Zašto me ljudi ne cijene onoliko koliko vrijedim?

Vikend je iza mene. Budim se ranije i imam osjećaj da mi u glavi još uvijek odzvanja tup zvuk potpetica od vikend štikli. Toliko djevojaka sam vidjela, lijepih, maksimalno sređenih, svaka dlaka na mjestu… i za uho mi, u onako u prolazu, zapade rečenica jedne prilično zgodne: „Ali on mene ne cijeni ni u pola onoliko koliko vrijedim.“ Pogledah malo bolje, obučena u haljinicu toliko kratku da vjerovatno sjedi na materijalu od stolice a ne na vlastitoj haljini, na stolu pivo od pola litra, brdo ugašenih cigareta u pepeljari. Na prvi pogled, strašan prizor za cijeniti nekoga. Pogledah niz sebe i shvatih da nemam pravo da sudim i produžih dalje i evo sad se pitam kako se ona osjeća jutros bez šminke i pića? I ne samo ona, dosta nas, mnoge od nas, previše nas je cure…

Nemam pravo da sudim i nemam pravo da pametujem, još manje imam pravo da odmjeram i komentarišem ljude koji me se ne tiču ali… ovo moram. Da bi vas ljudi cijenili onakvim kakvim stvarno jeste, morate se predstavljati u tom svjetlu. Činjenica je da žalopojke ovog tipa izgovoramo obično kada nas momak ili djevojka iznevjeri. Šta uopšte znači da nas neko iznevjeri? Pa jednostavno je. Iznevjereni smo onog trenutka kad neka osoba ne učini za nas ono što mi za nju bez trunke razmišljanja radimo. Iznevjereni smo u momentu kad smo potpuno ubijeđeni da će se neko ponijeti prema nama na jedan način, a desi se nešto potpuno suprotno. I nikakav problem ne bi bio da ta osoba svoj postupak ne smatra pogrešnim, naprotiv, smatra ga potpuno logičnim. U tom momentu se zavrtimo kroz začarani krug misli i postupaka… postupaka koje je vrijeme davno odnijelo i više se ne mogu ispraviti, postupaka koji takvi kakvi jesu opisuju osobnost, htjeli mi to ili ne. Drage moje, poenta je u tome da nemamo više 16 godina pa još uvijek ne vidimo razliku između prekratke suknje i „biti zgodna“. Dosad smo trebale shvatiti da „biti zgodna“ ne znači obući što kraće, što manje, što više štikle, što više napiti se. Ako dosad nismo shvatile, ne znam kad trebamo? Dosad je trebalo shvatiti da „biti zgodna“ znači biti umjerena, u suknji, u haljini, u štiklama ili bez njih. Da „biti zgodna“ znači cijeniti sebe i svoje tijelo i ne prikazivati ga „na izvolite“ svim željnim očima. Niko vam nije tražio da vreću obučete, budite pristojne, ne otkrijte sve, jer postajete nezanimljive. Tad ćete se osjetiti kako ste i same sobom zadovoljne, kako vam ne smetaju tuđi pogledi po vama, kako se predobro osjećate u vlastitoj koži, pa visoko dignuti glavu dok hodate ulicom jer svaki korak vaš je siguran i dostajnstven. I nemojte plakati ni žaliti što ste učinile ovo ili ono. Novo jutro uvijek svane, novi dan se desi, nikad nije kasno da uzmete stvar u svoje ruke pa umjesto „pola litra piva i prepune pepeljare ispred vas“, žalopojke zamijenite radom na sebi i stvarnim dokazivanjem koliko vrijedite. Ne tjerajte ljude da moraju kopati ispod vašeg neželjenog predstavljanja i pokušaja da budete „mačke“  do onog što stvarno jeste i do onog što stvarno želite da pokažete ljudima. Malo osobnosti umjesto malo gole kože. Pomaže.  

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE