija, itekako su se odrazili na mentalno zdravlje ljudi, a onda su pandemija COVID-19 i rat u Ukrajini, to samo još više potakli. Oni koji nam dolaze u većini slučajeva kažu kako ne vide izlaz iz cjelokupne situacije. Ali, isto tako bih napomenula da naši građani, za razliku od Evropljana, koji se u posljednih 50 godina nisu suočavali sa ratom, imaju razvijene mehanizme prevladavanja takvih kriza, stresnih situacija, uglavnom kroz humor, pa nas sigurno rat u Ukrajini ne pogađa onako kao Evropljane. Nas ni COVID-19 ne pogađa kao Evropljane, jer mi živimo u uskom krugu, gdje se mozgom, jer smo vrlo inteligentni, uspijevamo snalaziti na različite načine kako bismo preživjeli – objašnjava Vehabović-Rudež.

Kaže “kako ljude najčešće na psihoterapiju dovodi anksioznost koja je najčešće praćena uplašenošću, nemirom, poteškoćama sa koncentracijom i spavanjem, izbjegavanjem ljudi ili situacija, preuveličavanje negativnih situacija, depersonalizacijom samoga sebe te iskrenim očekivanjem i vjerovanjem u najgore”.

– Mladi su posebno na udaru. Vrlo česte su bračne i adolescentske poteškoće, odnos roditelj-dijete i pritisak da se bude najbolji u školi i na radnom mjestu. Rekla bih kako je ovo drugo jako prisutno, što zbog neadekvatnog ponašanja poslodavca, ali i od velikih očekivanja, posebno mladih ljudi kada dođu na radno mjesto da će ih tamo neko tetošiti i kazati kako su jedva čekali da oni dođu. Sve to dovodi do anksioznosti, pucanja, gubitka kontrole, nezadovoljstva – naglašava.

Nezadovoljstvo životom i iskrivljene vrijednosti

No, osoba ne mora imati neki psihološki simptom kako bi joj bilo ugroženo mentalno zdravlje. Problem je, kako kaže Vehabović-Rudež, “i jedno opće nezadovoljstvo životom i iskrivljene vrijednosti”.

– Kad kažem iskrivljene vrijednosti mislim na to kako je danas puno efikasnije biti kriminalac nego pošten čovjek, a pomenula bi i načine kako se sada ostvaruju ljubavne veze. Naime, one su vrlo često interesne (zbog novca), a u dubini tu niko nije zadovoljan. Rezultat toga je devalvacija vrijednosti, a kada se malo odmaknete iz BiH i pogledate ponašanje Bosanaca i Hercegovaca vidjet ćete da se ono itekako razlikuje od ljudi koji žive u zemljama Evrope. Ne dođu svi na psihološke razgovore, jer nalaze svoje načine liječenja. Nažalost, puno je onih koji to rade putem droge i alkohola, ali i ulaska u vjeru, ali ne onog suštinskog ulaska i prihvatanja vjere te njenog prakticiranja onako kako ona nalaže, nego kao načina da se pomogne samome sebi i izađe iz tog začaranog kruga – pojašnjava Vehabović-Rudež.

Na pitanje, gdje tražiti izlaz, kako osoba sama sebi može pomoći, psihologinja odgovara, “da je najgore izgubiti nadu i predati se”.

– Važno je naći adekvatan put kako izaći iz svega. Svako, naravno uz pomoć stručne osobe, ako to ne može sam, treba naći taj put. Da li će to biti promjena okoline i ljudi koji vas okružuju, a koji vam ne odgovaraju, ulaganje u tjelesnu aktivnost ili hobi, pokretanje nekog malog biznisa…, važno je samo postići taj osjećaj kontrole nad sobom i onda će stvari krenuti u pozitivnom smjeru – poručila je Vehabović-Rudež.

Faktor.ba


Podijelite vijest