Zašto su visoko inteligentni ljudi manje sretni od onih prosječno inteligentnih?

Logičkim razmišljanjem inteligentni ljudi su ti koji bi trebali znati da organizuju svoj život i učine ga sretnim. Međutim, sasvim je suprotno. Naučno je dokazano da su inteligentni ljudi nesretniji od onih manje inteligentnih.

U procesu svog razvoja čovjek nailazi na razne probleme. Prvi problem s kojim se susreće inteligentan čovjek jeste škola. Škola i njeni uvjeti su prilagođeni prosječnom čovjeku, pa je samim tim dijete visoke inteligencije diskriminirano u istoj mjeri kao i dijete sa poteškoćama u razvoju. Sve što škola može pružiti djetetu sa visokom inteligencijom jeste to da ga stavi u razred koji odgovara njegovim intelektualnim sposobnostima, a ne godinama. Time mu može donijeti više štete nego koristi.

Čovjek se razvija u četiri pravca intelektualnom, socijalnom, emocionalnom i fizičkom. Ako jednog sedmogodišnjaka stavimo u razred sa desetogodišnjacima, bez obzira što su na istom intelektualnom nivou, sedmogodišnjak se neće pravilno razvijati u većini ostalih pravaca.

Još jedan problem s kojim se visoko intelektualno dijete susreće u školi jeste prokrastinacija.

Prokrastinacija je proces odugovlačenja. Škola od učenika zahtjeva svakodnevnu aktivnost i ispunjavanje obaveza što je visoko intelektualnoj djeci mnogo dosadno. Oni odlažu svoje obaveze sve do trenutka kada im preostaje malo vremena za ispunjenje istih. Tek tada postaje im zabavno, što je često veoma kasno. Odlaganje obaveza dovodi ovakvu djecu do neuspjeha a samim time i do frustracija.

Pored škole veliku tugu donosi im i njihov pogled na svijet. Visoko intelektualni ljudi imaju mnogo širu sliku svega onoga što vide. Vrlo je teško svaki dan gledati događaje kojima možete predvidjeti kraj, a ne moči promjeniti ništa.

‘Sreća kod inteligentnih ljudi je najrjeđa stvar za koju znam’ rekao je Ernest Hemingvej, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1954. godine.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE