(VIDEO) Nekada se išlo redovno – sada je i kino luksuz? Evo šta kažu građani

Odlazak u kino mnogi pamte kao sastavni dio života, kada se na projekcije išlo skoro svaki drugi dan, a danas većina nas ostaje kući ispred TV ekrana.

Rasli smo uz dobre filmove, i domaće i holivudske kinematografije, posuđivali ih u videotekama – odlazili u kina. Danas se ta kultura vidno promijenila.

Inflacija i skuplje produkcije dovele su do toga da su i cijene projekcija novih filmova postale veće, što se odrazilo na visinu ulaznica koje više nisu dostupne kao nekada.

U kinima tvrde da odlazak na projekcije nije postao luksuz, dok sugrađani govore drugačije, tačnije da u kino odu, ali ne često kao nekada.

Posjetili smo Kvartovsko kino Grbavica, kojem je primarni cilj sačuvati tradiciju odlazaka u sale sa velikim ekranima i u jednoj intimnijoj atmosferi kulturu gledanja filmova približiti lokalnoj zajednici.

– Kada ih upoređujemo sa komercijalnim kinima, cijene su itekako pristupačnije, kazao nam je Luka Vlaho, voditelj Kvartovskog kina Grbavica, i dodao da su redovne cijene karata šest, a da za učenike, studente i penzionere karte koštaju pet maraka.

Od sagovornika smo saznali da se generalno u svijetu mijenjaju standardi i da se na projekcijama sve rjeđe mogu gledati komedije, drame ili romantični filmovi.

Sa druge strane, kvartovska kina, koja prioritet daju domaćim filmovima, mogla bi doprinijeti očuvanju kulture gledanja filmova, ali i očuvanju domaće kinematografije.

– Puno je veća posjećenost u ovom kinu na filmovima kao što su “Paviljon” i “Testament”, nego što je bilo na filmovima poput “F1”, “Jurassic Park”, “Superman” i slično, što nam pokazuje da ljudi cijene domaći film, pojasnio nam je sagovornik i zaključio da domaći film još može opstati i da je možda budućnost domaće kinematografije da teži zatvorenijoj vrsti distribucije kao što je pokazao “Testament”, da je to i moguće i isplativo.

Želja da se ova kultura sačuva i za mlađe generacije realizovat će se kroz kolektivne projekcije koje planiraju raditi za škole i vrtiće.

Da im je stalo imati pune sale, potvrdili su nam i iz Cineplexxa.

– Vjerujemo da odlazak u kino nije luksuz, već pristupačan oblik zabave, kazala nam je Emina Hodžić, voditeljica marketinga i prodaje i pojasnila da iz tog razloga imaju različite pogodnosti poput porodičnih paketa, dječijih dana, posebnih akcija i promocija.

Cilj je, kako kažu, da kino ostane mjesto gdje porodice mogu zajedno uživati bez velikog finansijskog opterećenja.

– Posjećenost je stabilna i u blagom porastu, posebno vikendom i u periodima većih filmskih naslova. Publika i dalje rado dolazi u kino, a najveći skok vidimo kod dugo očekivanih franšiza, animiranih filmova i domaćih hitova, kazala je Hodžić, navodeći kako je najzastupljenija mlađa publika od 15 do 35 godina.

Prema riječima naše sagovornice, zabilježen je i porast porodičnih dolazaka, posebno za animirane i porodične filmove.

– Vikendom imamo izrazito raznoliku publiku, od tinejdžera do roditelja s djecom i parova svih uzrasta, zaključila je voditeljica marketinga i prodaje.

Zaustavili smo i nekoliko prolaznika na sarajevskim ulicama te od njih saznali da im je odlazak u kino drag, ali da se sveo na jednom mjesečno ili rjeđe.

– Ne možeš više ni na “date” otići u kino a da partnera ne zaboli novčanik, jedan je od komentara.

– Idem u kino u skladu sa rasporedom i potrebama možda jednom mjesečno, kazala nam je Belma Kučukalić i dodala da odlazak u kino ne treba predstavljati luksuz.

Podsjeća da odlazak porodice, ako se ne uklopi u neke promocije i pakete, može koštati i do 100 maraka. Ne spominjući cijene, Lamija Tipura nam se požalila na repertoar i ponudu filmova.

– Povremeno idem u kino, međutim, ne toliko često zbog lošeg repertoara, rekla nam je Lamija i pojasnila kako joj se čini da je taj repertoar za neku mlađu raju, tako da joj to definitivno nije primamljivo.

Da mlađim generacijama kino nije dio izlazaka i druženja, kazala nam je Sara Planja.

– Najiskrenije, ne idem baš često u kino, mislim da je naša generacija to malo zapostavila, imamo druge načine na koje se družimo i provodimo vrijeme, priznala nam je Sara, ali i izrazila želju da sa drugarima, ipak, nađe vremena, pa da im i druženja u kinu postanu način provođenja slobodnog vremena.

Od sugrađana smo saznali da im odlazak u kino, ako planiraju ići porodično, predstavlja trošak koji sve rjeđe sebi mogu priuštiti, te da se, ako im je neki film bitan da ga pogledaju na velikom platnu, pokušavaju uklopiti u akcije i popuste koji se povremeno ponude.