AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Federalni ministar zdravstva Vjekoslav Mandić, koji se na ovoj, posebno u vrijeme pandemije, važnoj funkciji i nije baš proslavio, bio je jedan od prvih koji je primio vakcinu protiv koronavirusa u mostarskoj bolnici.

I tu ne bi bilo ništa čudno da Sveučilišna Klinička Bolnica Mostar nije dobila svega tri stotine vakcina od 5.000 koje je Federaciji BiH donirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i koje su namijenjene za imunizaciju najprioritetnijih grupa, a to su u ovom trenutku isključivo medicinski radnici u prvoj liniji borbe protiv pandemije. Podsjećanja radi, za vakcinaciju u ovom gradu prijavilo se 650 radnika.

Povremena obraćanja

Važno je napomenuti da, iako je funkcija koju Mandić obnaša u Federaciji BiH medicinskog karaktera, ona je u njegovom slučaju, slobodno možemo reći, ceremonijalna, s obzirom na to da se Mandić tokom pandemije krio od javnosti te je imao tek povremena javna obraćanja u kojima je građane upozoravao da poštuju epidemiološke mjere. Na zvaničnim pres konferencijama Kriznog štaba FBiH nije se pojavljivao gotovo nikad, a sav “posao” obavljao je njegov pomoćnik Goran Čerkez.

Po kojoj je onda logici i prioritetu Mandić primio vakcinu, oduzevši tako mogućnost zaštite nekom ko zaista nešto radi na polju borbe protiv ove bolesti malo je kome jasno, no njegova jučerašnja slavodobitna objava u Mostaru, nakon što je primio prvu dozu vakcine koja je stigla kao donacija iz Srbije, nije naišla na odobravanje javnosti, naprotiv.

Mandićeva izjava da vakcinacija nije ništa strašno, da je to najveće medicinsko dostignuće i da na ovaj način on želi biti primjer drugima, još jednom je pokazala odnos vlasti prema građanima. Pokušati glumiti odgovornog političara i tražiti od građana da se povedu vašim primjerom, a istom prilikom primati vakcinu koja je donirana, a vaša je dužnost bila da je pravovremeno nabavite i još pri tome prihvatite primiti dozu “preko reda”, vrhunac je licemjerja.

Nesebični potezi
Postoji, doduše, mogućnost da je Mandić bio pozvan da primi vakcinu kao predstavnik vlasti, s obzirom na to da je to uistinu bila praksa u većini zemalja koje su krenule u imunizaciju, no tu se radilo o zemljama čiji su nadležni sami osigurali potrebne količine vakcina za prioritetne grupe stanovništva, a i tada su mnogi političari odbili da budu među prvim vakcinisanim, shvatajući, valjda, da se u ovakvim situacijama primjer daje nesebičnim potezima.

Nesebičnost, međutim, naši političari poput ministra Mandića, očigledno ne poznaju. Najbolje to ilustruje odgovor koji je Mandić ponudio na pitanje kada će u Federaciju BiH stići dovoljan broj vakcina kako bi se barem mogli vakcinisati svi medicinski radnici. Odgovor je bio ono što već mjesecima slušamo kada je riječ o nabavci vakcina – ne znam.