Screenshot 3 31
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
Kurbani 2021

Osam je sati izjutra i na neumskim plažama nema nikoga. Kafane i restorani krmeljaju. Konobari prave prve kafe. Potom iznose podmetače i mušeme. Stavljaju na sto pepeljare i primaju prve narudžbe. I pola sata nakon prvih kafa na plažama nema živa roba. Po kamenju nastupa samo jedan stariji muškarac koji baca nekakvu plavkastu prašinu u plićak.

NEMA DREKE

– Nije manit, ne boj se. To je protiv ježeva. Bude ih ujutro da te bog sačuva. Ne vidiš kamenja od njih. Pa, on svako jutro pospe taj neki hipermangan i oni se povuku u dubinu. Ne ubija ih to, samo ih otjera. Ali, dobro je dok ih ima. To znači da je more čisto, objašnjava konobar Josip Peršić.

Pučine nema ni na vidiku, nazire se nešto u pozadini Pelješkog mosta, pa talasi razbijaju iluziju da neumski zaliv nije jezero ili slana bara

Mirno je, dodaje on, iako je sezona počela. Prošle godine je vrilo. Na šetalištu nisi mogao da prođeš od turista, a kupači su bili načičkani jedan na drugom, kao da se nalaze u dječijem bazenu, a ne u povelikom zalivu. Neum je, dodaje on, prošle godine živio tri mjeseca punim plućima.

– Nikada nije bilo tako i vjerovatno nikada više neće biti tako.

Starosjedioci su iznajmljivali svaki metar prostora, a onda su bježali u brda, u sela, jer nisu navikli na toliku gužvu. Neum ljeti nikada nije pust, ali prošle godine je bilo kao da se cijela Bosna spustila na našu plažu, kazao je Josip.

Voda je taman. Možda malo hladna u prva dva metra, ali je dalje kao u banji. Povremeni skuteri i brodice naprave talase, pa je sve na svome mjestu. Pučine nema ni na vidiku, nazire se nešto u pozadini Pelješkog mosta, pa talasi razbijaju iluziju da neumski zaliv nije jezero ili slana bara, baš kao što pomalo razbijaju obalu.

U podne dolaze i prvi kupači. Nema dreke, nema larme, nema skike i to je možda sve što treba onome ko zaista želi da odmori dušu, ali je pitanje da li to treba Neumu. Trebao taj manjak gužve njemu ili ne – on je tu i konobari ne vjeruju da će se stanje značajnije popraviti.

Biće više ljudi u julu i avgustu, ali samo zbog toga što smo tranzitna zona. Odavde će turisti dalje za Dubrovnik i za ostrva. Biće, naravno, i onih koji će ostati ovdje, jer je smještaj jeftin, baš kao i hrana. Kome nije do dreke i cijelonoćnog partijanja, Neum je odličan izbor, priča konobar Josip.

I zaista je tako: Banjalučanin Zdravko petnaest godina dolazi sa porodicom u Neum. Nije propustio nijedno ljeto. Bio je u Neumu i prošle godine, kada se, kaže, od gužve nije moglo disati.

Gore, u obali, Neum je prekopan i natrpan, ulice su već mjesecima podignute i sa glavnih saobraćajnica je gotovo nemoguće doći do plaže

– Smještaj je 50 maraka dnevno za nas petoro. Hrana je jeftinija nego u Banjoj Luci. Ne mnogo, ali je jeftinija. I onda se mi ujutro spremimo, uzmemo hranu i piće i pređemo na Mljet, koji je dvadesetak minuta vožnje od Neuma. A tamo sve pješčane plaže. Parama smo u Neumu, ali pravi odmor je u Hrvatskoj, priča Zdravko.

Maleni “trabakuli” špartaju neumskim zalivom nekoliko puta dnevno za svega deset maraka. Na kamenim plažama ispred kuća, na keju, sunčaju se neumski “domoroci”, a ima i onih kojima je pecanje najveća strast. Oni palcem i kažiprstom valjaju namočene komade hljeba, potom ih stavljaju na udicu i nadaju se kakvoj besplatnoj večeri…

Ono što vrijedi pogleda u Neumu staje u tih nekoliko stotina metara uz more. Gore, u obali, Neum je prekopan i natrpan. Ulice su već mjesecima podignute i sa glavnih saobraćajnica je gotovo nemoguće doći do plaže, jer svi prolazi i sve stepenice vode kroz privatna dvorišta ili kroz hotele koji ljubomorno čuvaju svoje “tunele” ka soli.

PREČICOM DO MORA

– Ima “šverca” kroz tunele, naravno, ali postoje i kamere i čuvari. Hoteli su veliki i teško je pratiti sve goste. Dnevno se prokrade i nekoliko desetina “tuđinaca” koji žele da se spuste do mora prečicom, govori turistički radnik Pavo, koji je u brdoviti Neum stigao iz ravne Slavonije.

A turisti k’o turisti: njima je bitno da je voda “taman” i da smještaj nije skup. Sve ostalo je, kažu oni, manje bitno.

– Vidiš onaj Pelješki most tamo? Oni to prave od Prvog balkanskog rata. Tito bi to završio za pola godine. Što je on sagradio, mi ne možemo da okrečimo. Najljepše je, slušaj mene, ja kad ti kažem, oko sedam-osam. Tad se pljusneš, otplivaš jedno dvadeset metara i vratiš se. A miline. Uzmi samo kod Kineza one zepe za more. Dobre su zbog kamenja, a i zbog ježeva, kaže Zdravko iz Banje Luke.