Visočanka pronašla način da lijepo živi od svog rada: Kako je lektorica bosanskog jezika postala majstor za likere

Visočanka Sabina Krivdić ni slutila nije da će je, nakon završenog Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik, životni put odvesti u sasvim drugom pravcu.

Lektorica bosanskog jezika, a jedno vrijeme i novinarka u svom rodnom gradu, prije nešto više od godinu, otisnula se u privatni biznis, i to onaj u kojem dominiraju muškarci, i uspjela u tome. Danas, ponosna na rezultate koje ostvaruje u proizvodnji likera, stoji rame uz rame sa svojim kolegama – muškarcima, zadovoljna onim što je za kratko vrijeme postigla, ali, spremna, kako kaže, za puno onoga što je još čeka da nauči, otkrije, usavrši, postigne.

Sama osmislila recepte

Kako joj je san uvijek bio da radi kao lektorica maternjeg jezika Sabina je, nakon završene srednje škole u Visokom, upisala Filozofski fakultet u Sarajevu i uspješno završila.

Pošto je do posla bilo teško dođi, radila je honorarno za portale i lektorisala stručne radove. Od 2012. do 2016, u jednoj lokalnoja agenciji u Visokom plaću je zarađivala kao novinarka, a onda je, u želji da ima prostor za opuštanje, na imanju svog oca posadila maline.

– Bez obzira koliko je kreativan i zanimljiv, novinarski posao pričinjavao mi je veliki stres. Godina 2016. bila je izborna, i bez obzira što sam radila na lokalnom mediju, nervoza i stres osjetili su se svakog trenutka. Željela sam jednostavno imati kutak u kojem ću se odmarati i koji će mi pomoći da se oslobodim negativne energije, a uzgoj malina, ta bašta sa zasadima, upravo su mi to pružali – objašnjava Krivdić otkud ideja za sve.

Kako su joj sadnja, uzgoj i branje plodova donosili fizičke koristi, ali i duševni mir, Sabina je odlučila da proširi posao – sama smisli kako iskoristiti zrele plodove.

– Nisam ih htjela samo odnijeti na pijacu i prodati. Željela sam nešto uraditi sa njima, a onda mi je sinula ideja da počnem proizvoditi liker od malina. Prvi sam napravila sebi, a potom njim ponudila prijatelje koji su bili oduševljeni. Pozvala sam prijateljicu, koja je vlasnica kafića, i upitala je mogu li kod nje napraviti prezentaciju likera. Bila je oduševljena idejom, a gosti još više. Sjećam se, te noći sam prodala sve što sam imala. Tako je sve krenulo – govori Krivdić i otkriva da joj je u savjetima za osmišljavanje recepata, osim stručnjaka iz te oblasti i literature, pomagao i brat.

Od pomoći je bilo i to što je Sabina bila i učesnica programa PoWer, Fondacije 787 za obuku žena budućih poduzetnica. U sklopu tog programa dodijeljen joj je mentor iz oblasti pravljenja likera i rakije.

Danas iz destilerije PP “Malinica”, smještenoj u njenoj porodičnoj kući u Visokom, “izlazi” devet vrsta likera, među kojima su, onaj od malina, višanja, badema, nekoliko vrsta meda, sa vinom, narandžom i limunom, a tu je i rakija “medovača.” Otkriva nam kako je najtraženiji liker od kestenovog meda, a prati ga onaj od maline.

– Na početku sam donijela odluku da ću se baviti proizvodnjom i preradom voća koje može uspijevati na našem podneblju, pa tako osim malina, uzgajam jabuke i višnje, a med koji koristim za pravljenje rakije „medovače“ nabavljam od lokalnog pčelara, čije su košnice na Vlašiću – objašnjava.

Zlatne plakete za kvalitet

Sabina većinu posla u destileriji obavlja sama. Ponosna je što je prošle godine proizvela oko 1.000 litara raznih likera koji su pronašli kupce u BiH, zemljama regije, Švedskoj, Francuskoj, Kanadi, Italiji, Češkoj…

– Većinom se bavim online prodajom, a likeri obično završavaju kao pokloni za razne prilike, jer, osim što su ukusni, jedinstveni su i po flašama, ali i kutijama koje također sama izrađujem u dekupaž tehnici. Posebno bih istakla liker od maline u staklenoj štikli koji je postao originalan i toliko tražen poklon – ističe naša sagovornica.

Iako je njen mali obrt tek na početku, Sabina nam otkriva da se od posla kojim se bavi, može lijepo živjeti.

– Moji planovi za budućnost nisu vezani za širenje asortimana, nego širenje prodajne mreže. Imam puno ponuda za saradnji, kako u BiH, tako i u regionu, posebno u Srbiji. Ono što mi je od početka cilj i od čega neću odustati je to da ovo ne želim pretvoriti u industrijsku proizvodnju. Cilj mi je zadržati malu destileriju u kojoj ću svakog trenutka moći kontrolirati kvalitet onoga što proizvodim – kazala nam je na kraju razgovora Krivdić, dobitnica dvije zlatne plakete za vrhunski kvalitet, te srebrene i bronzane plakete za različite proizvode na prošlogodišnjem “Spirit Festu”, Internacionalnom festivalu žestokog pića i rakija u Sarajevu.

coolstyle.ba