Zašto neki ljudi odbijaju držati distancu i nositi masku? Naučnici imaju odgovor

Epidemiološke mjere postale su normalna pojava u cijelom svijetu. I dok većina ljudi ipak poštuje te mjere, nosi maske, drži distancu i često pere i dezinficira ruke, jedan dio ljudi uporno odbija poštivati te mjere. Zašto? Razlozi su brojni – od jednostavnog prkosa, do psiholoških poremećaja zbog kojih ne žele i ne mogu poštivati mjere.

Kako ističu psiholozi, u srži je ljudske psihologije princip nagrade i kazne, odnosno svaki naš potez koji činimo motiviran je nekakvom nagradom. Za većinu ljudi u vrijeme pandemije nagrada za poštivanje epidemioloških mjera činjenica je da će ostati zdravi.

No kako se broj oboljelih od koronavirusa povećava, takva vrsta “nagrade” više nema neku težinu. Stoga ne bi trebalo iznenaditi što sve veći broj ljudi smatra da je nošenje maske beskorisno i bespotrebno.

Studija koju su proveli naučnici između više od 60 hiljada ispitanika u više od 30 zemalja otkrila je što bi možda moglo motivirati ljude da slijede protokole, ali i zašto neki to uporno odbijaju.

Stručnjaci koji su analizirali odgovore zaključili su da je finansijska kriza često puno jači motivator za praćenje odnosno nepraćenje protokola. To znači da bi zdravstvene vlasti, žele li potaknuti ljude da nose maske, trebale apelirati na njihovu ličnu finansijsku situaciju.

Nadalje, otkrili su da politička orijentacija takođe određuje hoće li neko slijediti preporuke ili ne. Donošenje političkih odluka pod okriljem pandemije može potaknuti ljude da misle kako postoje važnije stvari o kojima trebaju voditi računa od same pandemije.

I na kraju, tu je čisti prkos, odnosno otpor bilo kakvim ograničenjima koje ljudi doživljavaju kao ograničavanje njihovih osobnih sloboda i koje im onemogućavaju obavljanje aktivnosti na koje su navikli, primjerice odlazak u kafiće ili teretane.

Što bi onda trebalo napraviti kako bi ljudi slijedili preporuke?

Odgovor je veoma kompleksan. Vlade bi, prije svega, trebale razmisliti o uvođenju posebnih pravila za pojedine dobne skupine (srednjoškolce, studente, penzionere) i prilagoditi ih njihovim potrebama, odnosno ponašanju kako bi ih se motiviralo da poštuju mjere, ali im i pružilo određeni osjećaj normalnosti.

Kao što smo vidjeli u pojedinim državama, gdje su penzioneri imali određeno vrijeme kad su mogli sami obaviti kupovinu u trgovini ili otići liječniku.

Naučnici savjetuju da vlade ulažu dodatna sredstva u socijalni sistem kako bi građanima dali dojam sigurnosti i u situaciji kad zbog koronavirusa ostanu bez posla.

Trebali bi isticati prednosti brzog ograničavanja širenja virusa kroz utjecaj pandemije na ekonomiju.
Posebnu pozornost treba posvetiti onima koji su na prvim crtama obrane od pandemije. Njima treba odati priznanje za sve što rade i pokazati koliko su neizostavni u borbi protiv koronavirusa.

No uz sve to naučnici ističu kako to hoće li građani poštivati mjere ili ne uvelike ovisi o tome koliko se mjere brzo donose, kao i koliko brzo pokazuju rezultate, piše zimo-dnevnik.hr.

Identificiranje onoga što ih motivira moglo bi biti presudno u kontroliranju širenja zaraze u periodu između početka cijepljenja i okončanja epidemije.